Petak. Stjepan je sjedio na onoj kavi između 5 i 6. Da to je onih sat vremena koji predstavljaju granicu između radnog vremena i tuluma. Druženje s dimom cigarete i kofeinom je društvo koje mu je sada treba. Stvari neophodne za ponedjeljak će se stići napraviti u nedjelju. Pomorci bi rekli zatišje pred buru no Stjepanu je jednostavno bilo prerano za pivu (nadoknaditi će na večer). Nije imao posebnih planova, znao je da će ljudi stihijski doći do njegove sobe i napraviti tulim htio on to ili ne.
- Stjepane! Bokić!
- Ej, bok Martina. Baš mi je drago što si naišla.
- Si solo? Ti treba društvo?
- Ti si uvijek dobrodošla. Ćeš nešto popiti?
- Može sok. Kaj radiš?
- Kontempliram.
- Ha, ha, onda te ne smijem naglo prekinuti.
- Sve je OK. Ionako je 6 i 3 minute.
- Ha?
- Ništa, ništa. Dio kontemplacije. Nego, htio sam te nešto pitati.
- Pitaj.
- Ti i tvoja cimerica Maja. Volio bi se seksati s vama.
- Ha, ha, ha... A zašto ne ti, ja i tvoj cimer?
- To je neprirodno.
- A dvije cure i ti nije?
- Naravno, tako je to u Prirodi.
- Još ćeš svoje maštarije svesti na religijsko pitanje.
- Ne na religijsko nego na psihologiju ljudi. Muškarac se poslije seksa okrene na drugu stranu i zaspi...
- Da, najradije bi ih polila hamperom hladne vode.
- ...dok žena voli pričati. Zamisli koja mora biti frustracija žene nakon seksa s dvojicom kad oni zaspu. Ja kao gentelmen ne mogu pristati na tvoju kombinaciju. Kod seksa muškarca s dvije cure, on zaspi, a one mogu klafrati do jutra. Svi sretni.
O Stjepanu su kružile razne priče o kvantiteti i kvaliteti seksualnog uspjeha. Dok se o kvantiteti nije moglo prigovarati, zlobnici su se, pozivajući na blesava smješkanja i gledanja u pod akterica priča, tvrdili da su legende o velikom ljubavniku dopirale iz njegovih usta.