Ima jedna lijepa pjesma Velimira Rajića
Nekako sam je do sad uspješno izbjegavao, ali kako sam naletio na nju u preturanju nekakvih papirića i notesa, promislio sam da bi bilo dobro izvući je iz zaborava NA DAN NJENOG VENČANJA I srušiše se lepi snovi moji, Jer glavu tvoju venac sad pokriva, Kraj tebe drugi pred oltarom stoji - Prosta ti bila moja ljubav živa! Čestit'o sam ti. I ti reče "Hvala!"… A da li znadeš da se u tom času Granitna zgrada mojih ideala Sruši i smrvi i u pep'o rasu? Al' ne! Ne vidim od toga ni sena: Po tvome licu radost se razliva… I svršeno je! Ti si sada žena - Prosta ti bila moja ljubav živa! I našto kletve! Našto ružne reči? O sreći svojoj čovek vazda sniva; Bol, jad i patnju smrt jedino leči. Prosta ti bila moja ljubav živa! I svakog dana ja ću da se molim Kad zvono verne u crkvu poziva… Ja nisam znao da te tako volim Prosta ti bila moja ljubav živa! Čuj, Bože, molbu moje duše jadne: Sva patnja što si pis'o njoj k'o ženi, Nek mimoiđe nju, i neka padne Na onaj deo što je pisan meni! Usliši ovu molitvu, o Bože! I duša će mi mirno da počiva: I šaputaće večno, dok god može: Prosta ti bila moja ljubav živa! I onda kada dođe ono doba U kom će zemlja telo da mi skriva, Čućeš i opet sa dna moga groba: "Prosta ti bila moja ljubav živa!" |
< | kolovoz, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |