pjesak u gaćama

Kako je počeo rat u mojem podrumu

Da bi se užvili u ono što mi se desilo, morate zamisliti jednu scenu. Je li zamišljate. Zatvorite oči i zamislite. Tj. imajte jedno oko malo otvoreno, da bi mogli čitati, što morate zamisliti.

Dakle, zamislite da ste ptica. Nije bitno koja, neka mala generička ptica. Letite, letite, i sletite na jedno drvo. Prvo što osjetite je da je drvo cijelo posušeno, pougljeno. Odjednom osjećate miris dima, nezaboravni miris baruta rano ujutro i tragovi nekog udaljenog mirisa. Može biti i miris spaljenog mesa. Sve u svemu, dovoljno da vam bude mučno u želucu. Dignete pogled sa svoje dvije male noge koje drže krhku grančicu, te se pred vama prostre ogromna poljana. Međutim ne bi to nazvali poljanom. Nazvali bi nju onako kako izgleda, a izgleda kao bojno polje. Budući da je rano jutro, još uvijek možete vidjeti blagu rosu na malim dijelovima poljane koji su još uvijek pokriveni travom. Međutim većina poljane je ipak prošarano velikim rupama sa, rovovima, bodljikavom žicom.
Poletite. Odjednom ne nešto počne dimiti blizu vas i odjednom proletite kroz gusti oblak dima. Dignete se iznad njega, i kad vam se oči raščiste vidite konačno cijelo bojno polje. Na jednoj strani vidite hrpu vojnika. Sa svoje visine, vidi se samo hrpa tamno zelenih spodoba spojenih u jednu veliku masu. Ne vidite razliku budući da su svi zgurani skupa odjeveni u iste uniforme, a lica im pokrivena sa šljemovima. Vidite malu čistinu unutar rova i sletite. Odjednom vidite lica vojnika. Svi izmućeni, polovica spava, polovica jedva budna. Ali ono što je najčudnije da su svi vojnici isti ljudi. Sve do jednog vojnika ista osoba. A ta osoba je Pjesak u gaćama. Je li to čudno, pa nije jer ipak zamišljate sve to. Sad ste zainteresirani kako izgleda druga strana, budući da vam je već jasno da je ovo fronta nekog čudnog rata.
Opet poletite i kako se približavate suprotnoj strani odjednom vas zaslijepi odsjaj sunca sa nekih ravnih bijelih površina. Spustite se niže i za čudo vidite da su vojnici na suprotnoj strani ustvari strojevi. Bijele sjajne kutije. Ok možda sjajne, jer i na njima su se vidjeli tragovi borbe. Većina mašina je bila prljava od blata, izudarana, nekima su falili određeni dijelovi. Mašine su vam poznatog izgleda, i odjednom vam sine. Pa te mašine su perilice i sušilice za prljav veš. Dignete se opet u zrak da se maknete iz te čudne poljane, i taman kad ste u zraku čujete prodoran pucanj. Uši vam se začepe i instinktivno se dignete čim više u zrak, znajući da slijedi nešto loše.
Odjednom vidite hrpu Pjeska u gaćama kako jurišaju prema perilicama. U redovima perilica nastane pomutnja, ali samo za jedan djelić sekunde. Perilice se postrojile i počele pucati prema neprijatelju. Odjednom se fokusirate na jednu perilicu koja je bacila neki balon u zrak i pogodila jednog Pjeska u gaćama direkt u glavu. Balon je puknuo i zalio pjeska nekom tekućinom. Očito je balon bio punjen vrućom vodom, jer ste mogli vidjeti Pjeska kako se valja u bolovima po podu. Odjednom su se začuli redovi pucanja i na sredini bojnog polja se počela širiti neka pjena. Postalo je očito da su perilice počele koristit artiljeriju. Žrtve sa strane Pjeska su bile ogromne. Hrpa vojnika prekrivena pjenom, opečeni vojnici, sve u svemu sliku koju ne želite imati u glavi. Međutim većina vojnika je već dostigla rov perilica. Odjednom se cijela borba odvijala u rovu perilica. Iako se činilo da su perilice jače, bilo je očito da su slabe kad se radi o borbi prsa u prsa. Perilica za perilicom je padala pod napadima Pjeska. Nakon nekog vremena sve je utihnulo. Čulo se samo slavlje od strane Pjeska, međutim i ono je bilo vrlo kratko i moglo bi se reći mučno. Pjesak je pobijedio ovu borbu, ali gubitci su bili veliki. Drugi dan će se borba nastaviti, što se jasno iscrtavalo na licima vojnika, međutim svima je samo bilo drago da su ti oni koji su preživjeli i da za ovo kratko vrijeme imaju vremena da se odmore i proslave svoju pobjedu.

Nadam se da ste mogli ovo zamisliti.
Sad se brijem većina pita, zbog čega sve ovo. E pa vam bolje predočim horor koji sam proživio prošli vikend pokušavajući samo oprati glupi veš. Naime koliko sam skužio, većina stanova u Dusseldorfu ima foru da zgrada dijeli podrum sa perilicama, znate kao što sam dosad vidio samo u filmovima. Na početku mislio, zakon. Najgora stvar je da bi pokrenuo perilicu moram ubaciti 50centi. I to samo i isključivo kovanice od 50centi. Ništa drugo. Oprao jedan dio veša, sve bilo ok, bio zadovoljan. Otišao prati bijeli veš, stavio malo veću temperaturu, drugi program, ubacio pare. Vratio se nakon nekog vremena, veš opran, ali nije bio iscentrifugiran. Znači mokar do boga i natrag. Odlučio da isprobam perilicu. Imajte na umu da je 50cenit, 30 minuta rada stroja, a nisam imao neograničenu količinu kovanica. Stavim tamni veš u perilicu, promijenim program i stavim bijeli veš sušiti u sušilicu na 30 min (što je užasno premalo, ali imao samo još jednu kovanicu). Odem u stan ,vratim se nakon pola sata, roba mokra do zla boga i natrag, ali sad je i vrela do zla boga i natrag. Skužim da od tri sušilice ja stavio robu u neku sa čudnim programima. Preselim veš u drugu sušilicu opečem sve prste koje imam na ruci, vadim dio po dio i psujem za svake komad. Preselim dakle u novu, stavim na extra brzi program, stavim opet 50cenit, zadnja kovanica. Odem gore, spustim se, otvorim perilicu i ista priča. Odjebem sve, osušiti će se u stanu, makar trajalo 3 dana. Opet vadim i opet psujem jer je opet vrelo.
Vidim tami veš gotov. Otvorim vrata od perilice, i buuuum, hektolitre vode počele curiti van perilice. Zatvorim brzo perilicu, iako je kasno, već je sve poplavljeno. Skužim napokon da iako je roba skoro oprana, međutim očito je prije nestalo struje nego je završilo. Ponoć, a kovanice od 50ceniti nigdje da ga jebeš. Odem u stan, uzmem kantu, spužvu podcukam rukave, i šta mogu. Pokušam napraviti čim manje štete. Pokupim dio vode, izvadim veš, a on mokar kao da sam sa njime plivao. Kupim ostat vode iz bubnja sa spužvom. Nakon jebenih pola sata pokupim svu vodu. Prepsujem sve živo i neživo i odem natrag, stavim veš u kadu i iscrpljen odem spavati.

Ovaj post je mogao biti puno puno kraći, al eto da se malo čita.

P.S.
Pusa iz Dusseldorfa.

29.10.2010. u 09:27 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kocko, o moja kocko!

U biti se sve svodi je li isto kockati u Vegasu i kockati u recimo podrumu Branimir Centra. Kaj god tko rekao, po meni nije i nikad neće biti. Većina zbog toga je naravno zbog imidža i hypa koji Vegas ima oko sebe, ali opet nije i ne može biti isto. Reći da ste kockali u Vegasu nekako ima uvijek posebnu čar.

Vegas ima hrpu hrpu kasina, međutim samo nekolicina su svjetski poznatih i svi se nalaze na glavnoj ulici i jedini cuclaju brijem 90% struje. Kasina, u ovome slučaju hoteli su stvarno nešto posebno. Svaki hotel za sebe je poseban užitak. Čak ako dolazite u Vegas samo posjetit svaki pojedinačni hotel imate što za obilaziti.

Natjecanje među hotelima/kasinima je vrlo izražajno. Sve je to logično, preživljavanje najjačih je ovdje vrlo izraženo. gledajući sve to kockanje i pare koje se vrte u tome, svaka mušterija je bitna. Grad ipak nema poljoprivredu. 80% ljudi rade samo na tome da izmuzu pare od vas, a da se pritom smiješite i budete zadovoljni.

Svaki veći hotel, u ovoj slici Bellagio, su mramor i tepisi. Kao što rekoh, nema previše mjesta za prosječnost. Samo mi je žao recimo da nisam vidio kako izgledaju sobe u ovome hotelu. Iako možda netko misli da je hotelska soba, samo hotelska soba, međutim nekako volim vjerovati da nije baš tako.

Ovaj hotel je ima neku zanimljiv eksponat, koji kao da je pobjegao sa uma Tim Burtona. Vjerujte mi da ste na nekoj halucigenoj drozi, (ja nisam bio, da ne bi to netko zaključio iz ove rečenice) ova drveća i likovi prikazani ovdje bi vam bili živi, kao osoba koja stoji do vas.

Drugi imaju druge zanimljive stvari. Vidikovac i posebne vožnje na vrhu. Ako vidite onaj malo svijetlo uz rub na vrhu. Eto to je vrtuljak koji vas vrti na oko 300m visine. Kao što vidite vrtuljak se okrene prema van i tada početne. Vjerujte mi kad to počne a ispod vas vidite auto veličine mrava, ubrzo saznate koliko vas visina točno muči. Također imaju base jump, za 100$, ali nismo probali. Skočite zakvačeni za kable. Slobodni pad, bez padobrana i bez užeta. Sad mi je žao da nisam probao.

Sad da se malo okrenem na kockanje. U biti se sve kockanje svodi na karte, aparate i kocku. Osobno ne igram kocku, jer ne znam igrati ni rulet ni ona igra gdje se bacaju kocke. Obožavam poker, tako da sam samo trošio pare na tome. Aparati su priča za sebe i najveće zlo koje postoji. Evo malo o pojedinoj ovisnosti.

Aparati:

Bilo koji film u kojem su kasini uvijek čujete zvukove aparate, i poneki JackPot, gdje sve počinje svijetliti i pištat. E ovako je to u stvarnosti. Aparati su kao aparati univerzalni i svatko tko je ih je ikad vidio znaju kako izgledaju. Vidiš jednog, vidiš sve. Međutim razlika je u količini. Ima ih milijardu u svakome kasinu, i toliko su svjetlucavi da jednostavno morate stati uz neki i pokušati sreću. Zarada na njima je minimalna do nikakva. Oni su ipak nešto za zabavu i recimo ubijanje vremena. Recimo čekate frenda, imate 50$ u džepu, ispred vas aparat sa ogromnim brojačem na kojem piše 11 milijuna dolara jack pot. Malo gledate okolo, kad odjednom dođe misao. "11 miljona, šanse su nikakve, ali tko zna" Sekundu dalje u vremenu i vidite kako vam aparat pojede zadnjih 20ceti. Dobra stvar je da možete naći one sa jako malim ulozima, i ako imate i malo sreće mogu vas zabavljati satima. Savršeno za penziće. Najveći bonus ovdje je alkohol. Svaki pristojan kasino ima pravilo da možete piti što želite tako dugo dok kockate. Tako da za ulog od 10$ možete popiti alkohol u vrijednosti od bar 100$. Ako ne umrete, evo zaradili ste nešto.

Stolovi:

Ovdje ću pisati samo za poker, jer eto kao što sam rekao kocku ne igram. Dva su načina igranja. Igranje protiv kuće, gdje u biti igrate protiv dealera (osobe koja dijeli karte). Drugi su stolovi gdje igrate protiv drugih ljudi. Prvi dio, ufffff. Milijun stolova sa milijun verzija svih vrsta pokera. Ovo je sličnije aparatima, jer igrati protiv kuće uglavnom znači da igrate protiv osoblja kasina, što u biti znači da čete često gubiti. Također nije nešto na čemu bi zarađivao pare. Međutim, na 5$ uloženih, dobio dva asa i na bonus 1:20 dobio za 5$ van 100$. Znači zarada postoji.
Htio bih ovdje napomenuti da nije teško zaraditi pare u Vegasu. Samo koja je svrha zaraditi pare. Na 100$ recimo da dobite 500$. Zarada je samo ako tih 500 ne potrošite nigdje u 10km unutar Vegasa. A k čemu to raditi. Ako ste došli kao turist, jedina zadaća vam je biti na pozitivnoj nuli a da pritom imate hrpu zabava. Gledajući nekako u smislu zarade je nekako mi glupo. Naravno to ne vrijedi ako odete tamo na neki turnir ili tako nešto.
Stolovi gdje igrate protiv ljudi je meni nešto savršeno. Igram online za pare i nije nipošto usporedivo. Čak na stolovima gdje igrate sa ulozima od 1$, nema mjesta za zajebanciju i greške. Malo dekoncentracije i odu vam pare sasvim lijepo. Recimo jedan dan sa uloženih 40$ pokupio preko 180-200, dok sam drugi dan ispušio 140 u roku 10 minuta. Neću ni razmišljati da sam recimo igrao sa 1000kn bez beda. Tamo jednostavno ne mislite na konverziju. Ako se to desi dobite napade i samo vam suze idu na boći. Ali razina uživancije, vrlo vrlo visoka.
Sve u svemu treba probati. Recimo saznao da svatko tko zaradi više od 600$ mora plaćati porez (ili bar lokalci), tako da svatko tko igra svakodnevno, mora voditi knjige. A lokalci igraju svakodnevno.
Na pitanje da li je lako prokockati kuću. Moj odgovor je NE. Ja osobno nisam imao nekih prevelikih problema da se obuzdavam i ne trošim kao idiot, okrećući gubitak za gubitkom. Međutim ako ste u tom pogledu nestabilna osoba, recimo samo hvala bogu na limitu na Mastercardu.

Uglavnom, koliko god vas se gadi kockanje i ne vidite neki čar u tome, probajte bar malo prokockati u Vegasu, jer jebi ga, uvijek možete reći da ste kockali u Vegasu. Osobno sam bio kojih 100$ u minusu kad razmislim, što je i više nego dovoljno. Da sam prvu noć bio pažljiviji, bio bih i u plusu. Također sam vidio da iako mi poker ide, imam još dosta toga za naučiti, plus kockati neispavan, i to nakon 3 dana, nije nešto pametno.

Za kraj, malo noćnog neizbježnog pogleda. Svatko tko je bio ili će napisati post o Vegasu, će imati ovakvu sliku. Ali vidite da vegas ne svijetli više nego ostali gradovi. Osim glavne ulice, ostalo je normalno. Ja sam imao predodžbu da cijeli grad osvijetljen kao , ne znam nešto svijetlo u gradu.

Po danu je vegas, grad kao i svaki drugi. Međutim u isto vrijeme opet nije.

P.S.
Pusa iz Dusseldorfa.
Alexxl striptiz drugi put, i ne nema slika.

26.10.2010. u 11:24 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Grand Canyon (2)

Dobio od Drugara iz pustinje još dodatnih slika, pa sam odlučio još objaviti neke dodatne slike sa Grand Canyon, plus neke sličice sa puta prema Grand Canyon.
Iako istina neke jednu sliku nisam prepoznao, mora da sam umro bas u tom trenutku. Iskreno niti danas još nisam skužio što me držalo budnog.

Evo malo proširenog pogleda na Hoover branu. Sama brana je poprilično specifična, pogotovo tornjevi gdje su generatori, ali jako mi se sviđa kako je sve ugrađenu u stijenu. Recimo da nema naponskih tornjeva, rekao da je ovo vikendica ili kuća od nekog bogataša. Sve u svemu, brana je jako malo poremetila izgled prirode ovdje.

Ulazak u drugu državu. Očekivao sam ipak malo veći znak, hehehehe.

Ovo sam prespavao. Malo kaubojske pozadine. Iskreno morao bih malo gledati neki vestern, budući da nisam već jako jako dugo, da vidim da li ovako izgledaju prerije na kojima se naganjali kauboji i Indijanci.

Vozite se vozite nigdje ničeg, kad odjednom iznikne neki gradić, tj. golf gradić. Iako ovako izgleda JAR, skoro pa svugdje, odmah sam se sjetio toga. Iako brijem da je ovo ovdje neki, ja to zovem, penzić grad. Sagradite hrpu jeftinih malih kućica, golf igralište, i savršeno mjesto za povući se kao penzić. Ovako bi ja mogao živjeti. A opet možda samo kenjam i ovo je neki obični grad.

E ova slika je poslastica. Naime ne znam koliko se vidi, ali ljudi u narančastom su zatvorenici, koji su na služenju kazne. Negdje je i šerif sa sačmarkom u ruci. Trebalo bi i kod nas, malo povesti zatvorenike na svježi zrak. Uzeti recimo kojih par hektara i dati vola i plug i reći im da ručno preoraju cijelu oranicu. A ako netko počne bježati metak u leđa i bok. Nema zajebancije.

Kako je ovaj dio bio nizinski, nisam baš skužio potrebu da se stavi znak od McDonaldsa, na stup od 100m. Uglavnom u ovome dijelu, nacionalizma i McDonalds se natječu za prevlast u nebu. Također mi je fora, da postoji McDonalds za kamionđije.

Slika govori za sebe.

Još malo Grand Canyona, jer je ipak to post o njemu.

Umjetnička od kolega iz ureda.

Sad vidim da sam mogao još malo bliže rubu, ali tada mi je ovo bilo sasvim dovoljno za moje srce. Plus jednostavno morate kad odete tamo imati neku sliku gdje ste na rubu. Plus puno je manje strašno, kad ste na prsima pa stavite glavu preko ruba, nego kad stojite pa se nagnete prema rubu. Još kad se baš nagnete a ono vjetar zapuše, mmmmmmm.

P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa.

22.10.2010. u 11:48 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh

Grand Canyon

Grand Canyon je jednostavno nezaobilazan ako turistički idete negdje u blizini njega. U ovome slučaju Las Vegas. Budući da smo na brzaka rezervirali turu preko interneta, te platili preko Interneta, lijepo smo se iznenadili kad nas je organizator postrojio na južnu i zapadnu turu na mjestu gdje smo se okupili. Naime koliko se ja sjećam, na internetu nije pisalo ništa o različitim turama.

Evo sad da me ubite ne mogu naći preko kojeg tour operatora smo otišli. Međutim na internetu možete naći sve što vam treba i to vrlo brzo. Samo imajte na umu da postoje zapadna i južna tura. Zapadna tura je skuplja, kraća i možete otići na fascinantan SkyWalk. Ja nisam bio na tome, prije nego me ljudi pitaju ako sam bio. Pitanje je li ovo možda uzbudljivija nego južna gdje posjećujete samo dva vidikovca. Pa presudite kasnije sami po slikama.

Uglavnom južna tura vas vodi pokraj Hoover brane, koje je poprilično impresivna, međutim loša stvar je da put traje 10-11h, zbog udaljenosti.

Tako da smo nažalost odabrali mazohističku turu. Nakon užasnih skoro pa 16h na avionu, evo nas kojih par sati kasnije 10h u busu. Katastrofa. Ali isplatilo se. U južnu turu je uključen i posjet Nacional Geographic centru za Grand Canyon u kojem se nalazi IMAX kino, gdje gledate dokumentarac o kanjonu. Moj savjet, je da obavezo pogledate i to. Moj prvi susret sa IMAX kinom i mogu reći da je nešto fenomenalno. Veličina ekrana i kvaliteta slike je takva, da uz malo mašte lako zamislite kako ste tamo. Plus film je fenomenalno sniman te vrlo poučan. Naravno uz našu sreću, (koja je bila katastrofa prvih dana) padala je kiša. Tj. počela je malo padati. Dovoljno da se ja i kolega smrznemo u kratim majicama, na 2000m visine.

Evo konačno i slika. Ovo je kombinirano sa dva vidikovca.

I da on je zelenkasto crvenkasti, budući da me puno to pitalo jer su si oni to tako zamišljali. Uglavnom pogled je nešto neopisivo, i draže mi je za ovu turu. Znao sam da je to veliko, ali nikad ovoliko. Doslovce kao da gledate neki dolje drugi smjer. A za one hrabrije, moram napomenuti da vidikovac nema nikakvu ogradu, tako da možete otići na sam rubi, ili na par dijelova prošetati se na neku izbočenje, dalje od staze te, se slikati na dijelovima koji nisu uvijek na svim fotićima. Iako je posjećen dosta sa milijun starih Japanaca koji slikaju 100 na sat.

Nažalost nemam još sve slike jer mi ih Drugar iz Pustinje još nije dao.

Da se kojim slučajem ovo nalazi u Hrv., brijem da bi kad tad osvanuo natpis Mamiću odlazi na nekoj ovakvoj stijeni. Inače, sve je čisto sređeno, kako i treba biti sa svakim nacionalnim blagom.

Imate i dosta gift šopova. I jedino što mogu reći da su Ameri stvarno izumili kapitalizam, i konzumizam. Mislim možete kupiti, (po visokim cijenama) sve na što se da otisnuti Grand Canyon. Najbolje su mi bile kuglice za božićno drvce. Naravno i hrpa skupih replika indijanskih stvari.
Znači sve u svemu obavezno posjetit. Obavezno. I uzeti vožnju helićom, koji je i tako bio otkazan zbog kiše.

P.S.
Pozdrav iz Zagreba, trenutno. Ako nabavim još slika, objaviti ću ih.

18.10.2010. u 11:20 sati | 14 Komentara | Print | Link | Na vrh

Viva Las Vegas

Nisam bio sad jedno vrijeme na blogu. U naslovu se krije razlog. Naime otišao sam na tjedan dana u USA. Vegas je bio jedno odredište, New York drugo. Budući da imam hrpu hrpu toga za napisati, milijun slika za objaviti, koje još nisam dobio, biti će serija postova u Americi. Za sada samo par dojmova o Las Vegasu.

Ova slika govori više nego moj cijeli post.

Las Vegas je nešto fenomenalno, nešto što se stvarno mora iskusiti. Istina ovime ću prekršiti jedno od kardinalnih pravila Las Vegasa, ali što je tu je. Za one koji ne znaju to pravilo, ono zvuči "što se desi u Vegasu ostaje u Vegasu".Joj ne znam od kuda da počnem pisati. Možda da sam u Vegasu bio poslovno tri dana. Uza sve što Vegas pruža, najveći luksuz kojim mi se Vegas rugao nisu bili sve kockarnice, dobre, žene, auti, svijetla itd. već (a pod luksuz mislim ono što želim a ne mogu dobiti) san. Naime u Las Vegasu ne možete spavati. Jedini način da se to desi je da se zakopate u rupu ili sakrijete u sobu. Uvijek kad sam gledao neke akcijske filmove i mislio vidi ovaj lik veli da ne spava 4 dana, nije moguće, umro bi. E pa istina je. U 3 noći i 4 dana što smo bili u Vegasu, spavali smo sveukupno oko 5,6h. Što znaci da smo spavali na skoro 96h spavali samo 6-8h. Sto je jako malo. Nadalje mislim da sam otkrio lijek za jet leg. Ma koji jet leg, to također u Vegasu ne postoji. Iako je vremenska razlika 9h između tamo i Zagreba, on bi vam značio nešto kad bi pokušavali zaspati. Nema sna, nema jet lega. Jednostavno zar ne?

Prva dva dana nismo čak ni vidjeli Vegas po danu. Istina poslovno smo bili zauzeti sve do 17h svaki dan, međutim, Vegas nije nešto posebno po danu, iako još uvijek ima ljudi. Kockarnice iznutra su nešto sasvim drugačije. Ustanovili smo da je vrijeme u bilo kojoj kockarnici u Las Vegasu vrijeme zamrznuto. Ili koriste tro vremensku zaštitu. 22h, izlazak u grad, broj ljudi postojan. 05h, vračanje doma broj ljudi postojan, 8h buđenje, broj ljudi postojan. Ili je možda samo Vegas toliko lud grad da uvijek u svako doma dana ima ljudi koji kockaju, te da su automati svugdje, hehehe.
U Vegasu jedino nebrojno puta možete vidjeti kako se ljudi koji idu na posao i koji se vraćaju sa izlaska mimoilaze.

Nakon što sam se konačno vratio kući, pišući ovo iz kreveta, stvarno mi nije jasno kako sam još živ, te što je još najzanimljivije poprilično zdrav, bez nekakvih prehlada ili ostalih znakova izmorenosti. Las Vegas, je jedan od gradova u kojem bi mogao živjeti. Nije preveliki, nije preskupi. Mogao bi igrati za male pare svaki dan pokeru nekim od svjetski najpoznatijih kasina. Broj zgodnih žena tamo je abnormalno veliki. Iskreno mi nismo vidjeli jako pa ništa od famoznih debelih Amerikanki. Novce je lako izgubiti u Vegasu, iako iskreno lako ih nje i dobiti. Ako računam recimo samo pare koje sam potrošio na poker, skoro sam na pozitivnoj nuli, ok nisam, ali kao da jesam. Ali eto počeo ići u temu koju sam zamislio u drugom postu, pa ću stati.

Sve u svemu Las Vegas, je nešto što se mora doživjeti, obavezno posjetit. Znam da Las Vegas ne reprezentira Ameriku, to bi više bio New York, ali donekle obilježava američki duh. Komercijalizam, usluga, servis. Jer u Las Vegasu ova tri pojma su na najvišoj razini.

Kao što sam rekao još nisam dobio sve slike, pa ću ovisno o slikama pisati postove. Naime evo što smo sve posjetili i o čemu ću sve pisati sljedećih par puta. Grand Canyon. Kocka i kockarnice, striptiz, što sve ostane a nisam napisao u prijašnjim postovima. New York, New York noću, Nosač brodova Intrepid, pa budite prisutni kod sljedećih postova.

P.S.
Pozdrav iz kreveta u Čakovcu