Da bi se užvili u ono što mi se desilo, morate zamisliti jednu scenu. Je li zamišljate. Zatvorite oči i zamislite. Tj. imajte jedno oko malo otvoreno, da bi mogli čitati, što morate zamisliti.
Dakle, zamislite da ste ptica. Nije bitno koja, neka mala generička ptica. Letite, letite, i sletite na jedno drvo. Prvo što osjetite je da je drvo cijelo posušeno, pougljeno. Odjednom osjećate miris dima, nezaboravni miris baruta rano ujutro i tragovi nekog udaljenog mirisa. Može biti i miris spaljenog mesa. Sve u svemu, dovoljno da vam bude mučno u želucu. Dignete pogled sa svoje dvije male noge koje drže krhku grančicu, te se pred vama prostre ogromna poljana. Međutim ne bi to nazvali poljanom. Nazvali bi nju onako kako izgleda, a izgleda kao bojno polje. Budući da je rano jutro, još uvijek možete vidjeti blagu rosu na malim dijelovima poljane koji su još uvijek pokriveni travom. Međutim većina poljane je ipak prošarano velikim rupama sa, rovovima, bodljikavom žicom.
Poletite. Odjednom ne nešto počne dimiti blizu vas i odjednom proletite kroz gusti oblak dima. Dignete se iznad njega, i kad vam se oči raščiste vidite konačno cijelo bojno polje. Na jednoj strani vidite hrpu vojnika. Sa svoje visine, vidi se samo hrpa tamno zelenih spodoba spojenih u jednu veliku masu. Ne vidite razliku budući da su svi zgurani skupa odjeveni u iste uniforme, a lica im pokrivena sa šljemovima. Vidite malu čistinu unutar rova i sletite. Odjednom vidite lica vojnika. Svi izmućeni, polovica spava, polovica jedva budna. Ali ono što je najčudnije da su svi vojnici isti ljudi. Sve do jednog vojnika ista osoba. A ta osoba je Pjesak u gaćama. Je li to čudno, pa nije jer ipak zamišljate sve to. Sad ste zainteresirani kako izgleda druga strana, budući da vam je već jasno da je ovo fronta nekog čudnog rata.
Opet poletite i kako se približavate suprotnoj strani odjednom vas zaslijepi odsjaj sunca sa nekih ravnih bijelih površina. Spustite se niže i za čudo vidite da su vojnici na suprotnoj strani ustvari strojevi. Bijele sjajne kutije. Ok možda sjajne, jer i na njima su se vidjeli tragovi borbe. Većina mašina je bila prljava od blata, izudarana, nekima su falili određeni dijelovi. Mašine su vam poznatog izgleda, i odjednom vam sine. Pa te mašine su perilice i sušilice za prljav veš. Dignete se opet u zrak da se maknete iz te čudne poljane, i taman kad ste u zraku čujete prodoran pucanj. Uši vam se začepe i instinktivno se dignete čim više u zrak, znajući da slijedi nešto loše.
Odjednom vidite hrpu Pjeska u gaćama kako jurišaju prema perilicama. U redovima perilica nastane pomutnja, ali samo za jedan djelić sekunde. Perilice se postrojile i počele pucati prema neprijatelju. Odjednom se fokusirate na jednu perilicu koja je bacila neki balon u zrak i pogodila jednog Pjeska u gaćama direkt u glavu. Balon je puknuo i zalio pjeska nekom tekućinom. Očito je balon bio punjen vrućom vodom, jer ste mogli vidjeti Pjeska kako se valja u bolovima po podu. Odjednom su se začuli redovi pucanja i na sredini bojnog polja se počela širiti neka pjena. Postalo je očito da su perilice počele koristit artiljeriju. Žrtve sa strane Pjeska su bile ogromne. Hrpa vojnika prekrivena pjenom, opečeni vojnici, sve u svemu sliku koju ne želite imati u glavi. Međutim većina vojnika je već dostigla rov perilica. Odjednom se cijela borba odvijala u rovu perilica. Iako se činilo da su perilice jače, bilo je očito da su slabe kad se radi o borbi prsa u prsa. Perilica za perilicom je padala pod napadima Pjeska. Nakon nekog vremena sve je utihnulo. Čulo se samo slavlje od strane Pjeska, međutim i ono je bilo vrlo kratko i moglo bi se reći mučno. Pjesak je pobijedio ovu borbu, ali gubitci su bili veliki. Drugi dan će se borba nastaviti, što se jasno iscrtavalo na licima vojnika, međutim svima je samo bilo drago da su ti oni koji su preživjeli i da za ovo kratko vrijeme imaju vremena da se odmore i proslave svoju pobjedu.
Nadam se da ste mogli ovo zamisliti.
Sad se brijem većina pita, zbog čega sve ovo. E pa vam bolje predočim horor koji sam proživio prošli vikend pokušavajući samo oprati glupi veš. Naime koliko sam skužio, većina stanova u Dusseldorfu ima foru da zgrada dijeli podrum sa perilicama, znate kao što sam dosad vidio samo u filmovima. Na početku mislio, zakon. Najgora stvar je da bi pokrenuo perilicu moram ubaciti 50centi. I to samo i isključivo kovanice od 50centi. Ništa drugo. Oprao jedan dio veša, sve bilo ok, bio zadovoljan. Otišao prati bijeli veš, stavio malo veću temperaturu, drugi program, ubacio pare. Vratio se nakon nekog vremena, veš opran, ali nije bio iscentrifugiran. Znači mokar do boga i natrag. Odlučio da isprobam perilicu. Imajte na umu da je 50cenit, 30 minuta rada stroja, a nisam imao neograničenu količinu kovanica. Stavim tamni veš u perilicu, promijenim program i stavim bijeli veš sušiti u sušilicu na 30 min (što je užasno premalo, ali imao samo još jednu kovanicu). Odem u stan ,vratim se nakon pola sata, roba mokra do zla boga i natrag, ali sad je i vrela do zla boga i natrag. Skužim da od tri sušilice ja stavio robu u neku sa čudnim programima. Preselim veš u drugu sušilicu opečem sve prste koje imam na ruci, vadim dio po dio i psujem za svake komad. Preselim dakle u novu, stavim na extra brzi program, stavim opet 50cenit, zadnja kovanica. Odem gore, spustim se, otvorim perilicu i ista priča. Odjebem sve, osušiti će se u stanu, makar trajalo 3 dana. Opet vadim i opet psujem jer je opet vrelo.
Vidim tami veš gotov. Otvorim vrata od perilice, i buuuum, hektolitre vode počele curiti van perilice. Zatvorim brzo perilicu, iako je kasno, već je sve poplavljeno. Skužim napokon da iako je roba skoro oprana, međutim očito je prije nestalo struje nego je završilo. Ponoć, a kovanice od 50ceniti nigdje da ga jebeš. Odem u stan, uzmem kantu, spužvu podcukam rukave, i šta mogu. Pokušam napraviti čim manje štete. Pokupim dio vode, izvadim veš, a on mokar kao da sam sa njime plivao. Kupim ostat vode iz bubnja sa spužvom. Nakon jebenih pola sata pokupim svu vodu. Prepsujem sve živo i neživo i odem natrag, stavim veš u kadu i iscrpljen odem spavati.
Ovaj post je mogao biti puno puno kraći, al eto da se malo čita.
P.S.
Pusa iz Dusseldorfa.
Post je objavljen 29.10.2010. u 09:27 sati.