Grand Canyon (2)

Dobio od Drugara iz pustinje još dodatnih slika, pa sam odlučio još objaviti neke dodatne slike sa Grand Canyon, plus neke sličice sa puta prema Grand Canyon.
Iako istina neke jednu sliku nisam prepoznao, mora da sam umro bas u tom trenutku. Iskreno niti danas još nisam skužio što me držalo budnog.

Evo malo proširenog pogleda na Hoover branu. Sama brana je poprilično specifična, pogotovo tornjevi gdje su generatori, ali jako mi se sviđa kako je sve ugrađenu u stijenu. Recimo da nema naponskih tornjeva, rekao da je ovo vikendica ili kuća od nekog bogataša. Sve u svemu, brana je jako malo poremetila izgled prirode ovdje.

Ulazak u drugu državu. Očekivao sam ipak malo veći znak, hehehehe.

Ovo sam prespavao. Malo kaubojske pozadine. Iskreno morao bih malo gledati neki vestern, budući da nisam već jako jako dugo, da vidim da li ovako izgledaju prerije na kojima se naganjali kauboji i Indijanci.

Vozite se vozite nigdje ničeg, kad odjednom iznikne neki gradić, tj. golf gradić. Iako ovako izgleda JAR, skoro pa svugdje, odmah sam se sjetio toga. Iako brijem da je ovo ovdje neki, ja to zovem, penzić grad. Sagradite hrpu jeftinih malih kućica, golf igralište, i savršeno mjesto za povući se kao penzić. Ovako bi ja mogao živjeti. A opet možda samo kenjam i ovo je neki obični grad.

E ova slika je poslastica. Naime ne znam koliko se vidi, ali ljudi u narančastom su zatvorenici, koji su na služenju kazne. Negdje je i šerif sa sačmarkom u ruci. Trebalo bi i kod nas, malo povesti zatvorenike na svježi zrak. Uzeti recimo kojih par hektara i dati vola i plug i reći im da ručno preoraju cijelu oranicu. A ako netko počne bježati metak u leđa i bok. Nema zajebancije.

Kako je ovaj dio bio nizinski, nisam baš skužio potrebu da se stavi znak od McDonaldsa, na stup od 100m. Uglavnom u ovome dijelu, nacionalizma i McDonalds se natječu za prevlast u nebu. Također mi je fora, da postoji McDonalds za kamionđije.

Slika govori za sebe.

Još malo Grand Canyona, jer je ipak to post o njemu.

Umjetnička od kolega iz ureda.

Sad vidim da sam mogao još malo bliže rubu, ali tada mi je ovo bilo sasvim dovoljno za moje srce. Plus jednostavno morate kad odete tamo imati neku sliku gdje ste na rubu. Plus puno je manje strašno, kad ste na prsima pa stavite glavu preko ruba, nego kad stojite pa se nagnete prema rubu. Još kad se baš nagnete a ono vjetar zapuše, mmmmmmm.

P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa.