Rustenburg (prvi dio)
U sklopu testiranja stadiona za svjetsko prvenstvo, (biti će još puno postova oko toga, budući da sam tu za vrijeme FIFA World Cup) posjetili smo jedan mali gradić. Pa recimo mali za Hrvatske standarde. Ipak ima skoro oko pola milijuna stanovnika.
Rustenburg se nalazi 2h vožnje od Pretorije, te je najpoznatiji po velikim rudnicima platine. Također ima velike prihode od poljoprivrede. Međutim ovo su samo neki mali podaci. Uzeo sam ovaj grad (osim hrpe slika) za analizu, jer taj se vrlo lijepo može vidjeti Južno Afrička svakodnevnica, te kako različito žive različite klase ljudi. Ne bih baš htio reći različite boje ljudi, jer nakon ukidanja segregacije na razini boje, velika količina bijelaca je drastično osiromašila, dok je puno crnaca steklo zavidno bogatstvo.
Budući da imam jako puno slika, podijeliti ću ovaj post na par dijelova. Pa krenimo.
Za početak malo arhitekture, te slike ulica (ipak je sve slikano iz auta). Međutim ovo će vam sasvim jasno prikazati granice između klasa.



Nakon par ovakvih kapitalaca, lako se veli woooow. Međutim kad bi znali prave cijene ovih kuća, ne bi bili nešto impresionirani. Naime, ovdje ima jedna zgodna stvar. A to je da Južna Afrika ima jako jako jako puno mjesta. Tako da same kuće ne koštaju tako puno. Naime neke od ovih kuća ne koštaju puno više ili čak isto kao i recimo stan od 100m2 u užem centru Zagreba.

Međutim ono što dijele sa očito svim luksuznim susjedstvima svijeta je da se nalaze na brdu, dok su siromašniji dijelovi na nizini. Neke stvari se očito na mijenjaju još iz srednjovjekovnog doba, kad su zamci uvijek bili uzvišeni.


Kad malo pogledate ove ulice, te kad se vozite njima, stvarno vam dođe onaj prije spomenuti wow na usta. Jedino o čemu sam ja mislio je, bilo bi lijepo živjeti ovdje. Toplina vam draga lice (ako imate spuštene prozore), sve je lijepo tiho, spokojno, ugodno oku. Savršeno.

Međutim, kao i puno stvari ovdje, sve je to privid.

Naime budni pratioci svakog susjedstva, pogotovo ovakvih su ogromni ogromni zidovi. A većina zidova, koliko god ogromni bili opet imaju dodatne električne ograde montirane na zidovima. Kad se sjetim recimo Čakovca, te kako vam većina ograda seže do vrata, ili pasa, jako lako skužite da iako sve izgleda savršeno, očito to savršenstvo ima dosta veliku cijenu. Tako da na kraju ipak treba dobro razmisliti, je li stvarno ovdje sve tako rajski.
Za one kuće koje izgledaju kao da nemaju ogradu

primijetit ćete da su svi prozori sa rešetkama. Naravno treba i spomenuti da su ovdje ama baš sve kuće osigurane, tj. bolje bi bilo reći pod zaštitom zaštitarske firme. Koja uvijek patrolira susjedstvima 24/7.
Moram još napomenuti jednu smiješnu stvar. Naime ovdje se ljudi ipak usude šetati po cesti, što je vjerovali ili ne jako velika stvar. Samo po tome da vidite bijelce na cesti znate da ste u jako dobrom susjedstvu. Jedine crnce koje sam vidio su oni koji kose travu. Jer vjerujte mi, trava je ovdje uvijek kao da se na nogometnom stadionu.
Toliko o razlici između bijelaca i crnaca.
Toliko o prvom postu. Sljedeći post će otkrivati kako se grad mijenja što se više spuštamo u nizinu. Preko susjedstva srednje klase, pa do crnačkih dijelova, pa sve do ultraš siromašnih dijelova.
P.S.
Pozdrav iz Johannesburga ovaj put. Šaljem malo sunca ako ga nemate.
31.03.2010. u 08:31 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh














