pjesak u gaćama

Rustenburg (treći dio)

Sad sam konačno uhvatio malo vremena, pa da napišem post kako spada a ne da samo nabacam slike uz riječ dvije (iako će i ovaj post tako izgledati, hehehehehe)

Da završimo sa Rustenbergom i serijom postova o njemu.
Nakon brda gdje su smješteni bogataši i centra grada koji nažalost u JAR-u automatski znači loš dio grada, pa sve do totalno rubnih naselja.

Iako ova naselja postoje raspršena po cijeloj zemlji, te niću ovdje i ondje poput gljiva nakon kiše, odlučio sam staviti naselje pokraj Rustenberga. Tehnički ovo nije Rustenberg, ali budući na blizinu, te činjenicu da je udaljenost između ostalih gradova ogromna, smatram ovo dijelom ovog grada.

Klasično ruralno područje. Asfalt postoji na nekim dijelovima, uglavnom je zemljani put. Ovo bi mogao usporediti sa nekim boljim ciganskim naseljem kod kuće. Ipak ovdje život i nije toliko loši kao što se čini. Struja i voda su prisutni, bar mi tako kažu, sve kuće su ciglene, imaju krov. Neki ljudi čak imaju simpatične kućice, dvorišta. Ništa što bi se razlikovalo od nekih normalnih uvjeta.

Jedina razlika je crvenilo i prašina kud oko seže. S obzirom da je raslinje jako nisko, te ne vidite neko drveće, konačno sam dobio sliku Afrike kakvu sam zamišljao. Nakon žutog pijeska na Bliskom istoku, crvena zemlja je dobrodošla promjena.

Moja izopačena slika Afrike je ovdje došla poprilično na vidjelo. Naime nekako sam mislio (kao što velim, neznanje i glupi stereotipi) da ovi dijelovi zemlje žive iznimno loše, da su bez edukacije, većinom rade neke nisko rangirane poslove itd. Međutim u određeno doba dana uvijek možete vidjeti školarce bez obzira u kakvom se naselju nalazili. I iskreno drago mi je da sam uvidio da sam u krivu, te ispravio ove uokvirene poglede. Jedna od čari putovanja pretpostavljam.

Naravno paranje auta u ovoj okolini cvijeta.

Kako smo se vozili u tome dijelu tražeći dio gdje je mobilni signal loš i uzrokuje probleme, naišli smo na ovo groblje. Iskreno nikad ne bi rekao da je ovo groblje, bar ne nakon što smo ušli, iako veliki znak na ulazu ne daju puno mjesta sumnji.

Međutim groblje je izgledalo kao žitno polje, izgleda da je napušteno. Hvala bogu da je bio bijeli sunčani dan. Groblje je bilo nekako zastrašujuće i po danu, ne bi htio biti ovdje po noći.

Na veliku veliku žalost moram reći da je ovo najmorbidnija slika koju sam ikad stavio na blog. Ali mislim da nju treba staviti da se vidi koje su razlike između klasa i ljudi u Africi.

Uz cestu se nalazila hrpa ovakvih grobova. Na početku sam mislio, nadao se toplo da su ovo grobovi kućnih ljubimaca, ali kad sam izašao van auta i slikao ovu sliku

jasno je da su ovo grobovi djece, ili novorođenih beba. Kad pogledate ukrase na grobu (hrpa dječjih igračaka) stvarno vam postane teško.

Te da završimo ovaj put predstavljam najlošije životne uvjete na koje sam trenutno naišao.

Cijelo naselje, selo, misli da nema naziva, ili nešto slično, se nalazi u prilično nedostupnom dijelu. Hvala bogu Toyota radi dobre aute, kaj god da netko veli.

Ova slika mi nekako paše uz obalu, samo čekam da vidim more i brodove.

Međutim nemojte se zavaravati da ovdje nema života, ima ljudi žive, i ne po izrazima nekih lica, ne mogu reći da bi se ti ljudi jako požalili na svoj život.

Ova mi se slika osobno sviđa

I na kraju najslađa škola vrtić koju sam ikad vidio. Samo zato jer nju nisam očekivao. Nakon ovog prizora sam ipak otišao van tog naselja sa osmijehom na licu.

Evo toliko od toga. Ako netko počne čitati ovaj post, neka se vrati i pogleda cijelu seriju. Osobno mislim da daje lijepu sliku o nekim dijelovima koji se ne vide svaki dan, te nisu jako dostupni. Možda mi je žao, što nisam imao priliku pričati sa tim ljudima, međutim, eto nisam Angelina Jolie, te ne snimam dokumentaran za BBC.
Nadam se da slike pričaju priču za sebe.

P.S.
Pozdrav iz sve hladnijeg i hladnijeg Joburga. Zima stiže. I da, 50 dana do FIFA World Cup. Biti će jako puno slika i uz to. Budući da sam ipak ovdje i radim za generalnog spo

21.04.2010. u 11:25 sati | 8 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kućna čudovišta

Prije nekog vremena sam pisao o zanimljivim stvorenjima koja su nekako završila u mom stanu. Međutim te stvari sam svrstao u ljubimce, iako tehnički i ovaj monstrum koji me posjetio se isto može svrstati u kućne ljubimce, ako ste skloni ekstremima.

Naime kako sam se preselio u Pretoriju, sad odjednom imam prednje dvorište sa drvećem i grmljem. I tako jednu noć, ili je bio dan, ne znam, pogledam ja sasvim nevino prema kutu svoje spavaće sobe i ugledam u kutu pauka.
Sad kao što sam rekao bojim se pauka, ali opet, ovo nije bio pauk, ovo je bio mrcina od pauka.
Nešto totalno neusporedivo sa veličinama pauka u Hrvatskoj.

Uglavnom pauk je bio lijepo smješten u kutu sobe, točno iznad vrata. Sad kako sam ga vidio tako sam se smrzo. Mozak mi je radio 100 na sat da skužim kako da maknem to čudovište iz svog prebivališta. Nakon što sam skovao plan, skupio sam svu hrabrost i protrčao kroz vrata. Usput nevjerojatno kako sam se naježio točno u trenutku prolaska kroz vrata.

Jednostavno sam imao osjećaj da mi je svaka pora na tijelu naježena. Slike u glavi da mi je pauk pao na glavu nisu pomogle situaciji. Nakon što sam se smirio, krenuo sam u egzekuciju plana. Jedini način da ga uhvatim je bio najjednostavnjij. Uzeo sam plastičnu posudu i poklopio ga. A vjerujte mi, trebalo mi je oko 15 minuta da se odlučim na to. Također samo se približiti njemu na tu malu udaljenost, brrrr. Recimo da sam samo ponosan na sebe.

Naravno kad sam to uspio, morao sam ga slikati da ne mislite da pretjerujem. Veličina pauka se kreće garant više od 10cm.

Uglavnom pauk je umro. Nakon što sam ga malo proučavao, ipak sam ga morao ubiti. Nažalost morao sam biti poprilično inovativan, jer sam ga morao ubiti bez da otvorim kutiju. Jednostavno se nisam mogao natjerati da otvorim kutiju dok je živ. Svaki put kad bi pokušavao počeo je trčati po kutiji, i da sam bog nisam se mogao natjerati da uz te uvjete otvorim kutiju. Jednostavno sam vidio kako mi trči po ruci, skače na lice i radi gadne stvari. Ahhh fobije.

Samo da napomenem da ga nisam mučio, naime kad sam ga poklopio, kako je bio u kutu, uspio sam rubom posude zahvatit jednu nogu. Moje isprike pauku i njegovoj obitelji.

Znači ovako izgleda kad je umro, protegnuo papke i završio u školjci. Vidite da nije mali jer je veliki kao otvor cijele školjke skoro.

Drugi dan u uredu sam saznao što me točno posjetilo. Naime pauk, po mojoj nestručnoj procjeni je Kišni pauk, ili Lovac pauk.
Pauk je otrovan, ali nije opasan. Što bi se prevelo u to da njegov ugriz ( a grizu, ooo da) u bol recimo ekvivalentnu ugrizu dviju osa, (ne pčela). Kako sam sve više počeo proučavati sve sam se manje bojao i nekako imam jaki osjećaj da sljedećeg neću ubiti već pustit u prirodu.

Evo par zanimljivosti ako nekog zanima:

- Kišni je jer najveća vjerojatnost da ćete ga naći u kući je nakon što padaju velike kiše, što se i desilo u mom slučaju.
- Pauk je lovac, što znači da ne plete mreže (hvala bogu, ne bi htio vidjeti mrežu od ove mrcine). Ali zato pizda skače. Hvala bogu da nisam to znao kad sam lovio.
- Ako je lovac, iznaći da je agresivan, i nije neki papk od pauka, ako ćete otići na njega, on će jurnuti prema vama. Gad jedan.
- Ovaj pauk je jako jako koristan jer ubija sve gadne insekte, te uglavnom neće nikad napasti ljude, jer mu se prohtje.
- Znaju biti stari i do nekoliko godina, što mi je super za insekte.
- Aktivni su samo noću.

Sve u svemu, stvarno je zanimljivo da se ljudi boje onog što ne razumiju. Više sam čitao o njima, manje se bojim. Ipak postupio bi isto. Tada nisam znao kakva vrsta pauka je bila. Što se tiče mene mogao je biti najopasniji pauk, tako da sam postupio ispravno.

I da, ima jedna zgodna anegdota o njima. Naime, jednom davno, mislili su da su ti pauci potencijalno opasni i za ljude, jer su (pazite sad) ubili zamorce u tri minute. Naime testirali su opasnost tako da su u isti kavez stavili zamorca i pauka, i zamorci su nakon ugriza umrli za 3 minute. Međutim (ovo je najbolje što sam čuo u zadnje vrijeme) ustanovljeno je da zamorci nisu umrli od posljedica otrova, već od šoka koji su proživjeli kad su se suočili licem u lice sa paukom.
Je li možete na smrt prestrašiti zamorca, ja sam siguran da ne mogu. Tako da ipak respect prema pauku.

P.S.
Pozdrav iz Pretorije, u kojoj se ne otvaraju prozori tokom noć

15.04.2010. u 10:00 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh

Rustenburg (drugi dio) pronađi bijelca

Prvo Sretan Uskrs, malo kasnim, ali selio sam se u Pretoriju ovaj vikend, na poslu je sve veća i veća ludnica kako se svjetsko prvenstvo približava.

Znači počinjemo sa drugim djelom Rustenburga.

Kako se više spuštate u grad, tako sve kuće postaju manje.

Ovo vam je tipična kućica, iako imaju i veće kuće, ovo je tipična kuća. Kuće ovdje rijetko kad imaju više od prizemlja, ponekad imaju potkrovlje, ali kao što sam rekao, ima mjesta pa je lakše ako je sve smješteno na prizemlju. Možda bi filozofirao da ovo ima veze sa štednjom energije, međutim, ove kuće nemaju apsolutno nikakvu izolaciju. Za primjer, moji prozori u Pretoriji su debeli jedan do dva milimetra, užas.

U JAR-u BMW ima svoju tvornicu, tako da vidite jako jako puno BMW-a, a ne mogu čak niti reći da je državni vozni park tako loš. Međutim mislim da za svakog Južno Afrikanca, najomiljenije prijevozno sredstvo je njihov "baki" ili 4x4 po našem. Čovjek bi mislio da svi voze ovo jer su ceste jako loše, međutim nije baš tako. Jednostavno svi vole voziti svoje 4x4 iako jako nikad ne idu offroad. I ovdje govorim o pravim 4x4 ne nekim modernim SUV glupostima.

Evo profurali se pokraj škole, pa sam iskoristio priliku da se podsjetim kako je to super da mi u Europi nemamo (bar većina) uniforme. Što je meni super. Ako pogledate, možete reći da se kod nas njeguje individualnost, dok se ovdje to pokušava poništit, što je i svrha uniforma. Međutim znajući njihovu prošlost možda je tako i bolje.

Ipak prvi znakovi da se približavate centru grada, je jednostavno puno veći omjer, crnaca nad bijelcima (to znači da ima više crnaca, hehehe)

Iako je ovo plac, vjerujte mi sve izgleda tako.

Ovdje je recimo vrlo gadno zagubiti se u nekom lošem susjedstvu. Iako da bi ovo zaobišli postoji jedan jako jako jednostavno rešenje. Čim vidite veliku gomilu ovakvih bijelih kombija (mini bus ) ovdje, znate da sve počeli zalaziti tamo gdje ne bi htjeli biti. Naravno malo karikiram, ali ipak ako se krećete koristeći svoje noge, moj savjet pripazite. I pobogu nemojte izgledati kao turist.

Ovo je vjerovali ili ne samo snimljeno sa druge strane tog placa. Nažalost nisam se prošetao tim placom, a stvarno bih to htio da Vam mogu prikazati što se sve tamo nalazi. Uglavnom, sve je jako prljavo i ne izgleda uopće primamljivo, međutim na ovakvim mjestima tek može imate osjećaj da se stvarno nalazite u Africi. Bar onakvoj kakvoj je mediji prikazuju.

Kao što velim, centar je jako jako prljav. Najžalosnije je da zbog kriminala se svi poslovi sele van centra, što samo je tada povećava problem jer odjednom se ne ulažu niti novci niti volja u centar grada, što dovodi do još više kriminala itd.

Ako malo bolje pogledate sliku, pa recimo da se možete igrati igru zvanu "pronađi bijelca".

Sve u svemu, većina gradove se ponosi svojim centrima i oni su puni kulture, baštine biznisa. Ovdje je totalno drugačije, ovdje se to dešava u predgrađima. Ipak ovaj dio još nije nimalo loš. Ako ste prvi put tu tada vam sve izgleda ultra opasno, ultra prljavo. Međutim, ovaj dio je još koliko toliko siguran i po bijelom danu mislim da vam se iskreno ne bi ništa desilo, naravno ako idete sa nekim lokalcem (lokalac, u ovom slučaju znači crnac.)

P.S.
Ovo je drugi dio, nažalost ima i treći i četvrti, a svaki je prikazuje lošije i lošije stanje.
Pozdrav iz Pretorije.

Nakon spell checka sam skužio da prevuiše korstim jako jako jako. Ah kad pišem uvijek postove u žurbi.