Rustenburg (prvi dio)
U sklopu testiranja stadiona za svjetsko prvenstvo, (biti će još puno postova oko toga, budući da sam tu za vrijeme FIFA World Cup) posjetili smo jedan mali gradić. Pa recimo mali za Hrvatske standarde. Ipak ima skoro oko pola milijuna stanovnika.
Rustenburg se nalazi 2h vožnje od Pretorije, te je najpoznatiji po velikim rudnicima platine. Također ima velike prihode od poljoprivrede. Međutim ovo su samo neki mali podaci. Uzeo sam ovaj grad (osim hrpe slika) za analizu, jer taj se vrlo lijepo može vidjeti Južno Afrička svakodnevnica, te kako različito žive različite klase ljudi. Ne bih baš htio reći različite boje ljudi, jer nakon ukidanja segregacije na razini boje, velika količina bijelaca je drastično osiromašila, dok je puno crnaca steklo zavidno bogatstvo.
Budući da imam jako puno slika, podijeliti ću ovaj post na par dijelova. Pa krenimo.
Za početak malo arhitekture, te slike ulica (ipak je sve slikano iz auta). Međutim ovo će vam sasvim jasno prikazati granice između klasa.
Nakon par ovakvih kapitalaca, lako se veli woooow. Međutim kad bi znali prave cijene ovih kuća, ne bi bili nešto impresionirani. Naime, ovdje ima jedna zgodna stvar. A to je da Južna Afrika ima jako jako jako puno mjesta. Tako da same kuće ne koštaju tako puno. Naime neke od ovih kuća ne koštaju puno više ili čak isto kao i recimo stan od 100m2 u užem centru Zagreba.
Međutim ono što dijele sa očito svim luksuznim susjedstvima svijeta je da se nalaze na brdu, dok su siromašniji dijelovi na nizini. Neke stvari se očito na mijenjaju još iz srednjovjekovnog doba, kad su zamci uvijek bili uzvišeni.
Kad malo pogledate ove ulice, te kad se vozite njima, stvarno vam dođe onaj prije spomenuti wow na usta. Jedino o čemu sam ja mislio je, bilo bi lijepo živjeti ovdje. Toplina vam draga lice (ako imate spuštene prozore), sve je lijepo tiho, spokojno, ugodno oku. Savršeno.
Međutim, kao i puno stvari ovdje, sve je to privid.
Naime budni pratioci svakog susjedstva, pogotovo ovakvih su ogromni ogromni zidovi. A većina zidova, koliko god ogromni bili opet imaju dodatne električne ograde montirane na zidovima. Kad se sjetim recimo Čakovca, te kako vam većina ograda seže do vrata, ili pasa, jako lako skužite da iako sve izgleda savršeno, očito to savršenstvo ima dosta veliku cijenu. Tako da na kraju ipak treba dobro razmisliti, je li stvarno ovdje sve tako rajski.
Za one kuće koje izgledaju kao da nemaju ogradu
primijetit ćete da su svi prozori sa rešetkama. Naravno treba i spomenuti da su ovdje ama baš sve kuće osigurane, tj. bolje bi bilo reći pod zaštitom zaštitarske firme. Koja uvijek patrolira susjedstvima 24/7.
Moram još napomenuti jednu smiješnu stvar. Naime ovdje se ljudi ipak usude šetati po cesti, što je vjerovali ili ne jako velika stvar. Samo po tome da vidite bijelce na cesti znate da ste u jako dobrom susjedstvu. Jedine crnce koje sam vidio su oni koji kose travu. Jer vjerujte mi, trava je ovdje uvijek kao da se na nogometnom stadionu.
Toliko o razlici između bijelaca i crnaca.
Toliko o prvom postu. Sljedeći post će otkrivati kako se grad mijenja što se više spuštamo u nizinu. Preko susjedstva srednje klase, pa do crnačkih dijelova, pa sve do ultraš siromašnih dijelova.
P.S.
Pozdrav iz Johannesburga ovaj put. Šaljem malo sunca ako ga nemate.
31.03.2010. u 08:31 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
Novi kućni ljubimci
Odlučio napisati post dok sjedim u autu i testiram nešto. Što znači da ću sjediti ovdje sat i pol gledajući ljude kako se šetkaraju po ulici i ne radeći ništa. Još dok velim da nismo bas u najljepšem dijelu grada, sa 100 laptopa i mobitela u autu.
Uglavnom da se vratim na temu. Znao sam da je Afrika kolijevka života, što vam postane jasno kad vidite raznolikost flore i faune ovdje. Tako da sam se već pripremio da ću se susresti sa svim mogućim životinjama i gadostima. Međutim nekako sam očekivao da ću prije vidjeti ogromne pauke, najgadnije zmije na svijetu i ne znam što sve ne. Imam vrlo bujnu maštu što se tiče kukaca.
Ipak nisam očekivao da ću u stanu imati ŽABE. Mislim ok znam da sam recimo na dijelu gdje je malo vlažnije, ali mislim žabe. Prva je došla kad sam gledao TV, i krajičkom vida sam vidio da mi nešto skače po podu. Kad sam vidio da je žaba, malo sam se igrao sa njom.
Nakon par slika, pustio sam nju u prirodu.
Druga je došla ovo jutro.
NA sreću sudeći po boji nisu neke uber otrovne žabe. A sad da provjerim dal luče neke narkotike, hehehehe. Nisam probao.
P.S.
Pozdrav iz kuta Esslen St i Troya St. Ako je netko ovdje neka nas dođe pozdraviti. Mi smo u bijeloj Corroli.
23.03.2010. u 09:40 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Novi kućni ljubimci
Odlučio napisati post dok sjedim u autu i testiram nešto. Što znači da ću sjediti ovdje sat i pol gledajući ljude kako se šetkaraju po ulici i ne radeći ništa. Još dok velim da nismo bas u najljepšem dijelu grada, sa 100 laptopa i mobitela u autu.
Uglavnom da se vratim na temu. Znao sam da je Afrika kolijevka života, što vam postane jasno kad vidite raznolikost flore i faune ovdje. Tako da sam se već pripremio da ću se susresti sa svim mogućim životinjama i gadostima. Međutim nekako sam očekivao da ću prije vidjeti ogromne pauke, najgadnije zmije na svijetu i ne znam što sve ne. Imam vrlo bujnu maštu što se tiče kukaca.
Ipak nisam očekivao da ću u stanu imati ŽABE. Mislim ok znam da sam recimo na dijelu gdje je malo vlažnije, ali mislim žabe. Prva je došla kad sam gledao TV, i krajičkom vida sam vidio da mi nešto skače po podu. Kad sam vidio da je žaba, malo sam se igrao sa njom.
Nakon par slika, pustio sam nju u prirodu.
Druga je došla ovo jutro.
NA sreću sudeći po boji nisu neke uber otrovne žabe. A sad da provjerim dal luče neke narkotike, hehehehe. Nisam probao.
P.S.
Pozdrav iz kuta Esslen St i Troya St. Ako je netko ovdje neka nas dođe pozdraviti. Mi smo u bijeloj Corroli.
23.03.2010. u 09:40 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
Budimpešta, tj. Budim
Budući da sam morao po vizu u Budimpeštu, iskoristio sam priliku i poveo Kornelija da se malo zabavimo i napravimo par slika. Naime iako živim samo oko 20km od Mađarske granice, nikad nisam posjetio Budimpeštu. vrhunac je bio shoping u Letinji ili Načkanjiži dok je još shoping u Mađarskoj bio jako isplativ.
Naravno kako to biva na dan kad sam morao u Mađarsku, snijeg je padao kao da ne postoji sutra. Što je u jednu stvar učinilo put napornijim i zabavnijim. Ako ništa drugo ulovio sam snijeg ove godine. Nešto što sam mislio da neću moći napraviti, opet.
Kako sam vizu pokupio u roku od 10 minuta kako sam stigao pred ambasadom, ostatak dana smo proveli na snimanju i razgledavanju gornjeg grada. Nadam se da ćete cijeniti slike, jer su slikane po snijegu, i mogu reći da smo se dobro nahladili da snimimo ovo.
Bio sam iskreno začuđen brojem stranih turista koji su se muvali po gornjem gradu. Čak i po onoj hladnoći. Nažalost konačan cilj nismo ispunili. Naime popeli smo se na gornji grad jer ima super pogled na Chain Brigde i parlament, međutim zbog magle koja se jednostavno nije htjela dići, slike su bile nikakve. Kad smo se vračali doma, oko 18h, magla se digla, vrijeme je bilo fenomenalno, ali smo još trebali posjetit par drugih stvari. Znam da se Korneliju slomilo srce kad sam rekao da idemo doma, ali obećali smo sami sebi da ćemo se vratit opet, bez obaveza i po ljepšem vremenu.
P.S.
Pozdrav iz Afrike opet. Ahhh sunce sunce sunce. I bazen.
Ova zadnja slika ide u P.S. i jedina svrha te slike je da pokaze srednji prst hladnoći, hehehehehehe. Snimljeno prošle nedjelje. Međutim karma je kučka i tako da sam na ovoj slici totalno preletio luftić i sletio na lice, onako bolno direktno.
18.03.2010. u 08:43 sati | 7 Komentara | Print | Link | Na vrh
Top Gear Live
Na sreću imao sam priliku otići na Top Gear Live show. Cijeli događaj se događao u Coca Cola dvorani u Johannesburgu. Vjerujem da je većini muškaraca poznata Top Gear emisija, njihovi voditelji, Stig, čime se emisija bavi itd.
Iako je ta emisija o autima, slobodno se može da je jedna od popularnijih emisija koje BBC trenutno producira.
Za one tko ne znaju, bodite na BBC, ili napišite Top Gear u Googlu, Youtubu.
Prvo moram napomenuti da ovo nije tehnički bilo snimanje emisije, kakve vidite na TV-u. Ovo je bio Live show, nešto kao nekakvi tour po svijetu. Iako je većina dijelova emisija (vožnja poznatih osoba, cool-uncool sekcija) prisutna bila i ovdje, zahvaljujući poprilično inovativnoj tehnologiji, koja omogućava da publika sudjeluje interaktivno u programu.
Ovo na čemu sam ja prisustvovao, je najlakše bilo rečeno, mješanac cirkusa, Top Geara, predstavljanje automobila. Sve u svemu, road show sa autima kao glavna atrakcija.
Cijeli show se događao u sklopu auto showa. Nažalost budući da sam bio glup, i mislio da je autoshow dostupan cijeli dan, a samo za Top Gear se kupuje karta, došao sam trunčicu prije predstave, tako da nisam uspio pogledati cijeli auto show. A cijena karte od 300kn mi je bila dovoljan motiv, da ne odem drugi dan samo da vidim klasičan auto show. Hvala bogu rekli su mi neki ljude da nisam nešto previše propustio.
A sad konačno slike. Imajte na umu, da nisam uspio slikati sve, te da ambijent u kojem se dešavala predstava, je bila zadimljena, koliko i od mirisa gume, toliko i od pirotehnike, tako da slike nisu nešto super, ali dovoljno a vidite kako to izgleda.
Pa počnimo redom.
Prvo autoshow, od koga sam samo uhvatio djelić
Predstava se održavala iz onih crnih kulisa.
Iako sam očekivao neke ludo ekskluzivne aute, ovo je uglavnom bilo ono najbolje sto možete vidjeti.
Onaj dio koji se također očekuje od auto show-a da bude na razini su žene. Na žalost ni njih nije bilo nešto posebno. Uspio uhvatit najbolju. Nakon 10 minuta čekanja da nju uhvatim samu u kadru, bez ljudi, koji su kao namjerno uljetavali svaki put kad sam baš kliknuo. Na sreću i ona je bila strpljiva.
Ovako je izgledala arena u kojoj se održavao show. Kao što i sami vidite ovo poprilično podsjeća na cirkus.
Dolazak Jeremy Clarksona i afričkog DJ-a. Kasnije se pojavio i James May, dok Richard nije trenutno bio prisutan. Naime razbolio se dok su imali show u Cape Town-u tako da ga nije bilo. Šteta. Međutim Clarkson i May su bili i više nego dovoljni.
Uncool i Cool sekcija se odvijala pomoću ovih stvari. Naime nakon što se predstavio auto, cijela dvorana je digla Cool (crveno) ili suprotna strana Uncool (zeleno) i kamera na strop je mjerila u koji dio staviti auto. Pomoću ovog se i vozila njihova poznata traka. Vozila se u biti video igrica, s tim da smo skretali sa bojama (crveno-lijevo i obratno) dok je auto ubrzavao , pazite sad ovo sa bukom koja je publika radila. Nažalost druga strana dvorane je imala više žena.
Ovo je najbliže što sam uspio uhvatit Clarkosna. Nažalost nisu bili kasnije dostupni za autograme ili nešto slično. Sve u svemu, sva ona magija koju imaju u emisiji, podjebavanje i međusobno zezanje između njega i May-a je također bilo prisutno ovdje. Drski kao i uvijek, ovaj show je uz puno automobila i raznih spektakla i vragolarija, bilo kao da sam na nekoj komedijskoj večeri, jer su obojica stvarno smiješni.
Uz puno natjeravanje autima, i pirotehnike, ovo je jedan od dijelova koji je više zanimljiv. Poznata kugla smrti. NA kraju su se 4 motora naguralo unutra.
Poprilično impresivni kraj.
I za kraj kao i uvijek nezaboravni Stig.
Mali bijeli u sredini je Stig. Naime Stig je napravio sa ovim malim autićem loop u dvorani. Ako pogledate na početnim slikama, ono okruglo sa stane je u biti bio loop, koji je Stig odvozio (filmić niže). Iako je bilo kao fora, nije bilo nešto spektakulrano jer je bilo gotovo u djeliću sekunde.
Sve u svemu, ako ikad imate priliku otiđite, dal na samo snimanje emisije, ili na nešto sličnije ovome.
Evo još par kraćih filmića za ljubitelje emisije.
05.03.2010. u 11:13 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
Je li samo muškima zima?
Ahhhh, pao mi teret sa srca. Konačno sam se nekako natjerao da napišem novi post. Iskreno, nekako mi je teško bilo početi pisati blog. Iako sam imao valjani razlog jer mi se stvarno kompijuter pokvario, ali previše sam odužio. Ovdje bih htio isto čestitati Lipoj Mari da je izdala kuharicu. Bravo.
Već po samome naslovu moda možete zaključiti da se nalazim u Zagrebu. Sa 30 stupnjeva na skoro pa 0. Hvala bogu izbjegao sam onaj najgori tjedan kad su temperature padale ispod -10. Baš sam razmišljao kako da napišem putopisni blog, a da se odnosi na Hrvatsku. Budući da sam u Hrvatskoj zadnjih 4 godine manje nego bilo gdje drugdje, počeo sam gledati na nju kao na neku zemlju na koji idem na godišnji.
Prijatelja za posjetit puno, a ovaj vikend je došao na red The Pilot. Oni koji me duže prate znaju da mi je to jako jako dobar prijatelj još iz doba Bahraina. Ahh, kako je to dugo bilo. Jedan od ciljeva kad sam kod kuće je da bar jednom izađem sa The Pilotom van. Uvijek sa njime pokušavamo ići po nekim malo boljim klubovima u Zagrebu. Iako morao sam boljim klubovima staviti u navodnike. Recimo da je bolji opis tih klubova, šminkerski klubovi.
I tako smo mi izašli van u subotu, po klasičnim šminkerskim klubovima. Khala (toplo se nadam da se tako piše), Hemingway, pokušali izaći i u Sokol. Hehehehe. Zašto pokušali vidite niže. Uz sav zapažanja i veću količinu votke u krvi došli smo do zanimljivih zaključaka.
1. Je li samo muškarcima zima
Iako već dugo nisam izašao van u Hrvatskoj, pogotovo u zimi, ipak nisam očekivao tako neke promjene. Od kako smo izašli van, samo smo viđali žene kako u velikim grupama (minimalno društvo od troje) izlaze van, šeću se po cestama, čekaju na ulaz u klub, šeću od parkirališta na relaciji auto-ulaz u klub. Da sad ne ispadne da pričam gluposti. Bilo je i muških. Međutim količina žena na ovim spomenutim mjestima je bila nevjerojatna. Nekako kad god si izašao van uvijek je bilo samo muški muški itd. Već jako dugo nisam bio u toliko različitih klubova i bio okružen sa toliko žena. Moglo se skoro usporediti sa nekim mjestima u Moskvi. Ah Moskva, ok nastavljamo. Sa svim tim informacijama skužili smo da postoje samo dva moguća razloga. Ili je u Zagrebu nestašica muškaraca, što mi nekako ne drži vodu. Samo u mom uredu ih ima hrpa, ehehehehe. Kad se uzme u obzir razlog broj 2, očito je da je muškarcima jednostavno prezima izlaziti van. Nekako vidim da je bolje biti u toplome i gledati TV, Olimpijadu, nego se ići hladiti. Tako da su žene su garant evolucijski više napredovale. Uz sposobnost da prežive na dva jogurta tjednima, što će se pokazati krucijalnim kad neće biti hrane, njihova tolerancija na zimu je također neusporediva sa muškima.
2. Ja i The Pilot smo očito žrtve nekog feminističkog eksperimenta ili neke teorije zavjere.
Priznajem da sam došao iz Afrike koja ima sasvim toplo, skoro pa vrelo ljeto, međutim ipak sam hrvat, Još iz Čakovca (grad sa najnižim temperaturama u Hrvatskoj, šišaš Velebit), tako da ne mogu reći da sam zimogrozan. Međutim koliko god imao zimsku jaknu, kad god nisam bio u autu ili nekom toplom mjestu, pokušao sam se uvući čim više u sebe. Naime bilo mi je zimaaaa. Međutim svi ljudima oko nas je bilo užasno toplo. Ma što toplo, osjećao sam se kao da se nalazim u nekim tropskim krajevima. Vjerovali ili ne, žene su se ponašale kao da je vani plus trideset. Nisam vidio toliko minica ni u ljeti. Nekako je tada valjda pomodnije nositi traperica ljeti. I prije nego mi netko veli da im noge nisu gole i da čarape griju više nego nešto drugo, drek. Ovo nisu bile debele čarape, već tanko, a kad se sjetim one bombe, bombe od žene koja je došla u najkraćoj minici ikad, sa totalno golim nogama. Ufff, i sad se stresem. Od zime naravno. Nije da se žalim, dapače, ali onaj mali znanstvenik u meni se ipak pita. Da ja tako hodam, pišao bi krv u roku keks.
3. Treba napraviti neko istraživanje o visini Hrvatica.
Sad ili je ovaj vikend bio neki friki vikend, ili su se sve Dalmatinke preselile u Zagreb, što u biti nije toliko čudno, ali ipak. Nisam nizak, međutim sve sam žene ovaj vikend gledao oči u oči. Jasno mi je da danas industrija potpetica ulaže milijune u svoj inženjerski tim, pomičući granicu koliko visoka štikla može biti. Još malo i ući će u razinu štula, što će biti svojevrstan pothvat stoljeća. Ipak gledao sam žene (jer su ipak sve bile golonoge i u minicama) od noga na gore, tako da je i puno žena bilo visoko i bez potpetica. Ili je to samo optička iluzija. duge gole noge, izdužuju osobu. Međutim sjećam se vremena kad ako je žena bila visoka radila je sve osim nošenja potpetica. Žena uz 2m sa potpeticama od 10 cm mi je ubila tu nadu. I da se razumijemo ovo su cure koje iako su visoke su jako zgodne, nisu neki frikovi prirode, jel ovo bilo malo prešovinističko, ah što ću. Kad bi vam se te noge omotale oko vrata, nitko se ne bi žalio.
Međutim velim ja muškarci su ugrožena vrsta.
P.S.
Pozdrav iz Zagreba.
P.S.S.
Bilo bi mi puno puno puno puno pametnije da ne serem i manje radim neke teorije u glavi već da puno više barim. Ovu srijedu, občajem.
01.03.2010. u 11:03 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
