Početak kraja + buhtle

Konačno sam se malo odmorio, iako mi pod hitno treba godišnji odmor.
Godinu dana na terenu (ok uz vračanja kući, ali to je još samo iscrpljujuće) je sasvim dosta.

Prošao je famozni F1 vikend.
Slike iz toga i nastavak najluksuznijih nekretnina u sljedećim postovima.
Prije nego najavim ono što mi je na duši, da malo velim kako je prošao ovaj vikend.

Kao što znate (oni koji su me vidjeli) bio sam na HRT-u. Doduše vrlo vrlo kratko, ali znao sam to. Sve u svemu, moj blog nije bio spominjan, tako da me možda većina ljudi neće povezati sa time (što je i dobra stvar, pogotovo nakon sto sam skužio da mi roditelji ne znaju za blog).
Duži prilog o meni, će biti objavljen u emisiji Hrvatska uživo, međutim još ne znam točan datum. Tako da ću opet u svom egoističnom istupu najaviti kad možete pogledati moju malenkost.
Samo da napomenem da imam osjećaj da sam ispao opet glupo, iako su mi ljudi tvrdili da sam u nedjelju ispao ok.
Naravno osim mame koja mi je odmah počela držati bukvicu da sam si mogao malo frizku srediti, ko da njoj nije dovoljno da njoj je sin na nacionalnoj televiziji, hihiihih.
Kao što sam najavio došla je poprilična količina Hrvata na F1.
Od TV ekipe, par ljudi iz Katara, te još par za koje sam čuo, ali nisam upoznao.

_______________________________________________________________
Ovdje bih htio pozdraviti dečke iz Katara. Ispričavam se što nisam provodio toliko vremena sa njima koliko sam htio, ali stvarno sam bio svuda ovaj vikend.
Dečki naime rade ceste u Kataru. Ovim putem ih puno pozdravljam.
_______________________________________________________________

Upoznali samo još jednog Hrvata ovdje. Naravno trebalo nam je skoro godinu i pol da se nademo ali eto bolje ikad nego nikad. Nazvati ću njega The Pomorac. Uz The Pilot, ovo već zvuči malo gay, ali što ću. Nadam se da neću dobiti batina od obojice na kavi.
Moment za pamćenje ovdje:
Za stolom sjedilo 5 Hrvata, ispijali kavicu i pričali na laganom ugodnom povjetarcu sve u 16. Tada sam se doslovce osjećao kao doma. Pozdravi i snimatelju HRT-a koji je naručio "hebab". Ispostavilo se da "hebab" i "kebab" nemaju ništa zajedničkog. Hehehehehe.

Tu je bila i FTV party, ovaj put na otvorenom. Ako ikad netko ide sljedeće godine na F1, obavezno ići na FTV partije, i opening party i after pary.
Također za FTV after party, obavezno uzeti VIP ulaznice. Koštaju oko 300kn ali isplati se. Tu je isto bilo zakon. Cuganje, super mjuza, opet dobra ekipa, i puno puno predivnih (neću dodati i lakih) žena.

A sad najava.
Kao što ste mogli skužiti iz naslova, došlo je vrijeme da napustim Bahrain. Ovaj put za dobro. Iako sam to rekao više puta, te još uvijek postoji mogućnost vračanja, čvrsto vjerujem da je ovo zadnji mjesec u Bahrainu.
Vraćam se kući malo na odmor, a onda opet kud koji mili moji.
Međutim bez brige, ovaj blog mi je donio toliko pozitivnih stvari da mi nije na kraju pameti prestati pisati. Doći će neke druge zemlje i neke druge stvari za pisati.

P.S.
Ovaj tjedan je padala kiša ovdje.

Počeo sam se baviti pečenjem buhtli (želja prevladala razum). Ovo bi mogao biti poseban post sam za sebe, ali eto zgurati ću ga ovdje.
Tj. frendica radi, ja samo nadgledam.
Budući da je frendica Azijka, njima je dizano tijesto apstraktni pojam. Međutim nakon par promašaja (i muke da se nađe kvasac, našli onaj u prahu) buhtle su ispale recimo ok. Pratimo neki recept sa neta, i ok je, međutim još nije to to.
Oću onakve kakve moja baka radi.
Međutim glupi pekmez mi izlazi van buhtli non-stop. Problem je da ga razmijesimo pretanko, valjda.
Međutim također mi je tijesto preprhko i preljepljivo. Sjećam se da su buhtle kod kuće malo žilavije.
Također sam saznao da nisam za kuhanje, prenagli sam i previše agresivan.
Naravno kad kuham nakon što igram neke koljačine na kompu, pa se onda iživljavam na tijestu.
Ajde sve moje silne čitaćice bloga, pomozite meni jadnome da imam super buhtle u Bahrainu.