|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
14.05.2007. ponedjeljak
bangkok
U Bangkoku sam provela 2,5 dana. Prvu vecer sam spavala u hotelu blizu Khao San Road, ulici znanoj svima koji su ikad bili u Tajlandu ili bar pogledali film The Beach. Kad sam nogom stupila na Khao San dozivjela sam mali kulturni sok. Iako je u Vijetnamu bilo masu turista, nikad ih nisam vidjela toliko na jednom mjestu: cure obucene kao da idu na plazu, tipovi sa dreadlocksima, stranci u svim oblicima i velicinama. Sa svih strana su me zabljesnula neonska svijetla pa mi se na trenutak ucinilo kad da sam u Las Vegasu. Usprkos svemu svidjelo mi se ovdje. Zivo je, svuda restorani, kafici, ulicni prodavaci i zabavljaci, Internet cafei, telefonske govornice. Ukratko: backpackerski raj.
Slijedece jutro sam se preselila u stan tete od Femke (moje putne druzice s kojom cu provesti slijedecih nekoliko tjedana). Njen otac je 75% Tajlandanin i ima obitelj ovdje. Teta joj je vise-manje bogatasica koja ovaj stan iznajmljuje, a vjerojatno je stanarima naredila da za vikend negdje odu tako da bi Femke i ja tamo mogle spavati. Zapravo je to uzasno, ali sto se moze. Nama je dobro doslo provesti dvije besplatne noci u Bangkoku. Taksist koji me je odvezao u ovaj stan nije znao gotovo ni rijeci engleskog i nije imao pojma kako doci tamo gdje sam isla. Cak ni uz pomoc dva tipa koje je zaustavio na ulici nije uspio naci moje odrediste. Ja, kojoj je to bio prvi put u zivotu u Bangkoku i Tajlandu opcenito, morala sam proucavati kartu i davati mu upute rukama i nogama. Nakon dugotrajnih napora konacno mu je uspjelo pronaci pravu ulicu i tada je bio sretan kao malo dijete.
Bangkok. Visoke poslovne i stambene zgradetine, a pored njih barake. Ogromni shopping malls u americkom stilu, a istovremeno tradicionalni pazari na sve strane. Grad je ogroman i sve je rastrkano, tako da ako negdje zelis ici moras ici ili taksijem ili tuk-tukom. To je tek posebno iskustvo pri cemu se ugusis od ispusnih plinova. Gradovi u Aziji su cini se sagradeni na drukciji nacin od evropskih i juznoamerickih. Navikla sam da u centru imas nekakav veliki trg okruzen katedralom i drugim vaznim zgradama. Oko trga su ulice sa ostalim zanimljivim zgradama i to je to. Ovdje to nije tako. Moras piciti s jedne strane grada na drugu da bi nesto vidio i to me ponekad iritira. Pogotovo kad se stalno moras cjenkati s taksistima i vozacima tuk-tuka. A svi te pokusavaju zeznuti. Kad smo htjele ici u neki muzej, jedan vozac tuk-tuka nam je rekao da je muzej zatvoren jer je nedjelja i da nas on moze odvesti negdje drugdje. To je naravno bila teska laz, a on je samo zelio zaraditi vise para.
U Bangkoku je bilo uzasno vruce. Nisam mogla povjerovati da bi moglo biti jos vrucije nego u Vijetnamu, ali ipak je bilo. U 11 h navecer se jos uvijek cini kao da si u sauni, osjecas se ljigavo i ljepljivo. Od tolike vrucinetine ti se ni ne da nista raditi, osim boraviti u prostorijama s klimom. Peti mjesec definitivno nije idealan mjesec za posjetiti Bangkok. Treba ici kad je malo manje vruce, kad je zima u Evropi. Zbog ove vrucine mi se ni nije dalo ostajati duze u gradu. Slijedeci put kad budem isla u ovaj dio svijeta posjetiti cu ga malo detaljnjije, a za sad sam pogledala samo najvaznije gradevine. Ima ih stvarno lijepih.
Pogled na Grand Palace (Kraljevsku palacu) s druge strane rijeke.
Jos jednom Grand Palace.
Jedan od najvaznijih hramova: Wat Pho. Sve ove gradevine izgledaju kao da si dosao u Disneyland, ali bas su mi se svidjele.
Jedan dio velikog zlatnog lezeceg Bude koji se nalazi u Wat Pho-u. Ogroman je, pa mi cak nije uspio stati na sliku.
Pogled s broda na Wat Arun - the Temple of Down.
|
|
|
| < |
svibanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
