|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
23.06.2006. petak
xel-ha, meksiko
Uz meksicku karipsku obalu pruza se veliki koraljni greben gdje se, tako bar kazu, moze dobro roniti ili 'snorkel' (nemam pojma kako se to kaze na hrvatskom, ono malo ispod povrsine mora zaroniti s cvikama za plivanje i cijevi za disanje? U ostatku teksta zvat cu ga 'snorkeliranje'). Nisam nikad u zivotu ronila, a priznajem da se ronjenja bojim (kao i mnogih drugih stvari sto se ispostavilo tijekom ovog putovanja) zbog vise razloga. Kao prvo bojim se gusenja i cini mi se totalno klaustrofobicno s bocom kisika nalaziti se ispod mora. Kao drugo cini mi se prestrasno naci se okruzen velikim ribetinama. Bart je jednom prije u zivotu prije puno godina (kad je imao 18) ronio i snorkelirao u Australiji. Rekao je da se u pocetku bojao, ali da mu je to sve u svemu bilo super iskustvo u zivotu.
Stalno sam se dvoumila bi li nesto takvo trebali napraviti u Meksiku. Ronjenje sam odmah odbacila jer je to malo prenapredno za mene, ali mi se cinilo da to snorkeliranje ne bi bilo lose. Ipak, kako se nas dolazak na more sve vise priblizavao, sve veca panika me hvatala. Pomisao da se s malim brodicem vozim par kilometara od obale i da se tu na otvorenoj pucini bacim u more i pocnem gledati ribe i ostale bestije me uzasavala. Predlozila sam Bartu da za eksperiment odemo u jedan vodeni park gdje takoder mozemo snorkelirati, ali u kontroliranim uvjetima i odmah uz obalu, pa da onda vidim usudim li se stvarno ici do koraljnog grebena.
Park Xel-Ha.
Iako smo znali da ce biti puno turista i male djece, odlucili smo otici u Xel-Ha, jedan takav vodeni park. Za masne pare (60-tak dolara) dobijes all-in kartu koja ukljucuje: svu hranu i pice, opremu za snorkeliranje (cijev za disanje koju mozes zadrzati, cvike i peraje), rucnike, voznju vlakicem unutar parka, itd. Totalno uzbudena krenula sam s Bartom u lagunu gdje si posvuda vidio ljude kako plutaju na povrsini zaronjene glave. Bart mi je objasnio sto tocno trebam raditi. U pocetku mi je sve islo naopako. Zaboravila bi da trebam disati kroz cijev i pocela bi se gusiti. Ili bi preduboko zaronila pri cemu bi se cijev napunila vodom i ja bi se ponovo pocela gusiti. Nakon sto sam vjezbala disanje kroz cijev izvan vode, islo mi je malo bolje. U pocetku nisam puno toga mogla vidjeti. Voda je bila dosta mutna i cinilo se da nema bas nekih riba. A onda sam iznenada na udaljenosti od nekoliko centimetara vidjela jednu ribu veliku oko 30-tak centimetara. To me sokiralo i odmah sam izronila. Bilo bi zanimljivo da me je netko snimao sa skrivenom kamerom jer to bi bilo za puknuti od smijeha. Svaki put kad vidim ribu prenem se i skocim kao da me je nesto oprzilo. Koliko god sam svjesna da mi ove ribe nista nece napraviti, uzasavaju me. Tako su velike! Nemam strah od vode i na moru sam odrasla, ali nisam se navikla na ovakve ribetine. Ispostavilo se da je i Bart u meduvremenu razvio strah od riba i ako je to uopce moguce, bojao ih se jos vise nego ja. Kasnije dok smo se setali kroz park, vidjeli smo na nekim mjestima ogromne kolicine riba i nisam mogla zamisliti tu zaroniti. Sve one plivaju skroz pri povrsini i ako im bacis hranu, doslovno skoce u zrak i potuku se za tu hranu. Strava i uzas!
Jos jedan detalj iz Xel-Ha.
Inace je park bio stvarno ok. Osim snorkelirati, mozes raditi i druge stvari. Jednostavno se kupati, spustati se na plutajucim kolutovima niz rijeku, kajakirati, uvuci se u spilju, setati kroz park koji je smjesten u dzunglastom okruzenju, itd. Nakon sto smo sve druge aktivnosti isprobali, otisli smo jos malo snorkelirati. Ovo je pogotovo za Barta bilo previse. U jednom trenutku se nasao potpuno okruzen ribama i to ga je unistilo. Odmah je izisao iz vode. Ja sam se ostala jos malo kupati, ali vise nisam ronila. Ako ribe ne vidis, osjecas se bar malo bolje. Cak iako znas da se one tu nalaze.
Ribe u Xel-Ha.
Mislim da je svima lako pogoditi da na kraju nismo isli na koraljni greben. Zahvaljujem bogu da smo prvo otisli u Xel-Ha, jer uz greben ima naravno puno vise i puno vecih riba i mi to u ovom trenutku ne bi mogli podnijeti. Inace u Xel-Ha mozes plivati s delfinima, ali za to moras jos dodatno platiti i to dosta. Ali cak da je bilo i besplatno ne bi to napravila. Ako se bojim ribe od 30 cm, kako bi mi tek bilo naci se licem u lice s ogromnim delfinom? Ipak, nadam se da cu se jednog dana osloboditi ovog straha jer koraljni greben mora biti prekrasan. Vidjela sam slike: sve te boje, sarene ribe i druge morske zivotinje. Svi ljudi koji su tamo ikad ronili ili snorkelirali smatraju to prekrasnim i jedinstvenim iskustvom. Ponekad je stvarno steta biti kukavica. Pokusat cu malo vjezbati u Dalmaciji: imam vec cijev za disanje, moram samo kupiti cvike pa cu probati. Nadam se samo da necu vidjeti puno ribe, inace cu se mozda poceti bojati Jadranskog mora 
Usput, Xel-Ha je, kao i Tulum, bio pun iguana. Moguce je da smo ovdje vidjeli jos vece primjerke. Iako je park pun ljudi, iguane ipak lijepo stoje nasred puta. U meduvremenu sam se toliko navikla na njih da mi je cudno kad ih nema.
Ovaj primjerak je bio stvarno ogroman.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
