|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
13.06.2006. utorak
vulkan pacaya, gvatemala
U Gvatemali ima puno vulkana od kojih je nekoliko aktivnih. Jedan od njih je vulkan Pacaya. Nalazi se relativno blizu Antigue i Guatemale City i vrlo ga je lako posjetiti na organiziranoj ekskurziji. Jos nikad se nisam popela na vulkan, cak nisam ni pomislila to uraditi, ali kad sam cula da je iz Antigue moguce ici na ovakvu ekskurziju, to mi se ucinilo jako zanimljivim. Krenuli smo u 6 ujutro u maloj grupi: Bart i ja, jedna cura iz Njemacke i dva Spanjolca iz Barcelone. Prvo su nas kombijem odveli do jednog sela smjestenim na obroncima vulkana. Usput, iznenadilo me je da je nas vozac citao knjigu, a jos vise kad sam vidjela koju knjigu je citao – Dnevnik Anne Frank! U selu nas je cekao lokalni vodic koji nas je odmah obavijestio da u ovom trenutku nije moguce popeti se sve do kratera jer bi to bilo preopasno. Vulkan je naime u zadnje vrijeme preaktivan.
Poceli smo se penjati. Prema vodicevim rijecima uspon ce trajati najduze 1 sat i 15 minuta. Na kraju je trajao jos i krace, nesto duze od jednog sata, ali to je definitivno bilo jedno od najvecih mucenja koje sam u zivotu dozivjela. Vec nakon 5 minuta ostala sam potpuno bez daha, a noge su me toliko zaboljele da sam ih jedva mogla micati. Bart i dva Spanjolca prakticki trce uzbrdo kao zecevi, a ja umirem. Srecom da je mala Njemica isto bila crknuta, pa nisam bila jedina jadnica bez ikakve kondicije. Imali smo dosta pauza i to me je spasilo, a i oslanjala sam se ponekad na Barta, inace bi se skljokala.
U pocetku smo hodali kroz sumu, a onda smo dosli do visoravni pokrivenom travom. Hodali smo tu neko vrijeme dok je trava bivala sve rijeda. Uskoro smo mogli vidjeti samo crnu zemlju s tu i tamo ponekom travkom. Bilo je prohladno i kako je bilo jos rano ujutro, posvuda se vidjela jutarnja izmaglica. Vodic je hodao dosta ispred nas i u jednom trenutku se zaustavio na vrhu jednog brezuljka cekajuci nas. Mi se isto popeli na vrh brezuljka i iznenada nam pred ocima pukao pogled: svuda siva osusena lava okruzena maglom, a u pozadini se uzdize vrh vulkana. Ostali smo bez rijeci. Stali smo tu neko vrijeme, nigdje se nista ne cuje, samo fijukanje vjetra koji se iznenada uzdigao, nigdje nikoga (imali smo srecu biti prvi koji smo se to jutro popeli), stvarno nevjerojatan prizor. Osjecala sam se kao da sam u Lord of the Rings i to kad su vec dosli blizu Mordora.
Pejzaz podno vulkana.
Pogled na vulkan.
Tada je vodic rekao da se mozemo spustiti i hodati malo po toj osusenoj lavi. Hodati po osusenoj lavi?!? To mi se cinilo poprilicno opasnim, ali ako vodic kaze da nije opasno, valjda ce sve biti ok. Kad smo tu poceli hodati, cujemo kako nam stalno nesto krcka ispod stopala, a najbolje od svega je da iznenada pocnes osjecati toplinu. I to sve vecu i vecu. Pod stopalima takoder osjecas sve vecu vrucinu i ja sam se stvarno uplasila da ce mi izgoriti patike. To se ponekad i dogodi, rekao nam je vodic, da ti se jedan dio djonova malo otopi. Nevjerojatno. Ipak smo i dalje nastavili slijediti vodica koji nam je pokazao jednu rupu. Rupa je bila jako mala, ali medu svim tim sivilom, vidis jasno crvenilo koje se iz rupe siri. Pa to je lava! Ne mogu opisati kako sam se u tom trenutku osjecala – kao da gledam u utrobu Zemlje. Ponovo sam ostala bez rijeci i stala sam tu kao zacarana. Vodic je rekao da nam ima jos toga za pokazati. Slijedili smo ga i onda smo iznenada ugledali ono zbog cega smo tu i dosli: velika pukotina u osusenoj lavi, a u njoj tece prava rijeka lave. Rijeka vruce crvene uzarene lave. Svi smo stali kao ukopani i zabuljili se u taj prizor ne vjerujuci svojim ocima. Nisam ocekivala lavu vidjeti ovako izbliza. Stojimo tu dok zapravo znas da ti ispod stopala tece lava. Vrucina je na tom mjestu bila skoro nepodnosljiva. I koliko god se cijele ove situacije bojim, osjecam se fenomenalno. Ovako nesto jos nikad nisam dozivjela. Iznenada mi je zao da ne mozemo ici sve do kratera. Gledamo prema gore, prema vrhu vulkana, i vidimo pukotinu na vrhu iz koje se siri dim. Tamo je krater. Zamisli da u njega mozes pogledati. Pa to bi tek bilo stvarno gledanje u utrobu Zemlje!
Ako dobro pogledas, vidjet ces lavu u maloj pukotini.
Ovdje je lava vise nego vidljiva.
Iako nismo isli sve do kratera, ovo je iskustvo bilo jedinstveno i neponovljivo. Ne moze se usporediti s nicim sto sam do sada vidjela. Tu cjelokupnu scenu mozes dozivjeti samo na licu mjesta, nije dovoljna fotografija ili opis. Trebas upotrijebiti sva cula: gledati prizor ispred sebe, osjecati vrucinu na cijelom tijelu, a pogotovo na stopalima, slusati vulkan iz kojeg se neprestano cuju male eksplozije, a okolo svuda tisina. Da, ovo je definitivno bio jedan od najboljih dozivljaja u mom zivotu.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
