|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
02.06.2006. petak
palenque I
Nas boravak u Palenque-u (citaj: Palenke) najbolje mogu opisati kao bizaran. Sve je pocelo jos u autobusu. Put od Oaxace do Palenque-a je dug, trebao je trajati 14 h, na kraju je trajao 15 i po. Upravo zbog duzine odlucili smo ici nocnim busom, tako stedimo novac za jednu noc u hotelu, a i ne gubimo bezveze cijeli dan. Nije cudo sto voznja toliko dugo traje, buduci da nema autoceste, a na putu su na svakom mjestu gdje ima bar jedna kuca postavljeni lezeci policajci koji voznju jos vise usporavaju. U autobusu je pored nas sjedio jedan stari koji mi je stalno nesto govorio na spanjolskom, a ja ga ama bas nista nisam razumjela. Moj spanjolski cini se jos nije toliko napredan da razumijem frfljanje meksickih starcica. Ipak, bilo je simpa od njega da mi je svaki put kad sam kihnula rekao "nazdravlje".
I tako se mi vozimo kad iznenada usred noci, svi ljudi vise-manje spavaju, pocne autobus jako kociti, a onda se zacuje glasni udarac i nakon toga se zaustavimo. Svi se prenuli, gledaju oko sebe, nikome nista nije jasno. Vozac izlazi nekoliko puta vanka i gleda oko autobusa, ali nama nista ne govori. Nakon toga je nastavio voznju kao da se nista nije dogodilo. Mi umiremo od znatizelje, ali ostali putnici (svi su bili Meksikanci) lijepo ponovo otisli spavati. Iznenaduju me Meksikanci. Ja sam ocekivala da su to temperamentni ljudi koji se oko svake sitnice izivciraju i pocnu se derati, ali do sada se upravo suprotno pokazalo istinitim. Jako su mirni, strpljivi, dosta indiferentni, u miru cekaju svoj red i nitko se oko nicega ne uzbuduje. To stvarno nisam ocekivala. Srecom smo na kraju saznali sto se dogodilo. Prilikom slijedece pauze stojim ispred busa, kad dode do mene vozac i pita me jesam li primjetila taj udarac. Naravno da jesam, pa to bi cak i mrtvi primjetili! Tada mi je on rekao da je to bio magarac. Zgazili su jadnog magarca! Bas me uhvatila neka tuga kad sam to cula.
U 8.30 ujutro stigli smo u Palenque. To je jedan kaotican gradic u kojem se u svakoj kuci nalazi restoran, hotel, ducan ili Internet cafe. U njemu se nema nista za vidjeti, ni nista posebno za raditi. Razlog zasto mnogo turista ovdje dolazi su rusevine piramida Maja koje se nalaze u blizini i po kojima je gradic i dobio ime. U biti mislim da ovaj grad sagraden jer su ljudi shvatili da na rusevinama mogu zaraditi novce i onda su na tom mjestu nabacali sto vise zgrada koje su turistima potrebne.
Palenque su jedne od najpoznatijih majanskih rusevina. Nakon sto smo pronasli hotel, odmah smo se zaputili na rusevine. Cim smo se iskrcali iz autobusa, primjetili smo da je jako vruce, a svakom sekundom je postajalo sve vrucije. Razlog tome je sto je Palenque smjesten u dzunglovitom krajoliku s vise-manje tropskom klimom. Rusevine su bile prekrasne, ali zbog vrucine nisam mogla u njima uzivati koliko sam htjela. U zivotu nisam osjetila takvu vrucinu, takvu vlagu u zraku. Svaki korak koji sam napravila izazivao je potoke znoja na mom citavom tijelu. Nekoliko puta sam stvarno mislila da cu se onesvijestiti. Ja cesto kazem da je cak i najveca vrucina bolja od hladnoce, ali sad znam bolje. Postoji vrucina koja je nepodnosljiva, kad ne mozes i ne zelis nista raditi, nego samo pronaci prvu prostoriju s klimom i tamo provesti cijeli dan.
U Palenque-u je i nocu vruce. Kad smo navecer otisli u hotel, otkrili smo da je nasa soba jedna velika parna kupelj. Iako je cijeli dan bio upaljen ventilator i prozori su bili otvoreni, to nije nista pomoglo. Zakljucili smo da ce u toj sobi biti nemoguce spavati, pa sam otisla na recepciju i pitala bi li mogli dobiti drugu sobu. Uz malo gundanja gazdarica je na to pristala i tako smo dobili sobu koja je bila znatno svjezija. Kasnije se ispostavilo da u ovoj sobi nismo imali vlastiti tus, dok smo u staroj sobi to imali, ali to nam nije bilo toliko vazno. U tom trenutku nam je bilo najvaznije dobro se naspavati, nakon sto smo cijelu noc prije proveli u autobusu. Vlastiti WC smo imali.
I tako ja odem u WC i dok sam trazila gdje se pali svjetlo, iznenada mi pogled padne na drzac za sapun. Ugledam tamo nesto i skuzim da je to guster. Odmah sam istrcala iz WC-a i rekla Bartu sto sam vidjela. On sam ide gledati i isto istrci iz WC-a. I sto da kazem... Mi smo kukavice. Mi se bojimo svih bestija, velikih i malih. I iako smo svjesni da nam jedan guster nista ne moze, mi ga se bojimo. Od tog trenutka je WC bio pod opsadom gustera. Isli smo u zajednicki WC, a u nas vlastiti se nismo usudili ni nogom krociti. Gazdaricu se nismo usudili pitati da ga makne, jer nas je bilo sram. Noc je bila dosta naporna jer sam stalno imala osjecaj da mi nesto gmize po tijelu. Slijedece jutro odlucimo ponovo pogledati u WC nadajuci se da je guster u meduvremenu otisao. Bart pogleda i kaze da ga vise ne vidi. Onda udem ja i vidim ga kako se lijepo rasirio na podu u kutu. Ponovo sam istrcala van, zalupila vratima i tada smo odlucili da vise nikako necemo ici u WC, pa kud puklo da puklo. I tako nam je jedan mali guster poprilicno zagorcao zivot.
Inace smo u Palenque-u vidjeli i stakora kako nesto gricka nasred ulice i uopce ne bjezi od ljudi. A dok smo jednom prilikom sjedili negdje na klupi, vidjela sam nesto slicno zoharu kako hoda par centimetara udaljen od moje ruke. Ja brze bolje skocim s klupe vec planirajuci pobjeci glavom bez obzira. To se ispostavilo nepotrebnim. Pored nas su sjedile dvije Meksikanke. Kad su vidjele da sam se ja nesto uznemirila, dode jedna do mene da vidi o cemu se radi. Ja joj pokazem zohara, ona ga nekim drvcem baci na pod, skine cipelu i nemilosrdnim udarcem ubije ga na licu mjesta. I tako sam ja mogla i dalje sjediti na klupi, a Meksikanke su se vjerojatno jos danima smijale glupim turistima koji se boje obicnih insekata.
Da, boravak u Palenque-u bio je bas zanimljiv. Evo nekoliko slika piramida.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
