|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
01.06.2006. četvrtak
oaxaca
Nase slijedece odrediste je bila Oaxaca (citaj: Oahaka). To je grad s oko 200 000 stanovnika oko 500 km juzno od Mexico City-a. Nakon dolaska u Oaxacu smo relativno brzo nasli hotel. Hotel s prekrasnim unutrasnjim dvoristem jarkih boja, pun velikih raznobojnih papiga i bujne vegetacije. Soba nazalost nije bila nesto, ali se isplatilo tu prespavati samo zbog tog dvorista. I zbog dorucka kojeg smo tu konzumirali: vocnu salatu s jogurtom, tortu (vrsta meksicke bublice) i mjesani licuado (nesto kao shake s raznim tropskim vocem i mlijekom). Njam, njam. A pogotovo u takvom okruzenju. Ono sto u prvi mah nismo shvatili je da se ovaj hotel nalazi dosta daleko od centra. To smo otkrili tek kad smo po mraku trazili put kroz jako slabo osvjetljene ulice i kad me je pomalo pocela hvatati panika. U biti bez razloga jer je Oaxaca potpuno bezopasan grad, ali nije ugodno hodati nocu po nepoznatom gradu. Zato cemo od sad traziti samo hotele koji se nalaze u samom centru.
Patio naseg hotela.
Cijeli grad Oaxaca izgleda kao patio naseg hotela: veseo, saren, jednostavno zivopisan. Centar grada je pod zastitom Unesca. Nazalost nismo bas uspjeli slikati Oaxacu. Naime, cini se da su se demonstracije iz Mexico City-a prosirile na cijelu zemlju. Tamo su demonstracije bar bile ogranicene samo na glavni trg, u Oaxaci je cijeli centar pokriven satorima i satorskim krilima objesenim pomocu konopa na kuce. Ova satorska krila su objesena dovoljno visoko da jedan prosjecni Meksikanac ispod njih moze proci, ali mi smo na nasu vlastitu zalost puno visi od toga, tako da smo jedva mogli hodati ulicom od svih tih prepreka. Predvecer smo vidjeli kako se demonstranti pripremaju za spavanje: stave deku ili rucnik na pod, poredaju se kao srdele i spremni su za spavanjac. Nevjerojatno da je ovako nesto u Meksiku dozvoljeno. Cijeli centar zakrcen, demonstranti vise tu po cijele dane, normalni gradski zivot uopce se ne moze odvijati. Nemam pojma koliko ce ove demonstracije trajati. Kad smo prije nekoliko dana otisli iz Oaxace, bile su jos u punom jeku.
Demonstracije u Oaxaci.
Cak i ispred katedrale.
Vidjela sam dosta komunistickih parola na transparentima i nisam mogla da se ne zapitam: " Pa Meksikanci moji, zar niste primjetili da je komunizam vec odavno mrtav?" Usprkos, ili upravo zbog, komunistickih stavova stanovnika Oaxace, jedan konobar me je poprilicno pokusao opljackati. Cijena je bila 120 pesosa, ja mu dam 200, a on meni vrati 30. Ma nije 50 pesosa puno (oko 25 kuna) ali za to mozes kupiti jedan cijeli obrok. A radi se i o principu: sto on misli da sam ja neka glupa turistkinja koju samo tako mozes opeljesiti? Cim sam se pobunila, dobila sam svojih 50 pesosa. A on zbog ovakve akcije nije dobio napojnicu koju bih mu inace definitivno dala.
Iz Oaxace smo isli na izlet na Monte Alban - rusevine grada jedne predazteske civilizacije Zapoteka. Isplatilo se vec zbog pogleda na Oaxacu i okolne planine, a i same rusevine su bile dosta zanimljive iako to uopce nismo ocekivali. Isli smo gore vise da ubijemo vrijeme do autobusa, ali na kraju smo imali bas dobar dan. Sunce sija, nebo nevjerojatno plavo, na sve strane ostatci piramida. Bio je to lijep prizor.
Pogled na Oaxacu s Monte Albana.
Rusevine Monte Alban.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
