Ti znaš...

Hej, hvala vam svima na komentarima ( savjetima )....
Pa, eto da vam javim da mi je danas rođendan

Ne volim baš ono ljubakanje i čestitavanje iako je svima drag taj mali znak pažnje.
He, pa hvala dragom Bogu na svih ne znam ni ja koliko dana, mjeseci godina moga života.

Pa, živjeli mi onda i svima jedna velika pusa. Želim vam ugodan vikend.

He, pa da počnem sa svojim razmišljanjima...
...za tebe koji ovo čitaš vjerojatno će biti malo zbunjena al' eto...što ćeš kad je zbrka i u mojoj glavi...
uff...počela sam, a ne znam koje teme da se prvo uhvatim...
hmm...pa eto kako je danas nedjelja nek bude o vjeri...

Vjerujem u Boga i katolkinja sam. To se možda može i zaključiti iz mojega naslova koji kaže ''Ti znaš...'' He, Ti se odnosi na Njega.

Al,eto...polako počinjem vjeru stavljati na stranu. Iako to ne želim. Svaki put navećer kad se hoću moliti nisam raspoložena, il' se ne mogu skoncentrirati...Onda jednostavno kažem ''Isuse meni se spava / nisam raspoložena / il' eto na nekog sam ljuta pa ne mogu moliti.''Onda onak bez razmišljana dodam ''Hvala za sve'' i odem spavati. Hm....

Nedjeljna misa je druga priča...
Ja volim ići na misu, te slušati djelove Biblije, sudjelovati u Euharistiji al' u zadnje vrijeme nekak nemam volje.
Zašto..? Zato jer nemam s kime ići, tj. nitko koga znam ne ide svake nedjelje na misu. A, mene je na neki naćin sram samu stajati u crkvi okružena bakicam. Baš se nekak bad osjećam. Prije par petaka odlučila sam otići na križni put, i tamo sam zatekla samo ljude od 35 pa na više...bilo mi je užasno neugodno, pa više ne idem.

Pa, eto...
Ima toga još, al' za danas je dosta!!

Svi oko mene, a ja sama,
Kao da se na moje nebo nadvila tama...
Stojim,
gledam,
tražim...
Al' prijatelja ni otkuda...
Bit će da nisam trebala tuda...

Znaš, Gospodine,
da ja nisam od najbržih.
Sa sobom nosim svoju kuću,
sakatih sam nogu,
teško se odlučujem na put,
pogled mi doseže tek najbližu travku;
možda sam ponekad
proplazio mimo tebe,
a da te nisam prepoznao,
- oprosti, Gospodine -
Uzet ćeš mi za dobro
i sluzavi trag po kamenu,
i pričekati,
da k tebi stignu i oni
koji se, noseći svoj teret,
sporo kreću.

Koje riječi treba reći da bi se drugi radovali?
Koje riječi treba reći da bi drugi bili sretni?
Treba li reći "prijateljstvo" ili riječ "sloga"?
Možda treba reći i "sloboda"?
Treba li drugoga uzeti za ruku?
Koje riječi treba reći da bi se darovala ljubav?
Koje riječi treba reći da bi se darovala nježnost?
Treba li reći "volim te"? Treba li to uvijek govoriti?
Treba li reći riječ "djeca"?
Ili te treba uzeti za ruku?
Koje riječi treba izreći? Koje riječi?
A što ako ništa ne kažem, ako šutim?
Ako te jednostavno gledam i nasmiješim ti se.
Tada će moja ruka sama od sebe uzeti tvoju ruku
i ti ćeš sve te riječi čuti u mojoj šutnji.