Prvo, osjećam se užasno. Vrat mi je totalka ukočen i radi šavova ne smijem prat kosu ni okretat glavu. Nemogu spavat, jest, gledat tv, bit za kompom...
Ne želim vam opisivat kak mi je bilo u bolnici na tom "malom zahvatu" pod lokalnom anestezijom jer bi vam se život zgadio.
Ne želim uopće više razmišljat o tome...

...Kad sam upoznala onog morona, vrlo brzo sam isključila mogućnost da mu priznam da mi se sviđa dokle nekako ne saznam, na osnovi nečega da mu se i ja sviđam....bar malo. No, što je vrijeme više prolazilo shvaćala sam da se svi njegovi postupci prema meni mogu shvatiti dvosmisleno. Tako se ponaša prema meni jer mu se sviđam ili da se tako ponaša prema meni jer sam mu ok, prijateljica ili jednostavno bez ikakvih skrivenih motiva.
Shvatila sam da mi samo riječi: sviđaš mi se, mogu potvrditi da mu se zbilja sviđam. Ahhh...
Sad bi mi sigurno većina vas rekla: Pa reci mu više što osjećaš!!!
No nije sve tako jednostavno.
Ako mu to kažem može završiti dobro i ne mora. Ako završi dobro-super, a ako ne... Morat ću mu najmanje par sljedećih godina gledat u oči, susretat ga i općenito bit u njegovoj prisutnosti. Možda bi lakše shvatili kad bi vam rekla tko je on točno, gdje sam ga upoznala i sl., ali to je previše riskantno. Nikad ne znam tko ovo može čitati.
Da, ja možda jesam kukavica, a možda si ne želim zeznut život radi jednog tipa i ispast zaljubljena budala u očima mnogih drugih.
Shvatila sam također, da se radi svega ovoga ne treba previše živcirati.. Jer on nije meni sve u životu, i moj život može biti lijep i jest lijep i bez njega. Naravno da ne bih imala ništa protiv da radi njega postane ljepši, ali također ne bih htjela da sljedećih par godina provedem žaleći što sam mu to rekla jer bi me većina njegovih prijatelja, koji su dijelom i moji prijatelji gledala drukčijim očima, u ne tako dobrom smislu.



Možda vam ništa sad nije jasno, možda ste nešto shvatili, možda mi želite pomoći. Cijenim vašu pomoć, ali ako vi ne znate njega i mene dovoljno dobro, ako ne znate okruženje u kojem sam ja i u kojem je on i ako ne znate na što naš odnos, koji se jako teško opisuje, spada, vaš dobronamjerni savjet možda ne bi bio prigodan situaciji.
Jer primjetila sam da dobivam drugačije, u većini slučajeva i suprotne savjete od onih prijatelja koji znaju mene i njega i od onih koji znaju samo mene,a njega možda nisu ni upoznali.
Uglavnom, ovo sam napisala jer mi se pisalo. Nemojte molim vas misliti da sam ja tu sad u nekom bedu i da kmeljijm pred ekranom. Ja samo iznosim činjenice i moje stavove.
Ne čudi me ako ste samo preletili ovaj dugi post jer jako ćete teško išta razumijeti ako ne znate o čemu se zapravo radi ili ako niste u sličnoj situaciji. Ovak ionak imam osjećaj da će ovo pročitat eventualno jedna ili dvije osobe... Ja ovo pišem za sebe pa me baš i nije briga.

pozdrav

Praznici... Još samo 4 dana i opet škola... :(
Prekratko traju ti uskršnji praznici. Tek što počnem uživat, već mi mama kaže: Uskoro će škola, bilo bi ti pametno da napraviš nešto zadaće i da učiš, nemoj si sve ostavljat za zadni dan.
Ali ja u zadnje vrijeme ne radim baš pametne stvari, a i volim si sve ostavljat za zadnji dan... Zapravo... ne volim, ali to mi se uvijek desi. Uvijek mislim: ma imam još vremena, a kao i inače nema ga dovoljno... :(
Mislim, mama je kao i inače u pravu, ali ne znam zašto meni je lakše radit zadaću dok je škola i kad imam manje vremena neg kad su praznici ili vikend. Čudno sam ja dijete. Škola je od mene napravila čudaka... :D
Nemam baš kaj puno za pisat jer mi je zadnjih par dana, ok, ne par nego od kraja škole, mozak na odmoru... :)
Ok, ovo će glupo zvučat, ali postoje dva razloga zašto jedva čekam školu... -.-''
Nemojte me tak gledat, i vi biste se na mom mjestu tak osjećali... valjda...
Sad koja su to dva razloga? ...hm...
Nemojte bit znatiželjni jer vam neću reć... :P
Ali, pretpostavljam da bar jedan možete pogoditi. Ja sam osoba koju možete ko knjigu čitati... ok... malo glupa usporedba... -.-
Nadam se samo da nije nitko pomislio da mi fali učenje ili zadaća ili neki profesori... Toliko mozga mi još nisu isprali... još... XD



Jedan od onih razloga je zapravo stvar koja bi se mogla riješit pa zbog nje ne bi trebala čekat da počne škola... Zapravo, oba razloga su takva...
Znam da ovo baš nije razumljivo, ali ne bih htjela sad tu svima odavat te razloge, osobe koje bi ih trebale znat, znaju ih...
Znači... Imam taj problem. Jedan veliki ali riješivi problem. ( ne radi se o njemu, ne, ne... ovaj put začudo ne... :D ). Osjećam se nemoćno, a opet znam što bih trebala učiniti. Treba mi više samopouzdanja, ali katkad se bojim da jednom neću onda više moći razlikovati samopouzdanje i umišljenost. Nisam osoba koja se ljudima nabacuje. Nisam otvorena prema svima, ali kad se osjećam sigurno i prihvaćeno onda sam i preotvorena... :) Nisam sramežljiva, ali nećete me vidjet ni da tulumarim sto na sat ili skakučem po hodnicima ( ma... imam i ja koju žutu minutu... ne brinite se... :D). Nisam hladnokrvna, dapače katkad sam previše osjetljiva. Nisam bezobrazna dok netko nije bezobrazan prema meni. Volim pomoći, pa katkad znam biti iskorištena... itd.
Onima koj ime znaju ovo zbilja nije potrebno. A oni koji me ne znaju onda će me morati upoznati. :)
Da ne bude baš predugi post....

pozz švima :D

Prvi dan proljeća. Obožavam proljeće. To mi je najdraže godišnje doba. Makar je vrijeme zadnjih par mjeseci podosta, kak je jedan tip rekao "u banani"... Možete dva puta pogađat tko... :D
Malo snijega, pa kiša, pa sunce. Jedan dan hodaš u zimskoj jakni, drugi dan ti jakna uopće ne treba. Užas...
Mene to proljeće uvijek nekak razveseli, osobito ak je sunačano. Tak sam nekako "happy"... lol.
Nadam se da nitko od vas nije pomislio da sam ja cijelo vrijeme u bedu, da mi je cijeli život užas, jer su uglavnom svi moji postevi takvi. Ali ja i pišem postove kad sam takva.
Zato sam si i rekla: zato ću baš sad napisat neki ne bedirajući post na prvi dan mojeg najdražeg godišnjeg doba, ovak za promjenu... :)
Sjela sam se jučer na krevet, pogledala kroz prozor i rekla si: Ajme, kako ja imam lijep život. Trebalo mi je punih 15 godina da to shvatim...
Samo sam gledala fotke kad sam bila mala i shvatila koliko se toga dogodilo i promijenilo u ovih 15 godina. Kad netko kaže imam 15 godina, svi ti kažu: ma još si mlad/a, a to zapravo uopće nije malo godina.
Toliko lijepih trenutaka... I kako onda da budem nesretna ako znam da ću ih sigurno još najmanje toliko doživjeti. Ne razumijem ljude koji si oduzimaju život.
Jer ako si oduzmeš život oduzmeš si i priliku za srećom.
Joj, opet neka ubitačna tema... -.-''



Nemogu vam opisat koliko sam sretna sa onim što imam. Ako žalimo za onim što nemamo, nikad nećemo biti sretni jer nikada nećemo imati sve.
Sreća biježi od onog tko ju lovi.
Nemam pojma di sam to čula.
Ne znam je li to baš istina, ali se definitvno zamisliš nad tim.
Ja mislim da ne postoji netko tko ima sreće, nego samo netko tko zna pronaći sreću u svojem životu. Koji zna pronaći smisao i cilj u svome životu.
Ma bez obzira na moja razmišljanja i pametovanja....
Uživajte u životu, ali nemojte da vam užitak uništi život,
budite sretni, ali nedajte se zavući srećom,
volite svoj život i početi ćete voljeti sebe,
a kad volite sebe i drugi će vas početi voljeti,
naći će u vama onu sreću radi koje će rado biti s vama.
Jer što će vam život ako ga nemate dijeliti s nekime,
što će vam sreća ako ona uz sebe ne donosi drugoga.

papa :)

Ovo vrijeme je baš deprimirajuće. Nekakav jadan snijeg i dosadna kiša. A tako je bilo lijepo prethodnih dana. Sve što je lijepo kratko traje.Mnogo puta sam to čula i nimalo mi se ne sviđa. Zašto bi sve lijepo kratko trajalo?? Baš glupo.
Ne piše mi se neki dubokoumni deprimirajući post, ali takvo je okruženje.
Naslov ne bih komentirala. Nastao je jučer navečer kad nisam mogla zaspat jer mi misli i neke slike u glavi nisu dale mira.
Borim se sama sa sobom, a mukotrpnoj bici se ne vidi kraj. Jedanput mi je jedna frendica rekla da previše razmišljam. Pa zar je to loše?
Zar je loše pokušavati naći smisao nekih stvari i događaja u životu? Ja nisam jedna od onih koja samo tako prima odgovor: To je zato jer je tako, i gotovo. Ne, ja to ne mogu prihvatiti. Postoji razlog. Ništa nije besmisleno. Samo naš razum ne može dokučiti neke stvari. Za neke stvari jednostavno nismo dorasli da ih razumijemo.
Nije loše razmišljati, niti je dobro ne razmišljati. Loše je razmišljati unutar sebe. Odgovore treba tražiti u životu. A život moramo živjeti da ga upoznamo.
Možda ste sada shvatili naslov... A možda i niste.




Eto, da nas slika podsjeti da će proljeće, da će sve ovo uskoro proći. Jer sve dolazi i prolazi. Kao što nakon svake noći dolazi dan, nakon svakog mraka dolazi svijetlo.

pozdrav

Za one koji još ne znaju Cvjetnica je dan kad se u crkvu nose maslinove grančice na posvetu. I tako sam ja danas ujutro završila u onoj našoj maloj crkvici, na podu kraj oltara jer nigdje drugdje se nije moglo sjesti, s malom, tankom maslinovom grančicom u ruci. Još prije toga dok sam ulazila u prepunu crkvu utrkivala sam se s bakicom do svete vode. Žena me gurnula ko da se natječemo ko će prije do zlata... -.-'' Užas. I onda su takvi ljudi onak kao neki pobožni... Jedino kaj sam radila cijelu misu je bilo uništavanje one već ionako jadne male maslinove grančice na bratovoj glavi. Kak je mama ubrzo poludila, ostatak mise sam samo slušala Sovu kak se cereka tam na klupi. Ta žena je nevjerojatna. To vam je inače profesorica vjeronauka, makar se to po ničemu ne može zapravo zaključit. Svaki put dođe deset minuta prije početka i onak hladnokrvno kaže svima na toj "njezinoj" klupi da se pomaknu da ona može sjest. Onda se cijelu misu cereka i smijulji s nekim tipovima iz 7. razreda.
Uglavnom na cijeloj toj dječjoj misi možeš sam naučit kak to izgleda kad ljudi dolaze u crkvu radi prestiža a ne zbog onog zbog čega bi se trebalo dolazit...
Isto kak je nama jednom profesor iz informatike rekao da ne pišemo testove radi ocjene nego radi prestiža... Mi smo se trgali... XD Tip je prelud.

Informatika
U: Jel' mi pišemo test u srijedu?
P: Da.
U: Zakaj?
P: Eto tako.
U: Za ocjenu?
P: Ne, za prestiž.

Jedva čekam praznike. Ne znam kak ću preživjet ova tri dana. Ne da mi se učit a moram...
Ovaj vikend mi je bilo super. A to se zbilja već dugo nije dogodilo.
Tena me upoznala s nekim ljudima iz svoje srednje koji su fakat super. I nas dvije smo otišle na vrh Panorame...lol. Trebali ste nas vidjet sam smo uletile u hotel, brže-bolje do lifta i na zadnji kat... Pogled je bio prekrasan. Tena je skoro izgubila mob... :D
Onda sam s ljudima iz srednje išla gledat frendicu koja se bavi sinkroniziranim klizanjem u dom sportova. Na kraju smo nas četvero završili u gradu. Nismo znali kuda ćemo pa smo na svakom križanju išli eci-peci-pec da vidimo di ćemo skrenut... XD ... lol. Fakat smo ludi. Al na kraju smo završili u nekoj pizzeriji ko zna gdje... Al kak ja uvijek kažem nije bitno gdje si nego s kim si. :)




Pozdrav Teni, ljudima iz njezine srednje, Moniki, Matei i onom njezinom tipu ( pojma nemam kak se zove), Ani B. koja predobro kliže, i Cingesaru kojeg danas opće nisam prepoznala jer je smršavio ziher 10 kila i narastao i sad je visok ko ja... još nemrem vjerovat...
I naravno pozdravim svima ostalima i mojim vjernim čitateljima... :D
Ovo vrijeme me baš razveselilo... :)

Sretna sam. Nije li to najbitnije? Čemu tražiti više?
Da li je moja sreća potpuna?
E, tu je problem... Nije.
Ljudi su pohlepna bića. Ja to priznajem. Hoću više.
Ne kažem da nisam zadovoljna s onim što imam, ali ne bi imala ništa protiv da imam još neke stvari koje bi moj život učinile još sretnijim.
Od srednje puno sam optimističnija. I to mi se sviđa. Uživam u životu ne očekujući više. Živim s nadom da će biti bolje, ali i ako ne bude, ni ovako nije loše. Volim svoj život. Ne želim ga izgubiti. Ne želim ne živjeti ga.
Problem je u tome što ljudi traže sreću samo u ljubavi, i ako je nemaju nezadovoljni su životom. Ljubav zasljepjuje jer najviše boli. Ona pogađa ono što je najosjetljivije: naše srce.
Osvrnite se oko sebe. Vidjet ćete mnogo toga što čini vaš život lijepim, makar to bile i samo uspomene.
Imam prijatelje koji su uvijek tu, roditelje koji me vole i podržavaju u većini stvari makar bili strogi, i imam sve što mi je potrebno za normalan život: krov nad glavom, hrane, pića...
Najbitnije: postoji netko tko me voli. U mom slučaju ne netko nego mnogo njih, ne mnogo, dovoljno, i malo više od toga.
I ja njih volim jaaaakkkkoooo.
Moj život je lijep, ali znam da može biti još lijepši. Ništa nije savršeno, i baš to čini život savršenim.




pozdrav

Već bi bilo vrijeme da i ja napišem novi post. I iskreno zbilja mi se piše, al ne znam kaj da pišem... Čudno sam ja biće. Jučer me jedna moja draga frendica skoro potaknula na plač, koliko je lijepi post napisala. Doslovno sam ostala bez riječi. Osjećala sam se...voljeno. Nadam se da se i ona tako osjeća, jer ako dosad nije shvatila: ja nju zbilja jakooooo volim i ne znam kaj bi bez nje, makar se vidimo onak jednom u dva miljuna godina. No, i kada bi se vidjele ponovno, kao da se nismo nikad ni rastale, ne bismo trebale pričati cijeli dan jedna drugoj što smo doživjele. Razumijele smo se i bez objašnjenja i riječi. Naše prijateljstvo je bezvremeno i nadam se da će takvo i ostati.

Jer što će vam prijatelj ako ga tražite samo zato da s njime tratite vrijeme? Potražite ga uvijek zato da s njime živite vrijeme.

Kad mi je trebala pomoć, ona je bila tu. Kad me je trebalo zveknut po glavi i probudit me iz maštanja, ona je već imala palicu u ruci, kad me je trebalo nasmijat ona bi me i previše nasmijala, tako da bi me cijeli dan od smijanja bolio trbuh, kad bi napravila sranje, koje bi i nju ugrozilo, ona me tješila i shvatila je zakaj sam napravila tu glupost u tom trenutku...
No, nadam se da se samo ja ne osjećam tako. Nadam se da je to prijateljstvo bilo, i da će ostati uzajamno. Jer ja joj dugujem više nego što je ona meni dala.

Ne idi ispred mene, mogu te slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te voditi.
Jednostavno- idi pored mene i budi mi prijatelj.

Znam da smo se znale i posvađati, ali imam osjećaj da je baš u tim trenucima naše prijateljstvo postalo čvršće. Nemamo možda iste stavove, ali pokušavamo razumijeti tuđi stav, ne prisvojiti ga, razumijeti ga.

Prijatelj je čovjek koji zna sve o tebi i svejedno te voli.




Prijatelj je onaj pred kojim mogu misliti na glas.

pozz svima