Ovo vrijeme je baš deprimirajuće. Nekakav jadan snijeg i dosadna kiša. A tako je bilo lijepo prethodnih dana. Sve što je lijepo kratko traje.Mnogo puta sam to čula i nimalo mi se ne sviđa. Zašto bi sve lijepo kratko trajalo?? Baš glupo.
Ne piše mi se neki dubokoumni deprimirajući post, ali takvo je okruženje.
Naslov ne bih komentirala. Nastao je jučer navečer kad nisam mogla zaspat jer mi misli i neke slike u glavi nisu dale mira.
Borim se sama sa sobom, a mukotrpnoj bici se ne vidi kraj. Jedanput mi je jedna frendica rekla da previše razmišljam. Pa zar je to loše?
Zar je loše pokušavati naći smisao nekih stvari i događaja u životu? Ja nisam jedna od onih koja samo tako prima odgovor: To je zato jer je tako, i gotovo. Ne, ja to ne mogu prihvatiti. Postoji razlog. Ništa nije besmisleno. Samo naš razum ne može dokučiti neke stvari. Za neke stvari jednostavno nismo dorasli da ih razumijemo.
Nije loše razmišljati, niti je dobro ne razmišljati. Loše je razmišljati unutar sebe. Odgovore treba tražiti u životu. A život moramo živjeti da ga upoznamo.
Možda ste sada shvatili naslov... A možda i niste.

Eto, da nas slika podsjeti da će proljeće, da će sve ovo uskoro proći. Jer sve dolazi i prolazi. Kao što nakon svake noći dolazi dan, nakon svakog mraka dolazi svijetlo.
pozdrav
Post je objavljen 18.03.2008. u 11:48 sati.