S obzirom da je Tokyo stvarno ogroman (2148 km2), normalno je da je prometna mreža poprilično gusta. Stranac u Tokiju može odabrati vozikanje u taksiju, ali ako hoće uštedjeti nešto love i potrošiti je na drugi način onda su logičan odabir metro i željeznica.
Kad vidiš mapu od metroa, smrzneš se. Pun kufer linija i stanica i jako malo toga piše na engleskom.
Osoblje u metrou engleski priča kao ja turski, tako da od njih i nema neke pomoći. Uzdaj se use i u svoje kljuse, pokaži malo putolovnog duha - to ja kažem!
Od aerodroma koji je u Nariti, do Tokija ima oko sat i pol vožnje autocestom, te oko 2 h vožnje vlakovima. Od Narite do moje destinacije u Tokiju promijenio sam 2 vlaka i 3 linije u metrou. Istina, na prijevoz se stvarno ne treba čekati puno, vlakovi piče jako često. U vlakovima imate dipleje na kojima pišu nazivi sljedećih stanica, te točan broj minuta koji je potreban do sljedeće stanice.
Često neka teta trkelja nešto na japanskom na razglasu, ali nije baš da sam mario. Jednom sam se zamislio nešto tipa "a što ako ova priča da je vlak preusmjeren u skroz neki drugi pravac i da se mole putnici da izađu na sljedećoj stanici i promijene vlak". Lutanje po Tokiju i nije baš neki hobi.
U metrou su mi neke stvari bile jako zanimljive. Za početak, karte se kupuju na automatima, tako da skužiš svoju destinaciju na mapi i kupiš kartu za onoliko jena koliko je navedeno. Kartu poništiš kad ulaziš i moraš je naravno čuvati do kraja vožnje. Ako pak izađeš na nekoj skroz drugoj stanici, u drugoj zoni, ne možeš poništiti kartu na izlazu iz metroa. No naravno, Japanci imaju nekad briljantna rješenja - na stanici imaš "Fare adjustment" aparat u kojeg gurneš svoju kartu i klikneš nešto na što klikću drugi (na japanskom je) i on ti izračuna koliko jena moraš nadoplatiti. Kad ubaciš lovu aparat ti izbaci kartu i možeš pičiti dalje.
Cijena karte ovina je naravnno o udaljenosti. Ako putuješ recimo 2,3 stanice, onda platiš oko 160 jena (malo manje od 9 kuna). Ako putuješ cijelu jednu liniju (zonu) onda platiš i oko 500 jena.
Ja sam recimo put do aerodroma platio oko 130 kuna, sa promjenama vlakova.
Zanimljiva je i atmosfera tijekom vožnje. Skoro nitko ne sjedi besplosleno - Japanci mrze tratiti vrijeme. Netko si upali laptop pa brlja po njemu. Neki pak čitaju knjige i časopise, a neki spavaju sjedeći. A netko poput mene bleji okolo i skuži sve ovo šta drugi rade.
Mene je, kao i mnoge, fascinirala brzina japanskih vlakova. Ovi obični u metrou piče solidno, ali to nije ništa prema vlakovima koji voze na dužim destinacijama. Naprimjer, vlak iz Osake do Tokija vozi oko dva i pol sata, a pri tome pređe udaljenost od preko 750 kilometara. A mi imamo Marjan Express, ali ne kužim čemu ovaj Express.
Za kraj evo jedne rečenice koju možete servirati zbunjenom Japancu, ako tražite smjer kojim trebate ići do Narite: "Simasen, Narita Express wa doko desuka"? Odgovor može biti složen, ali bar će vam rukom pokazati kuda treba ići. Ako to pitate na engleskom, dobiti ćete krasan smješak i odgovor "Hai, hai" :).
|
