Despereaux su je zvali.
Sivala si je ruku. Opet ju je protivnik prejako posjekao. Taman se pocela navikavati na cinjenicu da je zivot lijep i mozda cak previse. Zato to sad tako boli. Mozda. Ogledala se oko sebe. Nalazila se u nekom kutku neke starinske kuce, bas kao i njihovih ukucana. Zahvalno im se osmjehnula sto su je primili, dok je gazdarica spremala stol nakon vecere. No opet se osjecala samom. Bila je hrabra, idealista, suprostavljala se velikim zmajevima i protivnicima. Bila je drukcija od drugih. Kako tijelom tako i duhom. Manja od svih od rodenja. Tijelom no ne i duhom. No to ju nije sprijecilo da se bori za svoje snove, stavove i pravdu. U tome je bila veca od cijelog svijeta. Osim kada je doslo pitanje usamljenosti. Samoca joj je nekad stvarno pasala. Ali ne sad. Ne na ovakav nacin. Nije zeljela to, ali dogodilo se. Opet je ostala sama. Sudbina. Tajna. Kako se god zvala vise, opet je imala svoje prste u tome. Vjerovala je jos uvijek nakon svega u dobrotu na svijetu. Vjerovala je u samu vjeru. U pravu ljubav. Vjeruje. Stogod to znacilo. Vjeruje jos uvijek u sve to. Nakon svega sto je proslo. "Ne valja se ogranicavati."-pripovijeda gazdarica. Kao da je vidjela kako se osjeca. Kao da je prepoznala ovakvu tamu u njoj. "Ne mozes se suprostaviti nekim stvarim. Ma koliko jaka unutra bila."-zavrsavajuci recenicu potapsala ju je na mjestu gdje joj je otkucavalo srce. Nije znala sto je htjela tada reci. No sad zna. Svoj um je stavljala na prvo mjesto. U svim dogadajima. Spremala se u kupaoni za povratak u novo mjesto zvano starim prijateljem. Stari oholi svijet. Digla se ponosno. Iako joj je oklop bio prevelik, nosila ga je uzdignute glave kao da joj stoji saliveno. Mac kojim se branila uvijek, bio joj je vec predobri prijatelj da mu se ne bi osmjehnula kad bi ga svaki put pogledala. "Ja i ti prijatelju"-kaze-"u nove prilike." Shvatila je da osjeca nesto kako je kapnulo. Na sve stare uspomene uvijek je uzvracala suzama. Nije znala nijedan drugi nacin da im oda pocast i uvijek isponova prizna kako joj puno znace u ovakvim mracnim vremenima. Znala je da se uvijek izvuce iz mraka. Znala je to i ovaj put. Iako ce ovaj put ponijeti nesto sa sobom. Neki osjecaj. Mozda neku posebnu uspomenu. Koja ce joj znati vise. Nije znala ni kako bi to opisala. "Kako dovraga da onda znam sto je to."-rekla je lupajuci u umivaonik. Uvijek je bila temperamentna. No to je mislila da je uvijek jedan od njezinih najjacih aduta. Ovo ju je samo jos vise rasplakalo, da je pocela silovito jecati i trgati si ranu. "Samo da ne osjetim nista."-sapnula je gazdarici koja je doletjela i zagrlila ju taman kad je trebala. Nije znala zasto, no suzdrzala se od plakanja. Nije htjela to vise priustiti sebi. A ni drugima. Nije zeljela pokazati da se jedino tako moze izlijeciti nesto unutra. Shvacala je da ne moze sve i svakoga spasiti. No sebe moze. Ponovo se zahvalno osmjehnula, kako bi pokazala gazdarici da joj je puno pomogla. Sljedeca scena joj se ucinila kao u filmovima i to slow motionu. Koracala je sobom i krenula prema izlazu. Kako je namjestala sesir ucinila je pokret kojim je pokazala kako je spremna. Za otici. Izasla je. Duboko uzdahnula pogledavajuci prema svojem macu. "Spreman prijatelju?"-sapnula je dok joj je knedla u grlu polako splasnjavala. Ljubav, dobrota, nada ce tu biti zauvijek. U to se uvijek mogla pouzdati. Ponosno i pouzdano se setala prelijepim danom dok je osjecala kako joj Sunce pruza potporu i grli je bezuvjetnom ljubavlju. Osjecala se ponovo kao dijete. Skocila je, primila se za mac i pocela mahat njime kao da se bori protiv najljuceg protivnika. "Sloboda. Ha! Ljubav. Ha! Zelja. Ha! Zudnja. Ha!" Cuje hihot nepoznatog gosta iz sebe. "Despereaux.." Naglo se okrene i u trenu joj postane vruce. Nasmjesi se i sama. "Despereaux su me zvali." Sa strepnjom u srcu nastavi." Mia, drago mi je."
16.03.2009. | 21:23 |
1 K |
P |
# |
^
| < |
ožujak, 2009 |
|
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
31 |
|
|
|
|
|
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (1)
Prosinac 2006 (7)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
da ili ne?
Opis mog bloga
Zeleci promijeniti svijet, nastalo je ovo. Bar nesto. Nesto sto se bar odrzalo. Nije prestalo disati. Ovo je moje i tu, ako to zelite i zanima vas, mozete upoznati mene. Nista posebno, jednostavno je. Postoje price, koje su procitane i interpretirane. No samo su neke interpretacije tocne. Ali nemojte mi reci da sam cudna.Jer to znam. Barem nisam obicna.
Nebitni podaci:
ime:Mia
mjesto dogadanja:zagreb tj. beloved sesvete
pripadnica sam:legendarnog ex 8a
bivseg1.OG3
sadasnjeg 2.OG3
Meni bitno:Ne vjerujem u ljubav, no volim se grliti i ljubiti. Ne vjerujem u dobrotu, no ipak se katkad nasmijem. Svida mi se karakteristika cudnosti, a jos vise kad je pripisivana meni. I postoji dijete u meni koje negira sve lose sto sam prethodno rekla, no pokusavam ga zakopati. I svijet dalje ostaje razocaravajuc.
moje pjesmice
everybody lied,everyone left
nobody cared how I felt
it wouldn`t hurt so bad
if you haven`t looked at me so sad...
you knew
that I fell in love with you
but you didn`t have a clue
that it`s your fault too...
so many anger and fear
burn inside of me
it just makes me wanna scream
cause we`re never gonna be real...
how many times my heart has to die
so I can stop seeing myself cry
I started to dig my own grave
and I can only say that I`m scared
that no one`s gonna care
I was really there...
I admit that I`m defeated
cause I fell in love in forbidden
but it`s so hard to forget and forgive
especially when it`s destroying me...
so many things happened to my soul
and I don`t want to feel it no more
but no one`s gonna help me
and no one can
but that just brings me to the end...
I`ll fade away
and you wont even know
like you care
I wont be there...
why all the bad things happen to me?
is it some curse?
and could it be reversed?
this isn`t right
that isn`t real
wish I could just disappear
and get rid of this fear...
why is it so hard
to live this fuckin life?
is it really so bad?
I cried every night
till I met you
and you made me laugh...
what will I do
in my life without you?
who`s gonna be there when I cry?
who`s gonna tell me that everything`s gonna be alright?
when I saw her by your side
I died that same night
she was so happy and so were you
but in my dreams that wasn`t her...
I have no tears left
to cry to all this pain and hate
now when I know who you really can be
you can just leave...
I feel empty-like dust
and you`re not here since last night
but I think that is best for us
cause you were such an ass...
everything`s so bad here
and it gets worse every day
I just wanna get away
can you help me?
please take me from this hell
and make ti all well...
we have grown apart
cause you broke my heart
you packed your bags and went away
but my heart said:I still care...
I keep asking myself WHY
why did we fell apart
why we couldn`t hold on
why did you left me alone
when you knew
that I really love you...
I wish I had just one more day
to release you from all that fuckin pain
but I didn`t make through
I`m sorry that I couldn`t help you...
you think you`re so smart
cause you broke my heart?
just go and take it all
but leave my pride alone...
LJUDI I STVARI KOJE SU MI PRIRASLE SRCU:
Moja seka Monika-druga polovica mene. Da, ja sam jedna polovica blizanaca.Jedina osoba zbog koje bi vrijedilo, da znam da je nema, prestati disati. Nekad je naporno, no najcesce lijepo kada netko razmislja u istom trenu, na istom mjestu o istoj stvari kao i vi. Volim ju najvise na svijetu. Ona je moje srce. Iako ona to nekada ne zna. No bez srca se ne moze zivjeti. :-*
Twins Nela-isto jedna polovica blizanaca [ali ne moja :D]. Osoba u koju sam se zaljubila na prvi pogled, no bila bi pedofilija jer je mlada *.* Osoba kojoj vjerujem i mislim da je vrijedna mojeg prijateljstva. Jedinstvena je. U svakom pogledu. Pa cak i kad ima razdjeljak u svojoj kovrcavoj kosi :D Kad zvoni, stalno ju trazim u sk po hodnicima. Ugl se prepoznaje po kosi. Prvo pomislis da vreca muha leti u zraku, no onda skuzis da je ona. I ja joj vjerujem kad kaze da jede xD Volim te kunichu moj =)
Andrea d filozof- osoba sexa. Mislim da je u proslom zivotu bila neka zivotinja. Muha. Jer je mogla gledat sex stvari kad god je htjela, samo se prikeljila na prozor i gledala B-) Moja osoba za zezanciju i filozofska pitanja. Smijem se s njom. Bitna cinjenica. Kad si s njom, u svijetu smijeha si. I svijetu opipavanja muskih guza, naravno. Ona ima svoj svijet-i zahvalna sam sto me pustila unutra :D [rekla bi da je volim, no ona ne voli osjecaje pa sam odlucila to suptilno ispustit iz rijeci]
Netko- mijenja se ta osoba. Kroz moj zivot je ih proslo par. Bili su mi dragi svi na svoj nacin. No nije potrajalo. Ne zalim se. Bilo je lijepo. No sve se mijenja. Pa tako i oni. I ja. Nisam tuzna zbog tog, iako se najcesce tako cini. Volim te osobe iako oni to nikad ne bi saznali. I bolje. Bol ce prestati. Kad tad.
MUZIKA-volim sve i svasta. Volim kada je pjesma toliko dobra da vas moze rasplakati. Zbog srece ili tuge. Kod mene je ovaj drugi slucaj. Volim stariji rock, dance stvari. U zadnje vrijeme slusam najvise radio. Dobar izvor novih stvari. Muzika predstavlja moj zivot. Slusam je 100% dana. Sve svoje emocije dozivljavam kroz nju.
Postojali su ljudi koji su bili predmeti moga privatnog citanja, no kao i dani, oni prolaze. Prestala sam pratiti. Znam i zao mi je. Prestala sam pratiti.
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Nije bitno tko pjeva
I can't run anymore,
I fall before you,
Here I am,
I have nothing left,
Though I've tried to forget,
You're all that I am,
Take me home,
I'm through fighting it,
Broken,
Lifeless,
I give up,
You're my only strength,
Without you,
I can't go on,
Anymore,
Ever again.
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love.
I can't run anymore,
I give myself to you,
I'm sorry,
I'm sorry,
In all my bitterness,
I ignored,
All that's real and true,
All I need is you,
When night falls on me,
I'll not close my eyes,
I'm too alive,
And you're too strong,
I can't lie anymore,
I fall down before you,
I'm sorry,
I'm sorry.
Constantly ignoring,
The pain consuming me,
But this time it's cut too deep,
I'll never stray again.
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love,
My only hope,
(All the times I've tried)
My only peace,
(To walk away from you)
My only joy,
My only strength,
(I fall into your abounding grace)
My only power,
My only life,
(And love is where I am)
My only love.
