...prijatelji na prvi pogled....
...znale su se i prije nego sta su dosle na ovaj svijet....njihovo prijateljstvo je bilo odavno zapisano u zvijezdama.....cim su se srele...upoznale.....u prvom razredu osnovne skole....znale su....to je to....to ce trajati vjecno....druzile su se stalno....vani....u skoli....svi su znali.....da su one najbolje prijateljice.....nisu se odvajale jedna od druge....neki su cak bili i ljubomorni na njih....no njihovo prijateljstvo je bilo jace od svega....nista ih nije moglo razdvojiti....da bilo je tu malih prepirki no nista strasno....uvijek su na kraju dana znale da su imale osobu koja ih je shvacala kao nitko drugi...netko tko ce uvijek biti tu....vjecne prijateljice.....sve su radile zajedno....no kako su odrastale....sve su manje vremena provodile zajedno....tako je i dosao taj trenutak.....kada je jedna od njih shvatila....cinilo joj se kao da se jedino ona brine za to prijateljstvo...kao da je njoj jedino stalo...da one ostanu prijateljice....cinilo se kao....kao da ona svijeca koja je davno zapaljena....nestala.....smetale su je neke stvari kojih prije nije bilo....ili ih ona jednostavno nije vidjela....njezina prijateljica se promijenila....ona slatka curica koju je upoznala...je izbrisana....pretvorila se u nesto sta joj se nije svidjelo....a ona nije bila prisutna u tim promjenama....i sad odjednom....ona gleda u potpuno drugu osobu....nisu se vise bas druzile...bilo je perioda kada su jedva razgovarale....no kako se oprostiti?....kako reci da je gotovo....vjecno prijateljstvo nije vise postojalo.....no ona se i dalje pretvarala....da je sve u redu....da su jos uvijek najbolje prijateljice....unatoc suzama....svake veceri...u krevetu....se nije trebala pretvarati....jer nije sve bilo u redu....jer ju je to pretvaranje dovelo do ruba....kao mjesecar ne rubu ponora.....jednog jutra osjecajuci mokar jastuk od njezinih krvavih suza.....isplakanih zbog njezine najbolje prijateljice...."cini mi se da sam se opekla na tu svijecu"....njezina prijateljica nije znala o cemu ona prica...."normalno da se cudis"...rekla je brisuci suzu sa obraza...."sta se dogodilo?jesi dobro...jesi se ozlijedila?"...."tim suzama moje srce govori....da si htjela vidjeti....uocila bi....da nismo vise iste....kada smo bile lude male cure"....uzela je maramicu....sve je teze govorila....plakala je kao nikad u zivotu...."promijenila si se...."...."kako mislis? nisam pa ostala sam ista"...."nisi i znas to....ta svijeca se odavno ugasila....samo nisam htjela priznati si....a ti nisi ni primjetila....da se moj zivot raspada....a tebi je sve u redu...."....ustala je u suzama...."svaku vecer zaspem u jastuku napunjenim mojim suzama...a srce krvari...."....krenula je.....no zastala i okrenula se-"trebalo je trajati vjecno...prijatelji na prvi pogled sjecas se...uvijek ces imati posebno mjesto u mojem srcu....no ono za najbolju prijateljicu je ostalo prazno...."okrenula se i spustila suzu.....znajuci da nikada nece biti ista...."razocaravajuce,zar ne?kako vjecnost zapravo kratko traje...."
23.08.2007. | 13:13 | 49 K | P | # | ^
...the pursuit of happiness...
....nije se mogla ustat iz kreveta....znala je koji je danas dan....11.08...godisnjica smrti njezine najbolje prijateljice....kada je shvatila....pocela je plakat
.....sjetila se onog groznog dana prije 2 godine...sjetila se trenutka kada je dobila poziv....kada su joj rekli....da joj je najbolja prijateljica mrtva....a ona nije bila tamo....bila je na moru....zabavljajuci se nije ni slutila....da joj zivot vise nikada nece biti isti....nije to htjela prihvatiti..kako takvo nesto uopce prihvatiti?...pocela je vristat:"NEEEEEEEEEEE....zasto????"...sjela je i pocela plakati....nije se mogla smiriti...samo je gutala svoje suze....nije htjela priznati da joj se zivot srusio...kada je dosla doma....svi su se ponasali kao da je malo dijete....kao da ne zna sta je bol....znala je ona vrlo dobro sta je bol...samo je uvijek imala nju uz sebe...svoju najbolju prijateljicu...uvijek je imala nju s kojom je prozivljavala tu bol i tugu.....no sada....mora to na srcu nositi sama...."jesi li dobro?jel ti treba sta?kako se osjecas?"....svi su je ispitivali dok nije postala stvarno umorna......pocela se derat "kako bi se osjecala,ha?normalno da nisam dobro...kako bi i mogla bit....osjecam se kao da je dio mene ponijela sa sobom....kako bih mogla bit dobro..."mama ju je zagrlila dok je ona grcevito plakala....njezino srce to nije moglo podnijeti....prevelik je to teret....dok je plakala sjecala je se....svih njihovih trenutaka zajedno....svih tajni....svih poljubaca i zagrljaja....nikada nije ni pomisljala da bi im to mogao biti zadnji trenutak zajedno....no znala je da ce najvise zalit zbog toga sta nije bila tu kada je......znala je da ce zalit zbog toga sto se nije zadnji put oprostila od nje....srce joj se lomilo na sve vise i vise komadica....svaki put kad je se sjetila.....kao da joj je netko iglu zabijao u srce....mislila je da nece moc otici na sprovod....no nekako je uspjela dici se iz kreveta taj dan....cijeli razred je dosao....kada su joj otvarali lijes...znala je da joj srce to nece moc podnijeti....znala je da je se ne zeli takve sjecati...zato je izasla...i plakala...i plakala....onaj tko je rekao da vrijeme lijeci sve rane prevario se....njezino srce nikada vise nece biti isto....niti ce ona biti ista....evo prosle su dvije godine....a nije prosao ni jedan dan da se ona nije sjetila nje...svoje najbolje prijateljice...koja ju je ostavila samu....sa slomljenim srcem....i u te dvije godine....nije zaspala ni jednu noc sa osmijehom na licu.....nego sa suzama na jastuku....i budila se s tim jastukom....i sapnula je:"the pursuit of happiness....vjecna potraga....zar ne?"....i mozda ce proci jos godine i godine dok ne zavrsi ta potraga.....i nikada nije ni slutila da ce je oni trenutci s njom...s najvise smijeha....srece...radosti..ljubavi....danas moci najvise rasplakati....
Shot at 2007-08-16
16.08.2007. | 10:46 | 8 K | P | # | ^
