translator goes berserk

nedjelja, 17.12.2006.

Slaughterhouse 12-17

Prevodim ja danas cijelo popodne, i nešto si mislim, potaknuta temom svoga prijevoda, da moram obići teren i kvalitete prijevoda radi vidjeti kako sve to izgleda u najsuvremenijoj klaonici u jednoj nordijskoj zemlji, nešto bi se u meni okrenulo. Možda samo želudac. A možda bi prestala jesti meso. Nekako sumnjam da bih se uvaljala u crvenu, okolišno prihvatljivu boju, i zamotala u celofan da ilustriram kako pate jadne marinirane koke na podlošcima, čisto zato što nisam radikalna, al ko zna!

Ovo nije baš atraktivan, ali nije dosadan registar. Naime, ja se svaki put kad otvorim novu tabelu za novi glosar osjećam kao da sam zakoračila u novi svijet - let's face it, nije da bih for fun krenula proučavati pročišćeni tekst PRAVILNIKA o uvjetima kojima moraju udovoljavati objekti za klanje životinja, obradu, preradu i uskladištenje proizvoda životinjskog podrijetla. (koji, bajdvej, nije baš lektorski pročišćen - č i ć, sramota!) Ali ovako me prođu srsi uoči novih saznanja, kakva god ona bila.

Usporedim li engleski klaoničarski registar, nekako mi se čini suptilnijim od ovog našeg: debleeding je jedna tako divna, gotovo pjesnička asonanca, u usporedbi s našom prozaičnom linijom iskrvarenja. Cutting zvuči vrlo neutralno usporedite li ga s komadanjem, dok scalding pak ima jednu određenu decidiranost, koja zvuči mazno u usporedbi s furenjem. Imala sam malo problema i sa samim glagolom slaughter, al dobro, klanje je klanje, ono što se u klaonici radi (bit će da u toj instanci proradi moj sublimni i sublimirani PTSP), al što ću sa slaughterline? Linija za klanje? Linija klanja? Have mercy! Odlučila sam učiniti ono što bih svaka politički korektna mlada intelektualka, koja razumije sve i načelno ne osuđuje nikoga (ali pri tome ima čvrsto izgrađen vlastiti stav i mišljenje koje je nužno ideološki uvjetovano, ali ga rehabilitira svijest o istome) - otišla sam do Prijatelja životinja. Mislim si, ako oni nešto zovu linija klanja, onda je to to! (u svrhu pojednostavljenja svoje prevoditeljske zadaće, zatvorila sam jedno oko na njihov dualizam: patetika (jadne životinje) vs udri, udri (fuj, ljudi koji ih prerađuju, jedu i nose). And linija klanja it is!

Da se ne uplićem i zaplićem sad u stil življenja i potku filozofije obožavatelje pauka, štakora i pilića, moram vam reći da Danci spomenute radnje bespotrebog istrebljivanja životinja obavljaju najbolje i najciviliziranije na svijetu - sve automatski. Sad, možemo mi raspravljati o tome koliko je filozofija i ideologija proizvodnje ugrađena u sam proizvod, te jesi li ono što jedeš ili ono što radiš/proizvodiš, ali sve teče ko po koncu: Prikupe se, recimo, svinje, otuširaju se (ali štedljivo, visokotlačnim pištoljima), strojček odredi laserski gdje se reže glava, da bude minimalno krvi, glava dalje prati tijelo na veterinarsku inspekciju, krv se uredno odvaja od ostalog otpada, a od iznutrica se radi bioplin. Ništa ne propada, uštede maksimalne. Ali nisu, naravno, svi sretni - jer masovno ubijanje je masovno ubijanje, ma koliko mi to zvali... Hranom?

Zgodan zaključak prijevoda. Krećem sad na pivovare, a usput ću potražiti i postoji li kakvo društvo za zaštitu prava kvasca i mladog nehmeljnog piva na život. God bless Internet, blog, i živjela mogućnost da svatko napiše što želi, i ostane živ/a! (Dobro, nećemo sad cjepidlačiti.)