translator goes berserk

srijeda, 22.03.2006.

Bit će rima kad dođe plima

Kad skužim da sam počela pisati svoj tekst umjesto prevoditi, najprije si čestitam na kreativnosti što sam od postojeće, nerijetko stupidne podloge, uspjela nešto napraviti, a onda se vratim i izbrišem svoje nedjelo, te se malo čvršće pridržim teksta.
E, al zato kad se radi o pjesmicama, to je već druga priča. S njima imam love-hate relationship. U dubini duše sam valjda stihoklepka pa mi odmah počnu frcati rime kojih se ni Severina ne bi postidila. I nekako sam sva sretna kad složim neku tekstom sličnu hrvatsku inačicu, u stiluTko se crnca laća, na bijelca se ne vraća (Once you try black, you never go back). Kad nisam baš raspoložena ili sam vrlo bizi, malo pretumbam red riječi, i eto ti pjesmice: Tko plakati će za mnom kada ne bude me više na svijetu ovom? Tu je ono mjesto kad padnem u iskušenje napisati kiše čim napišem više, ali ako u originalnoj pjesmi ne pada kiša, onda ne bi trebala ni kod mene. Pjesnička je sloboda veoma skučen koncept.
I tako ja rimujem pjesmuljak za pjesmuljkom i čekam da netko primijeti moj trud, ali u ovoj našoj zemlji svi govore i slušaju engleski, a titl i sinkronizacija, ili nedajbože simultani prijevod samo im smetaju, to se još nije dogodilo. Pa sad ispada usta-moja-hvalite-me. Pa neka ispada.

P.S. Moja sućut kolegicama koje su ovih dana prevodile Štiklu na nekoliko atraktivnih svjetskih jezika!