srijeda, 18.10.2017.
Srodna duša
Godine ne biraju kada češ upoznati svoju srodnu dušu. Život ti svaki dan priprema nova iznenađenja i izazove. Dali sam u to vrijeme vjerovala u ljubav na prvi pogled, nisam, sigurno. Vjerovala sam u glazbu koju sam slušala, tulumarila s prijateljima, radila i mislila sve što su i moji vršnjaci. Tada još nisam bila formirana kao osoba, još sam se nalazila u svemu. Nisam razmišljala o budućnosti jer mi je tad bio bitan samo trenutak u kojem sam živjela svoj tinejdžerski život. Zaljubljivala i odljubljivala jednom tjedno. Osjećaji i životne vrijednosti u ludoj glavi bili su živa zbrka. Tako se osjeća jedna šesnaesto godišnjakinja. A onda mi život podari najljepši osjećaj na svijetu, baš meni, kao nagradu. Ali za što? Čime sam to zavrijedila da me život toliko voli?
Školski su praznici i sve vrijeme ovog svijeta mi je na dlanu. Običan je dosadan dan u malenom i dosadnom gradiću. Bez obaveza i prazne glave sjednem s prijateljicom na prvu terasu lokalnog kafića. To je bila jedna od onih kava na kojoj smišljamo kako provesti dan. U trenutku kada mi je prijateljica pričala o tome kako bi mogle....nešto, ne znam što jer od tog trenutka ona je postala nevidljiva i nečujna, a terasa kafića najljepše mjesto na svijetu. Čula sam samo svoje srce koje ubrzano kuca, a vidjela samo NJEGA. Bio je s prijateljima koji su bili tu ali i njih nisam mogla vidjeti. Jer smo samo postojali on i ja. Pratila sam ga pogledom i osjećala se čudno, omamljeno, nestvarno. Ja još uvijek ne znam što mi se događa i zašto se ponašam kao luđakinja? Ali je osjećaj bio nepoznat, nestvaran i predivan. Pokušavam se urazumiti i shvatiti što mi se događa? U tom trenutku prijateljica me pita slušaš li ti mene? A ja odgovaram bez razmišljanja, instinktivno i iskreno! Ja sam se zaljubila! Tko je on? Ja ga moram upoznati? Ma daj ga pogledaj! On je savršen! Ona u čudu i zbunjena. Pa o čemu ti pričaš? Daj se smiri i pričaj malo tiše jer te čuje cijela terasa. A ja od uzbuđenja i navale osjećaja pričam nesuvislo i sumanuto o tome kako sam se zaljubila u tisućinki sekunde u nekoga tko je samo prošao pored nas. Kada sam se napokon smirila i uspjela objasniti što mi se desilo. Od toga dana moj je život imao smisao i školski praznici postali su najzabavniji i najljepši ikad. I tu počinje moja ljubavna priča kao iz bajke.
Danima sam dolazila u isti kafić ne bi li ga opet srela. Kada bi napokon bio tamo bilo mi je dovoljno samo da ga mogu gledati. Promatrala sam svaki njegov pokret i grimasu. Zapamtila sam sve što je taj dan imao na sebi, kakvu je kavu pio. Znala sam koje su mu boje oči, kosa i koža. Promatrala ruke i pokrete usana kada je pričao. Nisam imala način niti hrabrosti da mu priđem. Konobarica kafića primijetila je moje ponašanje i sama mi prišla s prijedlogom da nas ona upozna jer ga ona poznaje. Nisam još bila spremna pa smo dogovorile da ćemo izaći zajedno za vikend s njegovim prijateljima. To mi je prilika da osim vanjštine upoznam i njegovu osobnost. Došao je dan izlaska i nisam znala što očekivati. Hoće li mi se svidjeti nakon što se upoznamo. Imala sam jako puno pitanja, a niti jedan odgovor. Napokon sam mu u blizini i on pruža ruku prema meni, a ja zaleđena i oduševljena u isto vrijeme. Bila je to duga i predivna noć. A moja pitanja su dobila odgovor. Savršen je u svakom pogledu. Kao da sam znala da njegov vanjština i osobnost daju savršenu formulu za moju srodnu dušu. Nakon izlazaka i druženja s njim moji osjećaji bili su sve snažniji. Svaki trenutak koji smo proveli zajedno činio se kao nestvarna bajka.
Ubrzo se rodila obostrana ljubav i prvi poljubac! Kad su nam se usne spojile bila je to eksplozija osjećaja, najljepši i najsnažniji osjećaj koji sam ikada osjetila. Od tog poljupca bili smo nerazdvojni. I znali smo da ćemo zauvijek biti zajedno i obećali si vječnu ljubav. S mojih 18 i njegovih 23 godine odlučili smo se vjenčati i osnovati obitelj. Bili smo jako mladi i snažno vezani neraskidivom ljubavi. Nakon 6 godina braka rodio se dugo priželjkivan plod naše ljubavi. Od toga dana naša bajka postala je stvarna. A mi smo postali kompletni kao osobe i kao obitelj.
Volim te kao i prvoga dana. Možda malo više
Sretna nam 14 godišnjica braka!
Oznake: srodna suša
četvrtak, 12.10.2017.
Prijateljstva
Suvremena tehnologija omogućava nam da u kratkom roku steknemo stotine, pa čak i tisuće, “prijatelja” na raznim društvenim mrežama. Dovoljno je da samo dodamo njihova imena na svoj popis prijatelja. Kad poželimo prekinuti takvo virtualno prijateljstvo, možemo jednostavno izbrisati s popisa ime osobe koja nam se više ne sviđa. Sve više se oslanjamo na broj lajkova uz sliku koju smo "zalijepili" na društvenim mrežama, i mislimo da su nam svi ti lajkovi prijatelji. Osjećaj je trenutačno odličan sve do sljedeće slike koju planiramo "zalijepiti", a između novih objava nitko od virtualnih prijatelja nas nije pitao kako smo. A svaka nova slika ili objava puna lažnih lajkova i smajlića. Sve manje imamo potrebu sklapati nova prijateljstva i njegovati stara. Zašto se mučiti i trošiti vrijeme i snagu na nešto što je čovjeku od pamtivijeka potrebno da bi opstao, kada svakodnevno na društvenim mrežama možemo imati na stotine novih prijatelja.
Što bolje nekoga upoznamo, to bolje vidimo njegove mane. Naši prijatelji nisu savršeni, no nismo ni mi. Stoga ne bismo trebali očekivati da osobe s kojima se družimo nemaju nijedne mane i da nikad ni u čemu ne pogriješe. Naprotiv, bilo bi dobro da cijenimo njihove vrline, prelazimo preko njihovih mana i ne uzimamo im za zlo kad učine kakvu grešku. Definicija prijatelja ima kultno značenje u ljudskom rodu. Etiketirati nekoga kao najboljeg prijatelja nosi sa sobom počast, težinu i iznimnu bliskost. Da se ne družimo s drugim ljudima i da nemamo prijatelje nikada ne bi saznali tko smo ustvari mi sami. Jer prijatelji su ti koji nam otkrivaju tko smo mi ustvari. Zvuči čudno? Evo jedan primjer. Kako bi vi znali dali ste duhoviti, pametni, sramežljivi, pošteni, suosjećajni, lijeni, dosadni, zavidni ili bilo koju manu ili vrlinu ako niste među ljudima, tj.prijateljima koji vam ukazuju na vašu osobnost. Kada bi bili sami sebi dovoljni i ne bi imali prijatelje bili bi nedorečeni, nedefinirani. Kako bi znali što vas čini jedinstvenima. Samo nam prijatelji mogu ukazati tko smo mi ustvari.
Istina je da trebamo paziti na to s kim se družimo. No to ne znači da bismo prijatelje trebali tražiti samo među svojim vršnjacima ili osobama koje su po svom porijeklu ili životnim iskustvima jako slične nama. Život će nam biti puno ljepši i zanimljiviji budemo li pokazivali iskreno zanimanje za sve ljude, bez obzira na to koliko im je godina, koje su nacionalnosti i iz koje kulture potječu. Kad volite sebe, voljet ćete i druge. Onog trena kad krenete biti prijatelj nekom drugom, morate znati da tada dajete najljepše i nešto jako vrijedno drugoj osobi. Život donosi svoje probleme, testira nas u svakodnevnim situacijama i nije uvijek jednostavan. No, koliko je lijepo i čudno to što postoji par ljudi s kojima uvijek možete biti ono što zaista jeste.
Pravo i iskreno prijateljstvo nešto je najbolje što se nekome može dogoditi u životu i zato kada imate tu osobu (ili osobe), recite joj s vremena na vrijeme koliko vam zaista znači.
Ovaj citata će vam pomoći da kažete ono što mislite, a možda se niste znali do kraja izraziti.
"Potreba da volimo i budemo voljeni najsnažnija je čovjekova unutarnja potreba, a od svih vrsta ljubavi koje poznajemo prijateljska je ljubav za mnoge najuzvišenija vrsta ljubavi". Znam da sada mislite da se to ne može mjeriti s roditeljskom ljubavi, ljubavi prema djetetu ili ljubavniku. Ali sve te vrste ljubavi jače su ako je prisutno i prijateljstvo. Zar nije najljepši osjećaj kada svom bratu, sestri, djetetu, mami, tati, itd. istovremeno možeš biti i prijatelj kojem se možeš povjeriti, s kojim se možeš igrati, smijati se i plakati.
Još su stari grčki mudraci riječju Filia istovjetno označili i ljubav i prijateljstvo. Za mnoge je prijateljstvo bilo jedno od najvrednijih ljudskih dobara, a tako je ostalo i do danas jer, iako civilizacije dolaze i prolaze, ljudsko srce uvijek ima jednaku potrebu – davati i primati ljubav.
Je li prijateljstvo između osoba suprotnog spola moguće – pitanje je koje nas zaokuplja od najranije dobi? Mogu li cure i dečki biti samo frendovi ili je prijateljstvo tek usputna stanica na putu do romantičnog odnosa? Muško-ženska prijateljstva, njihova stabilnost i trajnost vrlo su individualna i, ponovno, kao i u svakom prijateljstvu, tu je ključna iskrenost. Iako prijateljstvo ne bira spol. To nam nitko ne može niti nametnuti nit zabraniti kako i gdje ćemo pronaći prijatelja. Možda je to još uvijek nekima osjetljiva tema jer smo društvo u kojem je to tako, malo čak i nedopušteno jer se gleda krivim očima.
Tako postoji još jedna vrsta prijateljstva koja je isto tako individualna. Znanstvenici ni danas nisu sigurni kako i zašto pse i ljude spaja posebno snažna veza, no već 30 tisuća godina pas se smatra najboljim čovjekovim prijateljem. Prijateljstvo čovjeka i psa nepresušan je izvor inspiracije za književnike, pjesnike, filmaše, a mnogi ne znaju da je u povijesti javno psa najboljim čovjekovim prijateljem prvi nazvao američki senator George Graham Vest. Ovim citatom:
„Oni koji su nam najbliži i kojima vjerujemo mogu nas za trenutak izdati. Jedini apsolutno nesebični prijatelj u ovome sebičnom svijetu čovjeku može biti njegov pas, koji nikad neće pokazati nezahvalnost ili podmuklost. Pas uz čovjeka stoji u blagostanju i siromaštvu, zdravlju i bolesti.”, izjavio je Vest davne 1870., kada je još kao običan odvjetnik u Missouriju zastupao farmera čiji je pas bio ubijen, a Vest mu je ishodio dotad maksimalnu odštetu od 50 dolara. Vestova je izjava o psu kao najboljemu čovjekovu prijatelju ušla u povijest.
Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojom možete sjediti cijelu večer ne progovorivši ni riječi, a kad odlazite osjećate se kao da je to bio najbolji razgovor u životu.
Oznake: prijateljstvo
