četvrtak, 22.06.2017.
Ljepota je u različitosti
Pojam ženske ljepote nikada nije bio izvrnutiji nego danas. Kroz povijest pojam ljepote se ekstremno mijenja ali uvijek se nameće standard, bilo to prije 500,100,50 godina ili danas uvijek će postojati standardi koji se ženama nameću da bi se osjećale nesavršene.
Iako je nezahvalno govoriti o izgledu u terminima „idealno“ i „savršeno“ jer se tako nameću određene društvene konstrukcije koje mogu uzrokovati psihičke, emocionalne i fizičke posljedice, svako vrijeme ima neke fizičke karakteristike koje se preferiraju više od ostalih.
Današnja žena kada se pogleda u ogledalo vidi tijelo puno „mana“, odnosno dijelove tijela koji joj se ne sviđaju i koje bi najradije promijenile. Više ne vidi sebe kao osobu nego samo kao tijelo kojim nije zadovoljna. Jer živimo u vremenu u kojem ako želiš poštovanje u privatnom, poslovnom ili društvenom životu moraš ispunjavati fizičke norme „idealne“ figure.
Mnoge žene gotovo da su programirane za preziranje pa čak i mržnju određenih dijelova tijela koji se ne uklapaju u neki današnji obrazac „ideala“ ljepote. Razlog tome je upravo to nametanje „idealnog“ pa nismo sposobni stvoriti sami svoje mišljenje.
Na žalost, ljepota se danas mjeri visinom, vitkošću, oblikom obrva, dužinom trepavica, punoćom usana, slobodno možemo reći pretjeranom mršavošću koja graniči s neuhranjenošću, neprirodnim ocrtanim licima, ispunjenim usnama i smanjenim nosićima, pa se često pitamo zašto je ta žena lijepa, a ne ona koja ima obline na pravim mjestima, prirodno lice i pravu figuru žene a ne djevojčice. Ženska tijela nisu stvorena da budu pretjerano mršava, također stvorena su da se mijenjanju ne samo starenjem, nego i rađanjem djece.
Želja za izgledom praznoglave Barbike nikada nije bila veća i stvarnija ne samo kod žena nego i djevojčica koje su bombardirane „savršenim“ tijelima svojih omiljenih pjevačica ili glumica. Pa samim time imaju iskrivljenu sliku o svom tijelu već od najranije dobi. Time im se usađuje da je društveno prihvatljivo ne voljeti svoje tijelo i težiti za izgledom ljepotica s naslovnica časopisa koje su djelo današnjih majstora photoshopa.
Najžalosnije je u cijeloj ovoj priči o savršenom fizičkom izgledu to što se iz dana u dan gube prave i istinske životne vrijednosti kao što su osobnost, inteligencija, suosjećanje, senzibilnost, vrline pa čak i mane. Jer sve nas to čini posebnima, jedinstvenima i prije svega nekome na ovom svijetu savršenim. Više se trudimo oko toga da dostignemo današnje fizičke norme idealnog nego da recimo budemo dobar i odan suprug, supruga, roditelj, prijatelj, sestra, brat ili samo osoba koja nesebično pomaže nepoznatom prolazniku u nevolji.
Dakle, sljedeći puta kada pogledate svoje golo tijelo u ogledalo, razmislite, jeste li vi toliko nesavršeni ili ste samo obmanjeni iluzijama o savršenstvu koje ne postoji. Zapamtite, sve što se reklamira je na prodaju i jedini je cilj zarada. Žene ali i muškarci koji promoviraju ljepotu, žive od toga, bili oni zaista toliko blizu stvarnoj idealnoj ljepoti ili ne.
Nikada se nemojte prestati smijati, čak i kad ste tužni, jer se netko može zaljubiti u vaš
osmijeh. (Gabriel García Márquez)
Oznake: Ljepota je u različitosti
subota, 17.06.2017.
Djetinjstvo nekada i sada
Netko se prepoznaje u primjerima djetinjstva nekad, a neki u primjerima djetinjstva sada. Ja volim pamtiti ono nekad, a pokušavam shvatiti ovo danas.
Jer ja to pamtim i vidim ovako:
Igranje na ulici odmah nakon škole pa sve do mraka. Mama me deset puta doziva da dođem doma da ne propustim crtić prije Dnevnika. Danas nakon škole mora pet sati pisati zadaću već u 1. razredu kao da studira kvantnu fiziku, a ne da uči abecedu. Cijeli dan gleda crtiće pa ne mora brinuti da će zakasniti na crtić prije Dnevnika.
Čuvali smo jedni druge, veliki-male. Jedni drugima liječili razbijena koljena. Hranili se po susjedovim vrtovima i voćnjacima, vitamina nam nikada nije falilo, pucali od zdravlja. Danas u ograđenim parkovima jedno dijete čuva mama, tata, deda, baka, strina, susjeda od tetke i ostala uža i šira rodbina. Za razbijeno koljeno odmah se ide u bolnicu i još 6 mjeseci na previjanje. Okus voća i povrća prepoznaju po okusu vitaminskih sirupa koje piju u potocima. A svaki put kad kihne preventive radi dobije antibiotik i još pet bočica multivitamina od sedamdeset vrsti voća i povrća.
Igračke smo sami izrađivali od pištolja do puške, Barbika nam je bila klip kuruze. Kad bi mi prijateljica ispekla kolač od blata pa to je bilo za prste polizat. A danas svaki klinac ima dvije sobe da mu stanu igračke s kojima se ne želi igrati zato što su stare dva dana i već se reklamiraju nove na njegovom najboljem prijatelju TV-u.
U školi smo se bojali učiteljice. Roditelji su jednom godišnje bili na roditeljskom radi reda jer su sva djeca bila pametna koliko su bila i koliko su mogla biti. Danas se učiteljice boje roditelja. Na informacije se ide 2 puta tjedno jer njihovo dijete je nad, nad prosječno inteligentno i ima kvocijent inteligencije veći od Einsteina pa bi sve petice htjeli da ispravi u šestice ako je moguće da se to promijeni u zakonu o ocjenjivanju samo zbog njihovog wunderkinda.
Kad ti se jelo slatko dobio si masti sa šećerom, a u najboljem slučaju sok za slaganje jer i to je slatko, kad ti se jelo slano, masti s Vegetom. E to su bili dani! I nitko nije bio intolerantan na gluten ili laktozu. Danas svako dijete ima neku vrstu intolerancije pa više ni od svih dvjesto vrsta slatkiša i grickalica nisu dobre niti jedne nego samo čipsi od eko uzgojenog krumpira iz prašume sa Himalajskom soli, a čokolada mora biti s kakaom koji je uzgojen baš u jednom malenom selu na Ekvadoru s mlijekom od krave koja priča tri strana jezika.
Kad si bio nemirno, dekoncentrirano i živo dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to znak da trebaš pit tablete protiv djetinjstva jer ti je dijagnosticiran ADHD. Pa sedam puta tjedno moraš na psihoterapiju jer ne gledaš u jednu točku.
Vikendom se išlo u toplice ili na ribičiju sa Fićekom nas petero, šestero stiskali se kao ona stvar dok ti se piša. Bez klime i ostalih čuda koje danas imaju space shuttle auti. Mokri na plus 50 kao da se voziš u kabrioletu dok pada kiša. Ali bitno da se išlo i da se družilo. Danas se vikendom ide u shopping centre jer tamo su igraonice u kojima nema komaraca, onih životinja s velikim zubima i oštrim kandžama i nema mogućnosti alergijskih reakcija na čist zrak i sunce.
Ima toga još vagon ali za prvi puta me je čisto dosta
