srijeda, 18.10.2017.
Srodna duša
Godine ne biraju kada češ upoznati svoju srodnu dušu. Život ti svaki dan priprema nova iznenađenja i izazove. Dali sam u to vrijeme vjerovala u ljubav na prvi pogled, nisam, sigurno. Vjerovala sam u glazbu koju sam slušala, tulumarila s prijateljima, radila i mislila sve što su i moji vršnjaci. Tada još nisam bila formirana kao osoba, još sam se nalazila u svemu. Nisam razmišljala o budućnosti jer mi je tad bio bitan samo trenutak u kojem sam živjela svoj tinejdžerski život. Zaljubljivala i odljubljivala jednom tjedno. Osjećaji i životne vrijednosti u ludoj glavi bili su živa zbrka. Tako se osjeća jedna šesnaesto godišnjakinja. A onda mi život podari najljepši osjećaj na svijetu, baš meni, kao nagradu. Ali za što? Čime sam to zavrijedila da me život toliko voli?
Školski su praznici i sve vrijeme ovog svijeta mi je na dlanu. Običan je dosadan dan u malenom i dosadnom gradiću. Bez obaveza i prazne glave sjednem s prijateljicom na prvu terasu lokalnog kafića. To je bila jedna od onih kava na kojoj smišljamo kako provesti dan. U trenutku kada mi je prijateljica pričala o tome kako bi mogle....nešto, ne znam što jer od tog trenutka ona je postala nevidljiva i nečujna, a terasa kafića najljepše mjesto na svijetu. Čula sam samo svoje srce koje ubrzano kuca, a vidjela samo NJEGA. Bio je s prijateljima koji su bili tu ali i njih nisam mogla vidjeti. Jer smo samo postojali on i ja. Pratila sam ga pogledom i osjećala se čudno, omamljeno, nestvarno. Ja još uvijek ne znam što mi se događa i zašto se ponašam kao luđakinja? Ali je osjećaj bio nepoznat, nestvaran i predivan. Pokušavam se urazumiti i shvatiti što mi se događa? U tom trenutku prijateljica me pita slušaš li ti mene? A ja odgovaram bez razmišljanja, instinktivno i iskreno! Ja sam se zaljubila! Tko je on? Ja ga moram upoznati? Ma daj ga pogledaj! On je savršen! Ona u čudu i zbunjena. Pa o čemu ti pričaš? Daj se smiri i pričaj malo tiše jer te čuje cijela terasa. A ja od uzbuđenja i navale osjećaja pričam nesuvislo i sumanuto o tome kako sam se zaljubila u tisućinki sekunde u nekoga tko je samo prošao pored nas. Kada sam se napokon smirila i uspjela objasniti što mi se desilo. Od toga dana moj je život imao smisao i školski praznici postali su najzabavniji i najljepši ikad. I tu počinje moja ljubavna priča kao iz bajke.
Danima sam dolazila u isti kafić ne bi li ga opet srela. Kada bi napokon bio tamo bilo mi je dovoljno samo da ga mogu gledati. Promatrala sam svaki njegov pokret i grimasu. Zapamtila sam sve što je taj dan imao na sebi, kakvu je kavu pio. Znala sam koje su mu boje oči, kosa i koža. Promatrala ruke i pokrete usana kada je pričao. Nisam imala način niti hrabrosti da mu priđem. Konobarica kafića primijetila je moje ponašanje i sama mi prišla s prijedlogom da nas ona upozna jer ga ona poznaje. Nisam još bila spremna pa smo dogovorile da ćemo izaći zajedno za vikend s njegovim prijateljima. To mi je prilika da osim vanjštine upoznam i njegovu osobnost. Došao je dan izlaska i nisam znala što očekivati. Hoće li mi se svidjeti nakon što se upoznamo. Imala sam jako puno pitanja, a niti jedan odgovor. Napokon sam mu u blizini i on pruža ruku prema meni, a ja zaleđena i oduševljena u isto vrijeme. Bila je to duga i predivna noć. A moja pitanja su dobila odgovor. Savršen je u svakom pogledu. Kao da sam znala da njegov vanjština i osobnost daju savršenu formulu za moju srodnu dušu. Nakon izlazaka i druženja s njim moji osjećaji bili su sve snažniji. Svaki trenutak koji smo proveli zajedno činio se kao nestvarna bajka.
Ubrzo se rodila obostrana ljubav i prvi poljubac! Kad su nam se usne spojile bila je to eksplozija osjećaja, najljepši i najsnažniji osjećaj koji sam ikada osjetila. Od tog poljupca bili smo nerazdvojni. I znali smo da ćemo zauvijek biti zajedno i obećali si vječnu ljubav. S mojih 18 i njegovih 23 godine odlučili smo se vjenčati i osnovati obitelj. Bili smo jako mladi i snažno vezani neraskidivom ljubavi. Nakon 6 godina braka rodio se dugo priželjkivan plod naše ljubavi. Od toga dana naša bajka postala je stvarna. A mi smo postali kompletni kao osobe i kao obitelj.
Volim te kao i prvoga dana. Možda malo više
Sretna nam 14 godišnjica braka!
Oznake: srodna suša
