srijeda, 21.11.2007.
Treći tekst protiv liberalizma
Kada je Ivan Gundulić pjevao o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi nije ni slučajno pomišljao na liberalističko poimanje slobode. Gundulić je bio pripadnik aristokracije i etnocentrični gospar. Nikada ne bi mogao prihvatiti da su svi ljudi jednaki. Za njega lučki radnik ili Vlaj iz Trebinja nikada nisu mogli biti slobodni. Gundulić je danas na našoj novčanici, jedan je od najvećih hravtskih pjesnika, a ja se samo želim pitati kojoj se to slobodi Gundulić s razlogom divio. Sasvim sigurno ne liberalističkoj slobodi koju niti je mogao poznavati niti bi ga zanimala.
Ta liberalistička (namjerno koristim nešto grublji izraz) sloboda koja ima svoju konstantu od revolucije do danas nikada, baš nikada nije značila slobodu Gundulića, Machiavellia ili Aristotela. Liberalizam je vrlo brzo, a danas u potpunosti monopolizirao ideal slobode i od tog ideala cijele ljudske povijesti stvorio krutu dogmu koja sa svojim pratećim pojmovima čini okove i klicu propasti čovječanstva.
Liberalistički pojam slobode stvorila je građanska klasa, buržoazija ili da je pobliže odredim grupa razbojnika koja je prisvojila sredstva za proizvodnju i obogatila se na grbači čovjeka. Kakva je bila sloboda likova iz Dickensovih ili Zolinih romana? Oni su živjeli u procvatu liberalnih demokracija u svemu samo ne u slobodi, čak suprotno, živjeli su u ropstvu, suprotnošću slobodi.
Grupa razbojnika, ugnjetavača i varalica koja je stvorila liberalnu ideologiju slobodu je prije svega shvaćala kao slobodu ubijanja i pljačkanja po trećem svijetu. Zatim kao slobodu tlačenja vlastitog stanovništva, pa kao slobodu varanja, kamatarenja i razaranja. Nakon toga pojavila se njihova sloboda uništavanja prirode, dizajniranja visokosofisticiranih mogućnosti manipulacije i porobljavanja. Sloboda u dekadenciji i neodgovornosti koja karakterizira današnja zapadna društva već je primjer toga. Za liberale ljudi imaju prirodna prava, ali ne i prirodne obveze, pogotovo ako su one u suprotnosti s logikom stvaranja profita.
Nakon nešto više od dvjesto godina vladavine njihove slobode imamo stanje gdje 400 pojedinaca kontrolira oko dvije trećine svjetskog bogatstva, a dvije milijarde ljudi gladuje. Svijet je u to vrijeme bio poprište bezbrojih ratova krvavijih nego ikada. Dinamika liberalizma omogućila je izniman tehnološki napredak, ali on je upotrebljen za smrt i porobljavanje.
Proizvodnja svijesti ključan je faktor dominacije u liberalnom kapitalizmu. Današnji tobože slobodni svijet odlikuje jedna vrsta apatičnosti i izrazite apolitičnosti. Mase Zapada su obuzete trošenjem, ulaganjem i iluzijama o slobodi. Izrazito su etnocentrične, a za politiku posve nezainteresirani, što je gotovo nespojivo s uspješnom demokracijom. Danas dominira sloboda ''za sve i svaku bedastoću'' pa se ''učene'' rasprave vode o legalizaciji droga, gay brakovima, pedofilskoj stranci...kada je farsa postala groteska...Industrija zabave odigrala je ključnu ulogu u penjanju liberalizma na vrh.
Iluzija da će svijet jednom završiti u nekom ludom globalnom, multietničkom razvratnom zagrljaju lebdi nad glavom svakog indoktriniranog pojedinca. Čuvari liberalnog jednoumlja uvijek se pobrinu da iluzije održavaju pa je tako nastala cijela mašinerija pranja savjesti zapada za sve nevolje svijeta za koje je zapravo ipak kriv netko drugi. Ipak, jednog dana, Zapad će se suočiti sa svim zlom koje je počinio. Umjesto kraja povijesti, doći će njihov kraj kao što je došao kraj drugih carstava kroz povijest.
- 15:33 -
Komentari (27) - Isprintaj - #
