srijeda, 28.11.2007.
Što čeka novu vladu?
Bez obzira tko sastavio novu vladu ne čeka ga nimalo jednostavan posao. Kada zaboravimo sve predizborne bedastoće u kojima se govorilo o svemu samo ne o bitnome i dobro razmislimo što nas čeka u iduće četiri godine dođemo do zaključka da ako već nemamo neku poštenu i odgovornu vlast, da bi bilo dobro da barem imamo čvrstu i snažnu. Jaka i stabilna vlada ključ je svake reforme, a vlada više stranaka obično se raspada kod prvih problema.
Prvo, Hrvatsku očekuje ulazak u EU i NATO. Kako, kada i pod kojim okolnostima u EU biti će težak posao za novu vladu. NATO posebno težak jer za razliku od EU, građani NATO ne žele. Novi premijer morati će biti čarobnjak da istovremeno potpiše pristupanje zemlje NATO-u, dodvori se svjetskim moćnicima (ili kako se kaže ''nastavi prozapadnu politiku''), izbjegne referendum kod kuće koji ne bi prošao, nađe novac da ''zadovolji NATO standarde'' i objasni ljudima kakve interese Hrvatska ima u ratovima na drugim kontinentima. Osim ako nacija potpuno ne poludi pa počene vjerovati da doprinosimo svjetskom miru.
Drugo, u naredne četiri godine očekuje nas rasplet haške priče. Suđenja hrvatskim generalima doći će do kraja, kakva će ona biti, kakve će biti presude i što je najvažnije što će biti s političkim dijelovima optužbe. Kako će se nova vlada postaviti prema tome i kako će se nositi s time ako u akte međunarodnog prava uđe da je Hrvatska namjerno i svjesno odstranila dio svog stanovništva i da je za to kriv cijeli državni vrh iz devedesetih. Kako će se nositi ako nakon takvih presuda i u Hrvatskoj dođe do jedne kritične mase koja će prihvatiti te navode?
Treće, situacija u regiji je vrlo nestabilna, a hrvatski vanjskopolitički prioriteti su nejasni i izgubljeni u birokraciji MVP-a. Ključni interes Hrvatske-rušenje Republike Srpske dosada je bio zapostavljan. Situacija u Bosni će dovesti do usijanja, nije nemoguće da se ponegdje i zapuca. Kakva će biti pozicija Republike Srpske, šta s Hrvatima u BiH i šta s Federacijom BiH ako ona ostaje? Nije isto tako nemoguće da se zapuca i na Kosovu. Kako će se nova vlada odrediti prema neovisnosti Kosova? Treba li tu prevladati objektivni interes ili prijateljstvo s Albancima?
Četvrto, u Hrvatskoj treba očekivati ponovni uspon Srba. Konsolidacija u njihovim redovima završiti će, a nažalost nove pozicije biti će iste kao i prije 1991. Rijetki Srbi iz Hrvatske koji bi život Srba u Hrvatskoj gradili na drugačijim temeljima teško uspijevaju doći do glasa. Politika srpskih političara u Hrvatskoj ide u pravcu obnove srpskog utjecaja, dizanja Srba u rang zaštićene vrste i konačno-autonomije (pa kad dođe vrijeme i secesija). Kako će, pogotovo ako Srbi budu u vladi, se voditi politika prema Srbima i njihovim opravdanim i neopravdanim zahtjevima. To se može i drugačije reći: Kako će se voditi politika prema svim snagama poraženim u Domovinskom ratu? (tu spada velikosrpstvo i integralno jugoslavenstvo)
Peto, ostaju ekonomski problemi. Kako će se vlada nositi s rastućom nejedankošću? Kako će u Hrvatsku dovesti investicije, a odvratiti špekulante i zelenaše? Kako će zaustaviti centralizaciju? Što sa Slavonijom? S poljoprivredom u EU? Što s uvoznim lobijem? Što s tečajem kune? S mirovinskim sustavom??????????
O svemu tome, ja u kampanji nisam čuo gotovo ništa. Očito se u demokracijama sve mora do te mjere pojednostavniti da ništa konstruktivno nije moguće raspraviti. Pitanja je bezbroj, važnih da važniji ne mogu biti. Živi bili, pa vidjeli.
- 11:01 -
Komentari (21) - Isprintaj - #
srijeda, 21.11.2007.
Treći tekst protiv liberalizma
Kada je Ivan Gundulić pjevao o lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi nije ni slučajno pomišljao na liberalističko poimanje slobode. Gundulić je bio pripadnik aristokracije i etnocentrični gospar. Nikada ne bi mogao prihvatiti da su svi ljudi jednaki. Za njega lučki radnik ili Vlaj iz Trebinja nikada nisu mogli biti slobodni. Gundulić je danas na našoj novčanici, jedan je od najvećih hravtskih pjesnika, a ja se samo želim pitati kojoj se to slobodi Gundulić s razlogom divio. Sasvim sigurno ne liberalističkoj slobodi koju niti je mogao poznavati niti bi ga zanimala.
Ta liberalistička (namjerno koristim nešto grublji izraz) sloboda koja ima svoju konstantu od revolucije do danas nikada, baš nikada nije značila slobodu Gundulića, Machiavellia ili Aristotela. Liberalizam je vrlo brzo, a danas u potpunosti monopolizirao ideal slobode i od tog ideala cijele ljudske povijesti stvorio krutu dogmu koja sa svojim pratećim pojmovima čini okove i klicu propasti čovječanstva.
Liberalistički pojam slobode stvorila je građanska klasa, buržoazija ili da je pobliže odredim grupa razbojnika koja je prisvojila sredstva za proizvodnju i obogatila se na grbači čovjeka. Kakva je bila sloboda likova iz Dickensovih ili Zolinih romana? Oni su živjeli u procvatu liberalnih demokracija u svemu samo ne u slobodi, čak suprotno, živjeli su u ropstvu, suprotnošću slobodi.
Grupa razbojnika, ugnjetavača i varalica koja je stvorila liberalnu ideologiju slobodu je prije svega shvaćala kao slobodu ubijanja i pljačkanja po trećem svijetu. Zatim kao slobodu tlačenja vlastitog stanovništva, pa kao slobodu varanja, kamatarenja i razaranja. Nakon toga pojavila se njihova sloboda uništavanja prirode, dizajniranja visokosofisticiranih mogućnosti manipulacije i porobljavanja. Sloboda u dekadenciji i neodgovornosti koja karakterizira današnja zapadna društva već je primjer toga. Za liberale ljudi imaju prirodna prava, ali ne i prirodne obveze, pogotovo ako su one u suprotnosti s logikom stvaranja profita.
Nakon nešto više od dvjesto godina vladavine njihove slobode imamo stanje gdje 400 pojedinaca kontrolira oko dvije trećine svjetskog bogatstva, a dvije milijarde ljudi gladuje. Svijet je u to vrijeme bio poprište bezbrojih ratova krvavijih nego ikada. Dinamika liberalizma omogućila je izniman tehnološki napredak, ali on je upotrebljen za smrt i porobljavanje.
Proizvodnja svijesti ključan je faktor dominacije u liberalnom kapitalizmu. Današnji tobože slobodni svijet odlikuje jedna vrsta apatičnosti i izrazite apolitičnosti. Mase Zapada su obuzete trošenjem, ulaganjem i iluzijama o slobodi. Izrazito su etnocentrične, a za politiku posve nezainteresirani, što je gotovo nespojivo s uspješnom demokracijom. Danas dominira sloboda ''za sve i svaku bedastoću'' pa se ''učene'' rasprave vode o legalizaciji droga, gay brakovima, pedofilskoj stranci...kada je farsa postala groteska...Industrija zabave odigrala je ključnu ulogu u penjanju liberalizma na vrh.
Iluzija da će svijet jednom završiti u nekom ludom globalnom, multietničkom razvratnom zagrljaju lebdi nad glavom svakog indoktriniranog pojedinca. Čuvari liberalnog jednoumlja uvijek se pobrinu da iluzije održavaju pa je tako nastala cijela mašinerija pranja savjesti zapada za sve nevolje svijeta za koje je zapravo ipak kriv netko drugi. Ipak, jednog dana, Zapad će se suočiti sa svim zlom koje je počinio. Umjesto kraja povijesti, doći će njihov kraj kao što je došao kraj drugih carstava kroz povijest.
- 15:33 -
Komentari (27) - Isprintaj - #
nedjelja, 18.11.2007.
Još jedan tekst protiv liberalizma
Na moj tekst pod nazivom ''Taj naš liberalizam'' bilo je svakakvim komentara. Ipak, samo rijetki su pokušali kakvim-takvim argumentima osporiti ono što sam napisao. Što na mom blogu, što na blogu kolege Zvone Radikalnog koji je analizirao tekst, bilo je komentara o meni kao o neprilagođenoj osobi, luđaku, filofašistu, klincu s poderanom odjećom, a tekst je bez razmišljanja proglašavan glupošću. Čak je bilo komentara u stilu da takvi kao ja stvaraju nevolje, njima koji žele normalno raditi i živjeti.
Sve to dokaz je upravo onome što sam pisao. Pojedinac koji sumnja u dogmu o slobodi, u ljudska prava, teorije o kraju povijesti, vječnom ekonomskom rastu i slobodno tržište može biti vrlo lako proglašen ludim i može mu se vrlo lako prišiti etiketa neprijatelja.
Možda bih ja trebao biti svjestan da ne smijem remetiti mir ljudi koji sjede u Platonovoj špilji. Sva sreća ili nesreća, liberalizam ne proganja neistomišljenike već im kroz razne oblike autocenzure i jednoumlja oduzima javna glasila i proglašava ih ludim.
Ja sve uvjeravam da nisam lud, društveno neprilagođen, neonacist ili klinac s Che likom na jakni. Ja normalno živim, mlad sam, obrazovan, prepun fizičke i mentalne snage, radim odgovoran posao, igram nogomet, pijem vino i trčim za suknjama. Ali, nitko mi ne može zabraniti da mislim i da kritički gledam na svijet oko sebe, pogotovo ne indoktrinirani pojedinci koji se inače kunu u liberalne slobode. NE, NE VJERUJEM U LIBERALIZAM, ne vjerujem u liberalnu demokraciju, ne vjerujem u slobodno tržište, ljudska prava, slobodu Zapada...
Kvalitativno, liberalizam se bitno ne razlikuje od drugih političkih ideologija. Drugačija je njegova dinamika, retorika, praksa, ali u konačnici on porobljava tijelo, um, prirodu i kulturu i nakon toga sve vodi u propast. Obrasci liberalna jednoumlja kao i svaka totalitarna ideja ima ambiciju pokoriti sve one koji joj se odupiru. Tako je u interpretaciji jednog od apostola liberalizma Islam jednak fašizmu. Zapravo je svejedno, svi koji su protiv, moraju biti uništeni.
Koliko samo puta čujemo na liberalnim glasilima: ''još nije'' ili ''zemlje u razvoju'' (kojem to razvoju-tipični liberalni cinizam). ''Još nije'' jer liberalizam vjeruje u napredak, u vječni rast koji će valjda jednom završiti u beskrajnom zagrljaju perverzije i neodgovornosti. Ja kažem da će liberalizam završiti u katastrofi neviđenih razmjera u koju će ga odvesti upravo ta vjera u vječni rast i uspon, a važnu ulogu u njegovu krahu imati će osveta prirode i milijardi potlačenih ljudi koji dok se priča o ljudskim pravima trunu u bijedi, bolestima i neznanju.
Slobodno tržište osim kao ekonomska kategorija ima u sebi ideološki prizvuk, posebno u riječi ''slobodno'' kao da to odmah podrazumijeva ljudsko, pravedno i ispravno. Doba procvata liberalizma bilo je ujedno i doba procvata pljačke prirodnih bogatstava neeuropskih i neliberalnih zemalja. Tobožnje civiliziranje divljaka u Indiji bilo je blagoslovljeno od otaca liberalizma u Londonu kao normalan proces civilizacije. O tome je već toliko napisano i zaista svaki inteligentniji čovjek u takve floskule ne bi trebao vjerovati.
Tko još može vjerovati u linearno rastući civilizacijski proces koji liberali propovijedaju, a koji se dobro vidi u njihovoj omiljenoj floskuli ''još nije''. Samo u drugoj polovici 20.stoljeća (dakle poslije iskustva fašizma) u svijetu se vodilo 130 ratova sa 27 milijuna mrtvih (više nego ikada u poznatoj nam povijesti), a većinom su sudionici ratova bile države s liberalno-demokratskim odnosno kapitalističkim uređenjem. Liberalno-demokratsko-kapitalističke države najčešće su bile pokretači rata i to najčešće u ime liberalno-demokratsko-kapitalističkih ciljeva, određivale su dinamiku rata ili su putem međunarodnih institucija koje su utemeljili na svojim dogmama upravljale sukobima i ratovima što je u pravilu vodilo još većem broju žrtava. Nikaragva, Čile, Kongo, Angola, Ruanda, Somalija, Irak, Koreja, Vijetnam...dug i nepotpun popis nesretnih država.
U posljednjih deset godina zemlje liberalno-demokratsko-kapitalističkog uređenja proizvele su duplo više oružja nego Hitlerova Njemačka u cijelom svome roku trajanja. 9 od 10 vrhunskih znanstvenika u tim zemljama angažirani su na proizvodnji oružja. U jednoj od proteklih godina u svijetu je potrošeno oko 435 milijardi dolara na reklame. Kome i zašto služe reklame? Skupina država liberalno-demokratsko-kapitalističkog uređenja prije nekoliko godina okupirala je jednu udaljenu suverenu državu u kojoj i danas pljačka prirodna bogatstva i ubija njezine građane. Sve to se događa uz priču o slobodi, ljudskim pravima i demokraciji. Okupacija Iraka mnogo je veća stvar od politike G.Busha. Da samo podsjetim da u toj okupaciji sudjeluje ili je sudjelovalo više zemalja liberalno-demokratsko-kapitalističkog uređenja, npr. SAD, Velika Britanija i Danska. Bush zapravo čini veliku uslugu liberalizmu jer još uvijek prosječni pojedinac vjeruje da je sve zapravo dobro samo da je taj Bush lud i agresivan.
Primjera ima u nedogled. Svijet u kojem živimo mjesto je goleme raskoši i gotovo nemjerljive bijede. Svijet u kojem živimo mjesto je gdje postoji međunarodno pravo, deklaracije o pravima čovjeka, mreže udruga za ljudska prava...Svijet u kojem živimo mjesto je gdje svaki dan umiru tisuće djece od ratova, gladi ili bolesti. Neću dalje nizati primjere, pametnome dosta!
- 14:56 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 15.11.2007.
Ljudska prava
Danas je pojam ''ljudska prava'' poprimio goleme razmjere ideologiziranosti da je kao i mnoge druge ideje postao sredstvo terora i represije te vlastita negacija. Uz to, posve je zaboravljeno njegovo izvorno značenje koje i samo treba nova promišljanja. Očito loš koncept tzv. ljudskih prava koji je osmislila rana buržoazija provlačio se kroz cijelu povijest kapitalističko-liberalne ideologije, a svoj vrhunac doživljava u naše vrijeme nakon pada socijalističkog sustava. Ideologija ljudskih prava pretvorila se u pravu dogmu i kroz ideju i mrežu organizacija pretvorila se u snažnu interesnu skupinu. Iako otvorena raznim idejama, koncepcija ideologije ljudskih prava ima svoj zatvoreni krug jednoumlja. Granice toga kruga sežu do granica kapitalističkog sustava.
Zašto je koncept ljudskih prava koji poznajemo toliko loš? Prije svega, stvoren je od zapadne buržoazije i kao takav je koncept ljudskih prava po mjeri Zapada i po mjeri buržoazije. Tumačenje ljudskih prava koje odgovara civilizaciji Zapada i maloj skupini ljudi koji su prigrabili svu moć nikako ne smije biti univerzalan način mišljenja. Osim toga, vrlo je jednostavno razmisliti o svemu lošemu što se na svijetu događa i primijetiti da organizacije za ljudska prava uvijek djeluju na posljedicu, nikada na uzrok.
Ni najveći optimisti sa Zapada vjerojatno nisu znali kakvu će dobru ulogu ideologija ljudskih prava i pripadajuće joj organizacije odigrati nakon pri i nakon pada komunizma. Uvrštena u posljednji paket Helsinške povelje, ljudska prava po mjeri zapada ubrzo su postala odlično sredstvo pritiska na zemlje Istočnog bloka pa je uz sve potrebniju im ekonomsku pomoć došla i ''politička pomoć'' koja je ubrzala slom komunizma i pobrinula se da nakon tog sloma zemlje krenu ''pravim putem'' ljudskih prava – npr. prodajom nacionalnih bogatstava. Kao što je bilo poznato da su u srednjem vijeku ''župnik i feudalac uvijek išli ruku pod ruku'' tako u srednjem vijeku kojega mi živimo krupni kapitalist i aktivist ljudskih prava u mnogome idu zajedno.
Organizacije za ljudska prava (prije svega OSCE, HO i Otvoreno društvo) legalizirali su obavještajni rad na terenu. Djelovanje pri zaštiti manjinskih skupina i tzv. potpora razvoju demokracije bili su briga da države ne odu u neki nacionalistički populizam koji bi prije svega onemogućio prodor kapitala u te države. Zato se inzistiralo na manjinskim pravima i drugim marginaliziranim skupinama i zato su te udruge uvijek negativno gledale na bilo kakva nacionalna okupljanja ili obilježavanja. Nacija, kao i svaki oblik nematerijalne vrijednosti, neprijatelj je kapitalizma jer trgovac nema ni naciju ni vjeru ni duh.
Organizacije za ljudska prava tako su uvijek bile vrlo kritične prema politici manjina, politici obrazovanja, hrvatskoj politici u BiH, nacionalnoj simbolici, tradicionalnim vrijednostima, tradicionalnim običajima...kamo sreće da su jednako kritične bile prema stranom kapitalu, trgovačkim centrima, Big Brotheru, sapunicama, visokim kamatama, fast foodu, drogi. Na međunarodnoj razini rijetke su organizacije koje će progovoriti o ljudskim pravima u Izraelu. Naravno, ljudska prava prije svega se odnose na bijelce sa Zapada, nikako ne na crnce, Arape, Indijce ili Južnoamerikance. Kod njih se prvo mora ojačati ''svijest o ljudskim pravima'' da bi ih postali dostojni.
Tu se onda javlja još jedan hrvatski apsurd. Udruge za ljudska prava u Hrvatskoj popunili su ljudi vrlo bliski jugoslavenskom represivnom sustavu, nekada deklarirani kao zakleti neprijatelji zapadnih demokracija. Rijetki disidenti bivšeg sustava (Čičak) brzo su napustili HHO jer su vodeće pozicije zauzeli ljudi koji su ih strpali u zatvor '71. Vrlo je zanimljiv obiteljski background ljudi aktivnih u organizacijama za ljudska prava. Očito se u obiteljima generala JNA, agenata UDBA-e i režimskih novinara oduvijek njegovala kultura ljudskih prava po zapadnoj mjeri samo što to ostatak jadnog i glupog naroda nije znao.
Hrvatska priča u tome je malo specifična, ali i blaža u smislu da nije dolazilo do potresa kao u Ukrajini, Srbiji, Gruziji...gdje su organizacije za ljudska prava prije svega služile kao organizirana skupina umreženih ljudi, među kojima mnogo zapadnih agenata, sa ciljevima približavanja tih zemalja Zapadu, što se još naziva i uvođenje demokracije. To se naprosto ne može pobiti.
Unaprijed se klonim bilo kakve etikete teoretičara zavjere. Neka svi oni koji to pomisle prvo pogledaju svijet oko sebe. Udruge za ljudska prava nisu učinile baš ništa za spas čovjekova dostojanstva i za spas našeg planeta. Teško je reći i da su povećali svijest o potrebi uvažavanja ljudskih prava jer je većina njihovih akcija imala političke namjere. To je grupa dobro potkoženih tipova i idealističkih i izmanipuliranih klinaca koji znali to ili ne, htjeli to ili ne, služe protiv interesa čovjeka, protiv svog vlastitog interesa, protiv interesa zajednice u kojoj žive i protiv budućnosti svoje djece.
- 13:59 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 08.11.2007.
Što će Hrvatskoj donijeti nova pobjeda HDZ-a
Pretpostavimo li novu pobjedu HDZ-a na predstojećim izborima valja se zapitati što će to značiti za daljni razvoj ili nerazvoj Hrvatske. Pretpostavljam sljedeće:
Makroekonomski pokazatelji i dalje će rasti, a glavne boljke hrvatskog gospodarstva će i dalje ostati prisutne. Snažan izvozni lobij, koji je i nastao od ljudi bliskih HDZ-u devedesetih i dalje će spriječavati ključne promjene u ekonomskoj politici. Nezaposlenost će se lagano smanjivati, ali uglavnom će se ti ljudi s biroa pridružiti vojsci slabo plaćenih radnika u stranim uslužnim kompanijama ili hrvatskim tajkunskim tvorevinama. Tako će se nastaviti pretvaranje Hrvata u sluge i dalje će jačati slugansko-konobarski mentalitet.
Apsurdan antikomunizam (jer su sami proizvod komunizma) HDZ-a koji se očitovao u nekritičnom odnosu prema privatizaciji voditi će daljnjoj rasprodaji nacionalnog bogatstva. Naspram privatizacije iz devedesetih ova će biti vrlo civilizirana jer očito ''prvotna akumulacija kapitala'' ide iz svoje razbojničke faze u civiliziranu. Daljnja rasprodaja nacionalnog bogatstva biti će nužna iz sljedećih razloga:
Glavni razlog je sam ključ vladavine HDZ-a i njegove popularnosti: HDZ prije svega funkcionira kao velika pokroviteljska zajednica i mreža ljudi koji gledaju isključivo svoju osobnu korist. Ključ vladavine HDZ-a je širok krug klijentele koji su vjerni glasači. Njih čine: lažni invalidi, ratni profiteri, poduzetnici koji ovise o poslovima s državom, državni službenici koji posao duguju stranci i Hrvati iz BiH. Uz to, za postizanje parlamentarne većine, potrebno je u klijentelu ubrojiti i umirovljenike, zastupnike srpske manjine i eventualne nove koalicijske partnere. Zadovoljavanje klijentele, od povlastica na uvoz automobila za branitelje do studiranja djece branitelja košta mnogo, a HDZ na tome nikada nije štedio. Pošto klijentela prije svega gleda svoje osobne interese, za njih će biti potrebno osmisliti nove privilegije što će državu koštati puno. Kako država ne namjerava zagrabiti u napuhalu vreću ljudi koji žive od profita neće biti druge opcije nego prodavati nacionalna bogatstva. Ionako je odnos HDZ-a prema svemu zajedničkome uvijek bio razbojnički.
Sve to, voditi će daljnjem raslojavanju između siromašnih i bogatih. Stopa rasta GDP-a, tj. novo stvorena vrijednost ionako je prisvojena od manjine ljudi koji su preduvjete za to stekli u vremenu dok je većina (kako oni kažu nesposobnih) muškaraca ove zemlje branila ovu zemlju. U divljem modelu neoliberalizma jasno je da će se nastaviti pogubna centralizacija i daljnje zaostajanje nekih dijelova Hrvatske.
Sustav društvenih vrijednosti koji je ionako posve uništen nastaviti će svoj hod od vulgarnog prema perverznom. Sve ono što je HDZ donio u hrvatsko društvo: plemensku kulturu međusobnog pomaganja, snalaženja i varanja, jačati će i još se čvršće usaditi u mlade generacije. Jačati će i malograđanski mentalitet koji je također vrlo često sklon državotvornoj stranci. Ako prihvatimo Tomašićevu podjelu društveno-političkog razvoja Hrvata na Hrvate brda i Hrvate zemlje jasno se nameće da su zahvaljujući HDZ-u u Hrvatskoj prevladali Hrvati brda. Tako su u Hrvatskoj moralno opravdani nepotizam, sitne prevare, sebičnost, podčinjenost žena, a na onoga koji pošteno radi gleda se sa podsmijehom i prezirom. U takvom ozračju lako je razumljivo zaostajanje Slavonije u modernim okolnostima.
Obrazovanje će doživjeti reforme, ali upitno kakve. Novi sustav treba vješte radnike pa će se hrvatski obrazovni sustav, kojega država financira, pretvoriti u pionirski kamp tajkunskih poduzeća. Slabjeti će razvijanje kritične svijesti na Sveučilištu kao i društveni ugled intelektualaca jer u konačnici, oni se ne znaju snaći, po HDZ-ovskom kriteriju.
Obrazac ponašanja koji je HDZ naslijedio iz KP-a, a koji se očituje u autokraciji, pokušajima monopolizacije nekih vrijednosti (borba, domoljublje), stvaranje baze u nekim kategorijama društva (branitelji), podjela mi-vi, nepotizam, prezir prema intelektualcima i teška demagogija, jačati će i samo veličati farsu od hrvatske demokracije. Građanin koji želi biti nešto više od aparatčika u njihovoj birokraciji, sluge u tajkunskoj ili stranoj korporaciji ili poduzetnika-prevaranta s vezama u lokalnoj upravi može biti u njihovoj državi samo nezadovoljan i nesretan.
- 19:05 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.11.2007.
Asocijacije oko izbora
Predizborna kampanja mi uvijek donese loše raspoloženje. Previše budi asocijacija koje čovjeka baš i ne čine sretnim. Pogotovo ova kampanja koja se već na samom početku čini dosada najmanje afirmativnom i najviše demagoškom.
Prva asocijacija je na moju dragu zemlju koja se koprca u kaljuži političke nekulture, socijalnog antikapitala, društvene neodgovornosti i potpunog primata sebičnog i partikularnog. Čak i očito loš politički poredak kao demokracija u režiji naših političara izgleda kao potpuna glupost. Toliko gluposti, pojednostavljivanja, laži, poluistina, lažnog entuzijazma, i ponovno laž, laž, laž.
Druga asocijacija odnosi se na sustav zabetoniranog društva kako ga je netko nazvao. Tako da ako mi se ponekad jave iluzije o društvu u kojem živim i radim budem spremniji što prije ih prepoznati. Politička elita skupina je sebičnih i pokvarenih ljudi koji se olako igraju s budućnošću zemlje i ljudi vodeći se najsebičnijim mogućim interesima. Ulazak i proboj kroz tu elitu moguć je zasad jedino njezinim sredstvima i prihvaćajući njihov sustav antivrijednosti.
Treća asocijacija odnosi se na gomilu koja plješće i usklikuje, koja se pali na poklike debelih i sebičnih i vjeruje u njihove laži. Zbog njih se stvari pojednostavljuju i kakvog političara uopće može izbaciti u vrh demokratski politički sustav kada o tome odlučuje neuka i prosta rulja koja čak ni pojednostavljene stvari ne razumije. Pljeskali su i klicali Hitleru, Staljinu, Miloševiću...Oni su ključ demokracije, bez nje taj poredak koji veliča ljudsku glupost ne bi imao smisla.
Četvrta asocijacija javlja mi se u vezi ključne stvari vladavine u ovoj zemlji. Mreža HDZ-ovih klijenata koju su se dosjetili podmititi devedesetih vjeran je birač ''državotvorne stranke''. Hodočašće na izbore u demokracijama, kao farsu u već jednoj farsi poduzeti će široke mase lažnih invalida, lažnih branitelja, ratnih profitera koji svi skupa troše državne novce mladi i zdravi. HDZ kao jedan od nasljednika KP ostao je na svojoj bazi koju je stvorio devedesetih i koja će mu iz straha da ne izgubi privilegije ponovo dati glas i donijeti pobjedu na izborima.
Konačno rješenje: Preživjeti još jednu kampanju, posvetiti se poslu, prijateljima, sportu, hrani, možda i piću...Čekati bolja vremena i vjerovati u njih. I ne izaći na izbore.
- 21:47 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
