utorak, 29.12.2009.

i tvoja krv je crna od boli.
to je sve što ti je ostalo.
krv i bol.
znaš da si na kraju.
samo jedan potez i gotovo je.
samo zakorači
ravno u smrt
u svoj grob.
i tako nikad nisi bila vrijedna.
i tvoja smrt neće biti.
ali je bolja od ove agonije.


rješit češ je se,kao što si i želio.
kad si ju već ubio,nisi li to mogao napraviti do kraja?


01:04 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 16.12.2009.

Empty shell inside of me,I'm not myself I'm a replica of me

Boli li?
Više ili manje od ovoga?
Više od rasparane duše?
Ili samo zaspeš od boli?
Napokon zaspati,to bi bilo olakšanje.
A što ako ostaneš u tom dnu,ako se samo zalediš u trenutku?
Ako ostaneš cjelu vječnost sa svojom boli?
Ima li onda smisla?
Ako nije kraj već početak vječnog jada?
Što ako završiš u najgorim snovima?
Sa beskrajnim vriskovima?
Ili ti stvarno više nije stalo ni do čega?
Jer,ne plašiš se kad ti je tako blizu.
Kad ti se uvlači u kožu.
Kad ti postane cilj.
I odbijaš sve.
Zašto?
Zar nije moglo biti lijepo?
Sve si uništila.
I sebe.
Ne boli li te što tvoja autodestruktivnost čini drugima?
A nisi sebična.
Nisi bila takva.
Ostala je samo maska.
To nisi ti.
Samo tvoja replika.
Ona bolna strana.
I gdje su sad svi tvoji snovi?
Gdje si ti?
Zašto se ne vratiš?
Zašto si mu dopustila da te ubije?
Ubila te je tvoja sreća.
Jer ne znaš kako živjeti bez euforije.


~Ležalo je samo.Prazno tijelo na krvavom snijegu
I njegova duša ga je napustila.Ostavila ga vukovima.~


22:52 | Komentari (2) | Print | ^ |

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.