Boli li?
Više ili manje od ovoga?
Više od rasparane duše?
Ili samo zaspeš od boli?
Napokon zaspati,to bi bilo olakšanje.
A što ako ostaneš u tom dnu,ako se samo zalediš u trenutku?
Ako ostaneš cjelu vječnost sa svojom boli?
Ima li onda smisla?
Ako nije kraj već početak vječnog jada?
Što ako završiš u najgorim snovima?
Sa beskrajnim vriskovima?
Ili ti stvarno više nije stalo ni do čega?
Jer,ne plašiš se kad ti je tako blizu.
Kad ti se uvlači u kožu.
Kad ti postane cilj.
I odbijaš sve.
Zašto?
Zar nije moglo biti lijepo?
Sve si uništila.
I sebe.
Ne boli li te što tvoja autodestruktivnost čini drugima?
A nisi sebična.
Nisi bila takva.
Ostala je samo maska.
To nisi ti.
Samo tvoja replika.
Ona bolna strana.
I gdje su sad svi tvoji snovi?
Gdje si ti?
Zašto se ne vratiš?
Zašto si mu dopustila da te ubije?
Ubila te je tvoja sreća.
Jer ne znaš kako živjeti bez euforije.
~Ležalo je samo.Prazno tijelo na krvavom snijegu
I njegova duša ga je napustila.Ostavila ga vukovima.~
Post je objavljen 16.12.2009. u 22:52 sati.