Bijeli svijet

Svijet je velik, kažu "bijeli svijet".
Za one statične, dalek i neistražen.
Neki se odluče otići u taj bijeli svijet u potrazi za boljim životom.
Različite su to priče, priče o uspjehu ali i neuspjehu.
Bračni par u Kanadi od D97, francusko govorno područje, žive od svog rada kao i sve prosječne obitelji, od prvog do prvog, bez ušteđevine, kao podstanari. Dvoje djece, završena srednja škola, prestojeća borba za traženje neke svoje životne priče.
S druge strane, prijatelj u Australiji, za dvije godine vlasnik je svog obrta, vlastite kuće, psa.
Gledam na Facebooku sretna lica mladih ljudi koji su sa mnom išli u školu, neki u osnovnu, neki u srednju, te su odlučili seću potražiti pod nekim plavljim nebom. Nizozemska, Kanada, Engleska...Uspješni ljudi.
Postoji li univerzalna istina (je li u bijelom svijetu bolje ili gore) ili je stvar u sposobnijim i nesposobnijim pojedincima?
Popio sam kavu sa jednim povratnikom jutros. Kaže, tri mjeseca u kamionu, vožnja po 18 sati u komadu (dva vozača naizmjenično), tuširanje po odmorištima na autoputu, kuhana hrana svaki treći dan, nostalgija zbog koje pucaš po šavovima, euforija otkrivanja nečeg novog, novih krajeva, novih ljudi, sve izmiješano u jedan kolorit neopisivo lijep i istovremeno strašan.
Ljudske sudbine koje bole i koje srećeš na putu (vozač koji je u dvije godine izgubio dva sina, te svoju psihički od tragedija iznurenu ženu vozi sa sobom kako bi joj spasio život).
Razdvojene obitelji (očevi što voze putešestvijama Europe kako bi prehranili ženu i malodobnu djecu u domovini).
Novac.
Ima li ga ovdje ili ga moramo tražiti u bijelom svijetu, tamo daleko, ispod nekog neba što se jače plavi?