ljubav ili strast

Sjedim. Gledamo se. U dnu svoje nutrine znam kako će i ovaj put sve ostati na pogledima.
Premlad sam za nju i prestar istovremeno. Mojih dvadesetak naspram njenih četrdeset maglovito me opija, čini me samozadovoljnijim, nekako neustrašivim. Nadmoćnim. Kao da je ona studentica a ja profesor, a ne obrnuto.
Grudi joj se bujno napinju ispod crne satenske haljine i crvenog haljetka.
Došao sam sa nekim smiješnim izgovorom, s nečim što kao nije moglo dočekati jutro i novi dan, nešto neporecivo beznačajno čime sam pokušao prikriti želju vidjeti je veliku poput neba pred olujno nevrijeme, kao kad ljetna noć miriše na drhtaje zemlje i vlagu, na sočne breskve i vjetar.
Dotaknuo sam joj koljeno.
Duga joj se kosa rasula po leđima.
Oči je sklopila u iščekivanju.
Nokte zarila u dlanove.
Htjela je. Znam da jest.
Nisam smio.
Nekad je previše ljubavi gore nego ni malo.