pedeset nijansi ženskih zabluda

Ili kako sam pročitala najveći hit našeg doba o kojem ne prestaju rasprave.
Zahvaljujući mom dragom prijatelju M. Naime, ležala sam bolesna u krevetu, klasika, upaljeni sinusi, hrpa papirnatih maramica, ponešto ukočen dojnji dio kralježnice i posteljina na ljubičaste cvjetiće za podizanje raspoloženja u tmurne zimske dane. Bilo je to malo prije blagdana. Sanjarila sam iščekujući prvi snijeg i ubijala vrijeme gledajući neke stare dobre filmove na internetu, kad sam dobila poruku na mobitelu.
Hoćeš pročitati Pedeset nijanski sive?
Pošalji mi, naravno da hoću.
Čitam u prosjeku 3 knjige tjedno, nekad manje, nekad više. Naravno, imam i sušna razdoblja, kada ne čitam ništa, jer ne mogu doći do kvalitetne literature. Tog tjedna nisam pročitala ništa, pa sam razdragano iščekivala e-mail.
Od četiri ujutro pa negdje do osam ujutro, bavila sam se seksualnim i romantičnim eskapadama mladog para iz moderne bajke.
O kreposti kako si divna.
Nije mi trebalo dugo da shvatim kako je genijalna ta spisateljica. Sex danas prodaje sve. Ima ga u filmovima, reklamama, novinama, ima ga u uličnoj ali i u visokoj modi, u reality emisijama.
Mračna strana sexa je zlatna koka današnjice.
No meni se čini kako ova knjiga uopće nije o sexu. On je samo kulisa. Dobro zamišljena i dobro ekspolatirana kulisa. Sama bit knjige su ženske zablude.
Žena sam, pa znam.
Muškarac u knjizi je savršen primjer u koji su se slile sve želje jedne žene. Bogat, ne lijep, nego nezemaljski lijep, samouvjeren, pametan, sposoban, moćan, i uz sve to ima mračnu tajnu iz djetinjstva.
A ta mračna tajna, umjesto da žene odvrati od petljanja s takvim muškarcem, ona dovodi nevinu i divnu djevojku u zabludu da ga snagom svoje ljubavi može ...što?...može...što?...PROMIJENITI.
I tu je poanta. I zbog toga mnoge žene žive s pijanicama, zlostavljačima, muškarcima u koje su se zaljubile jer su u jednom trenutku svog života bile uvjerene da ga mogu promijeniti.
O zabludo kako si prevelika.
Možda mi žene ne znamo biti sretne ako nemamo kamenčić u cipeli koji žulja.
Dosadni su nam oni simpatični muškarci, možda povučeni i ne tako zgodni, recimo prosječni i netajnoviti, a ginemo za tipovima koji su u stanju život nam pretvoriti u noćnu moru, nakon što opijene skinemo ružičaste naočale.
A dama?
Prototip savršene žene. Lijepa. Mlada. Nevina. Vrlo je značajno što je žena nevina. Nedirnuta. Samo njegova. A zatim je nakon izgubljene nevinosti, spremna zbog ljubavi na sve. Na sve zanimljive i strastvene igrice, pa čak i one koje su joj posve nelagodne, nezamislive, nespojive s njenom osobnošću. Pored ljepote i nevinosti, te kreativnosti u krevetu, još je i nadasve pametna, fakultetski obrazovana i skromna. Nije čak ni svjesna svojih vrlina. I ludo, je ludo, opčinjena njime.
Kad je na kraju knjige mlada dama ipak došla do svoje krajnje granice, do crte preko koje nije mogla, ostala sam osupnuta. Zar je to sve? Pa zar je tu kraj?
Nije ga promijenila, to je evidentno.
Ali je imala snage otići. Ostaviti čovjeka kojeg voli jer je po njenim mjerilima nastraniji od onoga što ona može podnijeti. Ostavila ga je usprkos činjenici što je savršen muškarac po svim mogućim kriterijima, toliko savršen da sam uvjerena kako u stvarnosti ne postoji niti jedan takav.
Heroina novog doba? Moćna žena? Žena koja je preuzela svoju sudbinu u svoje ruke. Probala, kušala zabranjeno voće i odlučila ne patiti zbog muškarca više nego je potrebno.
Odličan osjećaj, moram priznati. Ma, lagala bih kad bih rekla da mi se taj lik nije svidio. Moguće je sanjariti o nekome tko savršeno svira klavir, u predivnoj kući, u sumrak, uz otvorene prozore. Moguće je sanjariti o muškarcu koji ti želi skinuti zvijezde s neba, daruje nakit, kupuje skupe haljine i zavodi. Ali mi se svidjela još više ona. Htjela sam da ne bude povrijeđena. Htjela sam, pa i to priznajem, krajičkom razuma, da ga ipak uspije promijeniti. A onda sam na koncu htjela da ga zaboravi. Da bude jaka, snažna, hrabra žena. Beskompromisna. Htjela sam da slijedi svoje snove, a ne izazov koji će je na kraju spržiti poput svjetiljka radoznalog insekta. Jer tako to biva kad se suprotnosti privuku.
Opet poruka od M. Jesi pročitala?
Da. Zanimljivo. Nije Krleža da se razumijemo. Ali ima ono nešto. Uljepšala mi je vrijeme pod temperaturom.
Ima i nastavak.
Nastavak?
Dva nastavka, da budem precizan.
E pa sad mi je sve jasno.
Leptir nastavlja svoj let. Privlači ga svjetiljka.
Hoćeš mi poslati i druga dva dijela?
Katastrofa. Ne mogu vjerovati da si se na ovo navukla.
A ti?-pitam ga.
Zanima me hoće li mala na kraju postati razuzdana.- kaže on.
Možda ga na koncu i uspije promjeniti.- kažem ja.
Sanjaj, mala.