povratak

"Stanje u kojem je mozak prazan poput inoxne bačve iz koje su se iscijedile posljednje kapi maslinovog ulja za predivne morske večeri uz mirise izgorenih grana lozovine, jest stanje koje mi naprasno prekida providnost i ja po prvi puta žalim što te više nema jer mi sad, baš sad, možda kao nikada ranije treba savjet, jedan od onih koje si mi cijelog života običavao davati. Sjećam se kako je bilo jednostavno nazvati te svaki put kad dvojih, razmišljah, sumnjah, svaki put kad bi mi se ispred koljena ukazao zid, teško preskočiv, visok ili prepun nekih izraslina ljigavih, nalik na pipke otrovne vrste za koju bi bilo bolje da je odavno već izumrla, pa ih se ne usudih dodirivati golim rukama, bio bi tad moj katapult, moja rukavica, moja opreznost i najčešće mudrost.
Jučer sam spremala u police šalice od kave i slagala kockice mozaika, nije mi išlo, ne onako kako bih željela, kao da je uvijek u svakoj kombinaciji nedostajala upravo ona odlučujuća bez koje bi se sve urušilo bez veziva, ljepila na strateškom mjestu što je nužno za spajanje dijelova u cjelinu, lijepu i funkcionalnu.
Opet puše. Vruće je i teško vrijeme popucalo caklinu na nekim fasadama. Voda se cijedi iz crijeva za zalijevanje bilja. Vrt vapi za njom. Patlidžani su plavičasto ljubičasta kora s malo spužvaste materije i bezbroj sjemenki, crnih i sitnih, oporog okusa, gorki su i nejestivi.
Sutra je petak. Petkom se uvijek događaju stvari koje mi obilježe neko vremensko razdoblje, zazirem od tog dana, nekad ranije sam se znala smijati petkom, smijati se na sav glas, zbijati šale i zabavljati društvo, kolege, prolaznike, bilo koga tko je htio uživati sa mnom, činilo mi se da je zarazan taj moj smijeh i smisao za humor petkom. A onda se naglo slika izmijenila. Petkom zvone telefoni, petkom se radi više, petkom me iznenađuju stvarima koje ne očekujem. Možda bi bilo najbolje izgasiti mobitel još u četvrtak poslijepodne, zlu ne trebalo.
Mozak mi je posve prazan, nemam ideja, osim što mi se netko povremeno uvuče u misli, pa prevrćem neke stere događaje, mislim koliko je pogrešno pustiti ljudima da mi se toliko približe, nema u tome ništa dobroga, trebalo mi je trideset i dvije godine da shvatim koliko je glupo očekivati od ljudi išta. Ljudi su tu da se s njima podijele trenuci. I ništa više. Samo prolaznici. Rekao je jednom čovjek kojeg su mnogi smatrali budalom, svi smo mi u osnovi sami, samo nas zavarava prisutnost drugih. To je samo privid. Umiremo sami. I tako ja, evo kao Filip Latinović, mada se nisam nigdje vratila, osjetim miris prošlosti kako se miješa sa isparinama sadašnjosti. Sama. U osnovi sama. Nema te. Nema jedinog čovjeka koji bi bio u stanju ovo moje stanje dovesti u stanje razuma, u domenu racionalnog. Jebeš osjećaje. Ne ovakve, i ne na ovaj način.
Ja nisam posve onakva kakvom se prikazujem, imam određenu mračnu stranu koju korigiram cijeli život, sustavno, neprestano, korak po korak slamam u sebi nezaustavljivost, ambiciju, snagu, gordost i skolonost vođenju. Takve su me osobine dovele na rub prihvaćenosti. Ljudi se boje osobitosti u karakteru, boje se jakih, dominantnih pojedinaca.
Poslužila sam se lukavstvom i prikrila svoju pravu prirodu, čak toliko da sam i samu sebe uvjerila da ona stara djevojka puna testosterona, više ne postoji, zadavila sam je ružičastim šalom s perlicama i čipkastim čarapama, tek tako, da ne bude krvi kad bude umirala, nježno i profinjeno, kao iz starinskih filmova, sa stilom. Preobrazila sam se u nježnu ženu, punu razumijevanja, dostojanstvenu, ali podložnu prokletstvu vlastitih emocija, naučila sam zavoljeti ljude uvjerena da će i oni zavoljeti mene. Bit ću ovako sretnija, govorila sam sama sebi.
Ne volim se ovakvu u ogledalu. Ova nova osobnost, ova nova žena nije me spasila od gubljenja, nije mi pomogla da svijet bude išta bolji.
Nedostaje mi ona stara ja. Ona koja bi gazila po svojim prohtjevima, egoistična i hedosnistična. Ona koja nema prijatelje, ali vlada neprijateljima. To je bolje od ovog sada, masa lažljivih ulizica koji svoje niske strasti zamataju u laskanje, dok zabijaju nož u leđa.
Nedostajem si onakva izvorna. Strastvena i moćna. Snažna. Najmanje od svega žena. Moram samo još smisliti način da se vratim.
Vruće je. Hladim se u kupki od lavande i citrusa, naga. Vrijeme je. Volim pjenu što se razlijeva tijelom dok zatvorenih očiju uživam."