portret

Držao je glavu među koljenima, čupajući kosu rukama, kao u očaju. Mogla bih ga takvog naslikati, usana stisnutih u oštru i ravnu liniju, brade zgrčene, očiju uprtih u pod.
-Odjeni se, hladno je. - rekla sam mu dok sam oblačila samostojeće crne čarape pričvrstivši im rubove za haltere. Volio je žene u kurvanjskom donjem rublju, pa sam kroz godine braka nataložila u ladice svilene gaćice, vezene čarape, grudnjake od čipke u raskošnim bojama. Moglo se reći kako uopće nisam imala običnog pamučnog bijelog rublja.
Pogledala sam se u ogledalo nasuprot fotelje u kojoj je sjedio i vidjela ženu srednjih godina, dojke su mi bile teške i velike, još uvijek podatne i meke, trbuh nešto ispupčen od trudnoće iz koje imam kćer od devetnaest godina, a kosa kratka i moderno ošišana, njegovana.
-To, to što se dogodilo, bilo je neizbježno - njegov glas je poremetio ružnu tišinu, a meni je kroz glavu prošlo kako nagost čovjeka čini krhkim i nezaštićenim.
Da, zaista sam ga mogla naslikati, tog svog muža, politologa, voditelja katedre, tu šaku jada u koju se pretvorio zbog mladog mesa - pomislila sam i uzela olovku. Najbolje sam slikala stojeći premda bi me ta poza vrlo brzo izmorila, noge su mi bile slaba točka, od neprestanog nošenja visokih potpetica boljelo me je kad dugo stojim na ravnom. Sigurnom rukom povlačila sam duge, treperave poteze.
Shvatio je što radim i još dublje se zgrčio u sebe. Pluća su mu se nadimala neravnomjerno.
-Slušam te - rekla sam mu.
-Htjela je upisati politologiju i zamolila je našu kćer da me nagovori da joj pomognem. Pristao sam. Ona joj je najbolja prijateljica, a i sama znaš da ja našoj kćeri ne mogu ništa odbiti.
-Posve razumljivo. I kako je izgledala ta tvoja politička poduka? - bila sam cinična, a to mi je pristajalo dobro.
-Dao sam joj da napiše nekoliko eseja. Ono što je napisala i predala mi tog prvog dana, bilo je posve neočekivano. Umjesto o političkim sustavima u prošlom stoljeću ona je pisala groteskne opise sexualnog čina između mene i nje. Umjesto da je nazovem, zabranim joj takve gluposti, jer ipak sam ja oženjen čovjek, dvostruko stariji od nje, ja sam čitao, čitao i sa svakom prostom riječi sve više bivao uvučen u njen izopačeni svijet. Nisam ni sanjao da tako mlade djevojke znaju toliko puno o tjelesnim užicima. To me fasciniralo, njena spremnost na eksperimente, na istraživanje granica do kojih perverzije mogu ići, na brutalnost u dodirima...Što sam više uživao u čitanju, to je ona više pisala i slala mi svoje najprljavije maštarije. Koristila je eksplicitne izraze, voljela je stvari nazivati prostim riječima, za nju je međunožje bila uvijek obična pička, a muški ud...Ne, nije bila suptilna.
-To znači da je u početku vaša veza bila čisto platonske naravi? - opet sam bila cinična. Savijao se na onoj fotelji kao crv. Tog trenutka sam shvatila da je ona ostavila njega. Jadnik, mislio je da vjerujem toj priči o pokajanju i traženju oprosta. Da ga se nije zasitila, kladila bih se da on ne bi sjedio nag ispred mene, nego ispred nje.
-Većinom platonska. I gotovo razarajuće neplatonska. Tehnički gledano, nismo vodili ljubav niti jednom. Većinom je ona vodila ljubav s drugima, dopuštajući mi da promatram, pisala mi je i opisivala sladostrašće koje je doživljavala s drugim, mladim muškarcima, zvala bi me na posao samo da mi omogući da kroz telefonsku slušalicu čujem njen uzdahe dok je negdje na nekom javnom mjestu netko uzima straga. Uživala je mučeći me, prosto rečeno.
Podigao je glavu i u njegovom pogledu sam vidjela očaj gladne životinje kojoj se mjesecima mahalo sirovim, krvavim mesom ispred nosa, ne dopuštajući joj da okusi slast i zadovolji porive.
Pokušala sam uhvatiti taj pogled skicirajući ga. Ustao je i otvorio prozor.
-Ne bojiš se da će te susjedi vidjeti nagog, stojiš na svijetlu. -upozorila sam ga.
-Ona je voljela stajati naga na prozoru. Nisu je smetali pogledi. Mislim da je izazivala sablazan namjerno kršeći i lomeći stereotipe o ženama.
-I zašto te je ostavila, nakon što se toliko trudila zavesti te? - skica je bila gotova. Nacrtala sam mu nabreknute vene na rukama, dlakave noge i opušten penis. Umjesto ljudskog obličja djelovao je više kao krhka životinja.
-Mislio sam da je cijela ta igra njen osebujan način iskazivanja ljubavi. Mene je voljela i nije željela zadovoljavati svoje tjelesne potrebe sa mnom, govorila je da bi to uništilo ljubav, razorilo jednu vrstu moderne, kvantne romantike. Mene je puštala u sebe duhovno, a s drugima je zadovoljavala primitivne nagone. Uvjerila me je da je to ljubav. Da me voli. Zaista sam vjerovao da je krajnji oblik savršene ljubavi gledati voljenu ženu u čije se međunožje ritmično nabija neki pijani majmun kojeg je pokupila tu noć u baru.
Hm, mislio sam ti reći kako sam ja ostavio nju, ali čini mi se da nema smisla lagati. Ostavila me je uz obrazloženje da ne postoji muškarac koji ju može posve razumjeti. U jednom trenutku je pomislila da sam ja onaj pravi, ali je ipak shvatila da nisam. Tek tako. Kad je majmun svršio divlje u nju, ustala se i rekla mi da idem. Da je gotovo s našom vezom, da sam prljavi voajer koji samo voli gledati a nema hrabrosti preuzeti inicijativu, slabić, gad, isti kao i svi ostali. Otjerala me je, udarajući me po glavi, po grudima, po rukama. Istjerala iz stana i zaključala za mnom vrata.
-Možda je to bio samo trenutak slabosti, dragi moj. Možda nije mislila ozbiljno. - gotovo sam ga tješila istovremeno okrećući prema njemu završen portret.
-Izgledam kao beskućnik. Sumanuti beskućnik koji kao da je pobjegao iz nekog laboratorija za pokuse nad slaboumnima. - bolno se nasmješio.
Ne, njena je odluka konačna. Znam to jer me je naša kćer nazvala pola sata nakon što sam otišao iz njenog stana, plačući, histerično mi govoreći da me mrzi. Kako sam mogao zavesti njenu najbolju prijateljicu, kako sam mogao prevariti njenu majku, kako sam mogao poželjeti nekoga njenih godina, nekoga tko je jedva postao punoljjetan. Nazvala me bolesnikom, perverznjakom. Ja sam svojoj kćeri monstrum. Ona je izbacivši me iz svog života zapečatila rastanak time što je jednu nepotpunu verziju našeg grijeha ispričala mojoj kćeri. "Mrzim te. Ti nisi više moj otac." rekla mi je gnijevno, kroz suze koje su je gušile.
-Žao mi je. - rekla sam i postavila portret na štafelaj. Mislim da ću ovaj crtež izložiti u večeras. Znaš, rekla sam ti da galerija priprema moju izložbu. Bit će to veliki društveni događaj. Pozvani su ugledni ljudi, imućni. Između ostalog i neke tvoje kolege s posla. - odjenula sam se do kraja jer mi je večernja hladnoća što je ulazila kroz otvoren prozor naježila kožu i uvukla se u kosti. Ipak je bio studeni.
On je i dalje stajao nag zureći kroz okno u prazno.
-Zaista mi je žao. - iskreno sam mu rekla odlazeći.