uholaža

Svaki je dan prelazio tih petstotina metara, lupkajući vrhom drvenog štapa o pločnik. Razdaljinu između svog oronulog stana i mosta na rijeci prelazio je s bolnim grčem na licu zbog kojeg je izgledao starije barem deset godina i zbog kojeg su ga žene izbjegavale.
-Kurve, proklete kurve, eto što ste, - vikao je kada bi bol postajala prejaka i za razne šarene pilule koje je trpao u usta šakom što mu se tresla sve više, čineći da izgleda kao da boluje od dobrog starog Parkinsa - ako nemam nogu, ne znači da nemam k...
Prolaznici su se smijali njegovim glasnim lamentacijama, potiho, sebi u bradu. Lokalna luda, nekoć perspektivan mladić što je sa svojih osamnaest naivno uletio u dobrovoljačku postrojbu i za samo tjedan dana nošenja odore izgubio nogu nagazivši na "paštetu".
-Jadnik, a prve crte nije ni vidio - znao je da mu govore iza leđa. Nikada nije osjetio fantomsku bol u nozi koju je izgubio, pa je smatrao da oni što tvrde da jesu, naprosto lažu. Kad izgubiš dio tijela, jednostavno ga više nemaš i to je sve.
Tog je dana, vukući prvo nogu pa onda štap, sreo Brzog, zapovjednika njegove postrojbe. Pokušao je Brzi skrenuti pogled, okrenuti glavu, pretvarati se da ga nije vidio ili prepoznao, ali bilo je prekasno. Uhvatio je njegov pogled i zastao točno na pola puta. Zna da je bio na dvjesto i pedesetom metru jer svako jutro broji korake. -Jebi ga, ti si ostao uholaža kakva si i bio prije puno godina. - dobacio mu je i okrenuo se natrag.
Pri okretu je štap nespretno zapeo za utor u pločniku i slomio se na pola. Pao je i ostao ležati tako. Iznad njega se nebo mračilo i oblačilo.

----
Ležao je ispod mosta zabavljajući se motanjem trave u rizle. Dobru je travu nabavio kod Buldoga, školskog kolege koji se svaki put kad se sretnu u javnosti pretvara da ga ne poznaje. Noću se dovuče do ulaza u njegovu zgradu i izvadi paketić ostavljen u poštanskom sandučiću neke gospođe Pepić, stare, nagluhe babe što živi sama i ne prima poštu već posljednjih dvadeset godina jer su svi iz njene generacije koji bi joj mogli pisati, pomrli, tako da je kanal opskrbe siguran. Osim u vrijeme kad stižu računi, ali već su navikli izbjegavati krizne datume. U isti sandučić ostavi novac i vrati se natrag u svoju jazbinu ispod mosta. To je samo njegovo skrovište. Pokrije se ušljivim dekama što ih je ukrao iz doma zdravlja kad je zadnji put završio tamo zbog upale pluća i zapali džoint. Nebo je bilo tmurno, znao je da se sprema kiša i ako je već pao mrak. - Padat će noćas, garant. Lijevu ruku izvuče ispod deke i zgnječi uholažu.

----
-Paket za Smradeca. - začulo se u telefonskoj slušalici. Znao sam na koga misli. Kolegu iz ureda smo zvali Smradec jer je uvijek mirisao na ustajale, prljave čarape. Arogantan, smrdljiv tip. Poslijepodneva je provodio u teretani i nabijao mišićnu masu, a prijepodne je nabijao tlak, nama nekolicini koji smo bili prisiljeni raditi s njim. No, odnedavno su počeli stizati paketi u pravilnim vremenskim razmacima, a ti paketi neznanog sadržaja uvjetovali su da naš Smradec dobije proljev, povraćanje i tresavicu. Arogancije nije ostalo ni u tragovima. Odlučili smo istražiti što se to krije iza nagle promjene karaktera i potplatili vratara da nam dojavi kad stiže sljedeći paket. Smradeca smo zatim poslali po ručak u restoran na posljednjem katu zgrade u kojoj smo imali urede i dočekali dostavljača sa pedeset kuna kao mito. Jebi ga, mito i korupcija su nama očigledno u krvi. Spremno je prihvatio kao da je završio medicinu.
Otvorili smo paket u WC-u. Tamno ljubičasti saten ljeskao se ispod halogenki na stropu. A na sjajnoj tkanini ležala je živa uholaža. Robi je vrisnuo i ispustio paket na mokre pločice.
-Jebote, kakva je ovo perverzija? - izustio je sav zbunjen.
Bacili smo kutiju u smeće a uholažu istresli u školjku i pustili vodu. Pogledali smo se i izašli iz toaleta u tišini. Tog dana više nismo razgovarali. Smradec je donio ručak iz restorana, ali nitko nije imao teka. Nismo mu rekli za paket, to se podrazumijeva.
Ne večernjem dnevniku prikazali su čovjeka s lisicama na rukama kojeg odvode momci u plavom. Vodili su ga preko mosta u policijsku postaju. Navodno je uspjela akcija "uholaža" u kojem su raskrinkani kradljivci skupih automobila.
Smradec je pognuo glavu dok su ga vodili ali sam ga prepoznao. -U nizinama još noćas kiša - najavili su na vremenskoj prognozi.

------
-Kako se zove pjevač grupe U2? To mi je vodoravno, ima sedam slova - vikao je iz dnevnog boravka dok sam se odijevala za večeru. Išli smo na proslavu petnaestogodišnjice mature, njegove naravno, a on je inzistirao da povede i pratnju sa sobom. Nije mu se dalo riskirati i ići sam. Mrzio je mogućnost da nema s kim porazgovarati ili da ga nasuprot tome gnjave oni koje nije podnosio ni dok je išao u školu. Ja sam mu bila dobar izgovor i za eventualni raniji odlazak ukoliko večera postane isuviše naporna. On je doktor fizike, ali nema pojma o glazbi, modi, trendovima. I voli križaljke koje definitivno ne zna ispunjavati.
Doviknula sam mu odgovor i odlučila se staviti crveni ruž. Željela sam izgledati dramatično u crnoj dugoj haljini i cipelama s visokom potpeticom. Vani je već pljuštala kiša, pa smo naručili taxi, da ne bi isprljali odjeću. A i radi toga da možemo nazdraviti na proslavi bez bojazni o količini promila koju ćemo imati na povratku.
-Što je dovraga, forficula auricularia? Ma tko sastavlja ove križaljke da mi je samo znati. - vikao je da se orilo kućom. Nanosila sam treći sloj crne maskare i treptala da se što prije osuši. Podsjećala sam na stare glumice iz šezdesetih godina. Potpuno retro.
-Uholaža. - doviknula sam mu.
-Gdje si vidjela uholažu? - dotrčao je do mene i odgurnuo me kako bi pogledao po kupatilu gdje se ogavna buba nalazi. Mrzio je bube. Stoga je uživao ubijati ih. Mislim kako je u djetinjstvu potajno mučio životinje, onako klasično, lomljenje kralježnice mačkama i seciranje žaba. Gadio mi se zbog toga. Bilo je nešto istinski gadljivo u tom čovjeku zbog čega sam ozbiljno razmišljala o tome da povučem svoje "da" koje sam mu dala kao odgovor na njegovu prosidbu prije samo šest mjeseci. Tada sam bila očarana njegovom galantnošću, manirima i snagom volje da mi udovolji. Nakon mog pristanka, počeo je preda mnom glasno podrigivati, više mi nije donosio cvijeće, a i komplimenti su postajali sve rijeđi. Galantnost se pretvorila u goveđi gulaš. A ja ne volim govedinu.
-Uholaža. Pojam iz križaljke. Znaš, mislim da neću ići s tobom na proslavu. Spava mi se. Bez prepiranja oko toga, molim te. - rekla sam i izašla na ulicu. Večer sam provela u baru blizu svog stana, pijuckajući porto. Doma sam bila malo prije ponoći, poštujući Pepeljugine zakone. Prelazeći preko mosta, bacila sam prsten u vodu.