pijanist

-Odsviraj mi nešto, kad već sjediš za tim klavirom. - pogledala sam ga zadivljena elegantnim, dugim prstima. Sjedio je odjeven samo u bijeli ručnik ogrnut oko struka i pušio jednu od svojih cigareta koje su mu stizale u tajnim pošiljkama, jedna kutija u jednom poštanskom paketu. I godinama tako. Nitko nije posumnjao kako je riječ o krijumčaru na malo. Volio je ugađati sebi. Depilirao je prsa, prepone, noge, leđa, još prije nego je postao uvriježen naziv "metro" za muškarce koji drže do sebe. Bilo je nešto u njemu što me nikada nije ostavljalo ravnodušnom. Možda sposobnost da mu ni do čega nije stalo. Osim do glazbe, ona je uvijek bila iznimka.
-Večeras nisam raspoložen - lijeno mi je odgovorio i otpuhnuo dim u zrak. Uzeo je čašu u kojoj se ljeskao konjak i otpio gutljaj.
Stajala sam pokraj prozora, rukom držeći rub zastora i promatrala grad. Noću je bio lijep sa svim tim upaljenim svijetlima.
-Jesi li ikada vodila ljubav na poklopcu jednog ovakvog koncertnog klavira? - pitanje je zvučalo posve hladno i bezizražajno. Potrudila sam se da mu jednako tako i odgovorim.
-Ne, ljubav ne.
-Onda ne znaš kako čovjek na vrhuncu strasti osjeća glazbu. - zaključio je. -Želiš li probati? To je jedno od onih iskustava poput skoka s padobranom, nabijeno adrenalinom, opojno i savršeno, ali jednako tako ga čovjek vrlo rijetko poželi ponoviti nakon što ga jednom osjeti.
Pravila sam se da ne čujem njegovu ponudu. I onako u njegovom glasu nije bilo istinske želje, tek samosvijest o vlastitoj privlačnosti i egzibicionizmu kojem su žene teško mogle odoljeti. Bio je zvijezda u jednom posve elitnom glazbenom krugu i volio je svoj status, uživao u njemu. Ne dvojim da bi mi zdušno pokazao kako se osjeća glazba tijelom, ali jednako tako osjećam da bi osjećaj prljavštine nakon tog iskustva teško saprala s kože.
Ulicom su prolazili ljudi zaogrnuti u tople jakne. Jesen je nedvojbeno zavladala gradom. Mirisali su pečeni kesteni pa poželjeh da nisam ovdje u ovom stanu koji mu je služio kao studio za vježbanje, nego dolje na ulici, među ljudima.
-Idem. - rekla sam mu.
-Idi. - ustao se sa stolca i izgubio iza vrata toaleta. I onako nisam mislio da imaš hrabrosti. - začula sam prije nego su se zatvorila vrata za njim.