kritična masa
srijeda , 21.02.2007.OVA VRATA VODE DO MOJIH zavjetrina.
Dana 13. veljače 2007. godine napisao sam post pod nazivom humanost i zamolio sve one koje je tema zainteresirala da se odazovu i točno u 20.00 sati objave priču o tome što su lijepo učinili u ovih tjedan dana.
Linkove su ostavili redom
looloo
aquaria
kratke...
Terra Desolata
psihosomat
Mysteries
Euro smijeh
Lagana
slonic
Lolit@
Izabela
Irida
Trill
Vesna
bullying
i nadam se kako neće zaboraviti na zadatak.
Dojmila me rečenica Vesne da se o dobročinstvima koje napravimo ne priča javno. I to je doista istina. Ne treba od dobrih dijela praviti samoreklamu.
Niti veličati sebe kao dobročinitelja.
Cilj ove male akcije bio je pokazati koliko je važno u današnjem svijetu podređenom materijalnom bogatstvu, ne zaboraviti na male stvari koje čine život, na osmjeh, na pomoć drugome, na jedan malo drugačiji način razmišljanja.
I tako, kako ne bih veličao sebe, neću spominjati imena, samo ću pokušati kratko dočarati koliko sam malo uspio napraviti za ovih tjedan dana. No, neka to bude početak. I neka postane tradicija. Možda ću tako kroz godine što dolaze postati bar malo bolja osoba.
Uspio sam otići na jedno okupljanje, neću reći kakvo, od kojeg sav prihod ide u humanitarne svrhe,doduše, moj je doprinos kao pojedinca bio zanemariv, no na sreću mislim da se uspjelo skupiti dovoljno novaca jer je krug ljudi koji je taj dan razmišljao poput mene bio velik.
Osim toga donirao sam novac za liječenje jedne male djevojčice. Želim da joj operacija uspije, te da oporavak bude brz i značajan. Na žalost priroda bolesti je takva da joj cijeli trud može samo poboljšati kvalitetu života, no za njenu bolest pravog lijeka nema. Ni u ovoj akciji nisam bio sam, naime pomogao sam i organizirati skupljanje te malo i lobirao da se što više ljudi odazove.
Utješio sam prijatelja. To već nije humanost, no spominjem ga jer i njemu želim brz oporavak. Bio je samo djelić trenutka udaljen od smrti. Mislim da će cijeli život biti zahvalan za iznimnu sreću koju je imao. Mogao je poginuti ili ostati invalid, no nešto ga je čuvalo, spasilo. Ja sam ga samo utješio. I to nije humanost. To je prijateljstvo.
Gledao sam nedavno prilog o ljudima u Americi koji su stradalnicima Katrine sagradili nove kuće; jedan od njih je bio i Jon Bon Jovi. Mislim kako je donirao oko jedan milijun dolara za izgradnju prekrasnih kuća. To je zaista nešto sasvim posebno. Ja na žalost nemam milijun dolara, no to ne znači da ne mogu imati dobru volju, sukladno svojim mogućnostima.
Kad se sve zbroji i oduzme, nisam učinio ništa značajno, ništa hvale vrijedno. Kritična masa je ono što čini razliku. A kritična masa se nikada ne bi mogla dosegnuti bez pojedinca.
Pozdravljam sve one koji su nekome uljepšali dan, pa makar i osmjehom.
Aries
komentiraj (6) * ispiši * #