watchers , dean r. koontz

Razmišljao sam ima li ikakvog smisla dijeliti svoj književni ukus, davati ga na pladnju, obrazlagati, veličati? I onako, danas, ljudi sve manje imaju vremena za čitanje, pa im preporuka neke knjige ne znači previše.
Oprah je jedno vrijeme imala svoj književni klub, emisiju u kojoj je radila površne recenzije pojedinih knjiga koje bi se nakon toga popele visoko na vrh bestselera; ljudi bi sumanuto kupovali i čitali sve što bi ona preporučila.
Ja, dakako, nisam Oprah i sumnjam u to da će netko od onih što svakodnevno posjećuju stranicu koju uređujem, u nadi da će pročitati nešto suvislo, čim vidi da sam preporučio određenu knjigu, ostaviti sve svoje poslove i odšetati do najbliže knjižare. Nije mi to namjera, ne, nikako. Ostanite vi slobodno zavaljeni u svojim udobnim foteljama i radite ono što ste radili dok niste zalutali ovamo.
Ja sam samo u fazi pospremanja svoje privatne biblioteke, koja već sad nakon više od deset godina brižljivog skupljanja, broji pozamašan broj naslova.
Otkrio sam, već odavno, superknjižaru i algoritam, pa u slobodno vrijeme izigravam besposlenu kućanicu koja naručuje impulzivno očarana virtualnom dostupnošću željenih objekata, te lakoćom provlačenja kartica, samo što ja ne kupujem super tave i usisavače na vodu, ni preparate za mršavljenje.
Netko od svoje plaće odvaja određeni iznos za životno osiguranje, stambenu štednju, mirovinske fondove (itekako razmišljam i o tome) dok ja svaki mjesec kalkuliram koliko mi iznosi moj fond za knjige. I peglam, poput stroja za peglanje.
Moja najdraža dijeli moju strast, u suprotnom bi već izbio treći svjetski rat zbog brisanja prašine, što je kod nas posao za koji je potrebno odvojiti dosta vremena.
Pored ulaganja u knjige, potrebno je ulagati i u proširenje polica za iste; srećom stan nam je toliko velik da ih mogu smjestiti u zasebnu prostoriju koju od milja nazivam "radna soba" premda nikad ništa u njoj nisam radio.

Jedna od prvih knjiga koju sam kupio kao student bila je "Čuvari" od Deana Koontza, manjeg formata, crnih korica sa zlatotiskom. Bila je malo rabljena i dobro očuvana. Tada još nisam znao tko je taj tajanstveni pisac, niti sam bio zaljubljenik u taj znanstveno fantastični žarn s primjesama trilera (ili je možda obrnuto). Više sam volio klasična djela, pa primjera radi navest ću Stendhala, Krležu, Dostojevskog, tek toliko da steknete uvid u to što mi se sviđalo.

Na stražnjim koricama stajao je kratki opis radnje koji je išao nekako ovako "Tajni vladin laboratorij, koji se bavi genetskim istraživanjem, proizveo je dva zasebna bića. Jedno je prekrasan pas zadivljujuće inteligencije, a drugo je hibridno čudovište nezamislivo okrutne naravi. A oni su pobjegli... Uzbudljiva je to priča o muškarcu i ženi, uvučenima u zastrašujuće tajne čovjekovog stvaranja.." Priznajem, pomislio sam ovo mora da je neki teški američki, jeftini,shit/trash roman i zažalio za novcima koje sam dao.
Nakon četiri sata čitanja, promijenio sam mišljenje u potpunosti. Nije to bila znanstvena fantastika niti triler, bila je to čista drama, sa likovima tako pomno razrađenim, sa radnjom koja me držala u napetosti cijelo vrijeme, a priznajem pustio sam i nekoliko suza potresen pojedinim dijelovima. Nije da baš imam običaj plakati, no zaista me dirnula duboko. Psihološka, duboka i romantična, teška i strašna u dijelovima.
Vraćam se toj knjizi uvijek kad na vidiku nemam ništa značajno čime bi utažio čitateljsku glad. U međuvremenu sam kupio još dvije knjige istog pisca, sa intencijom da na kraju imam sve što je objavljeno na hrvatskom jeziku.

Tek nakon čitanja, poželio sam saznati nešto više i o autoru. Rođen je 1945 godine, što ga svrstava u stariju generaciju pisaca, i odrastao u ekstremnom siromaštvu pod paskom i tiranijom vlastitog oca alkoholičara. Usprkos tomu, završava fakultet i postaje profesor, te pisac. Za njegova djela karakteristični su disfunkcionalni likovi, ali takvi da su stručnjaci u području kojim se bave, idealistični, u koliziji sa sociopatskim antagonistima, fantastični i pomalo pomaknuti događaji.

Na kraju, za one od vas koji nikada neće poželjeti uroniti u ovaj fascinantni svijet, jedna napomena, legendarni Steven King izjavio je da mu je Koontz bio jedan od prvih uzora, te jedan odlomak, tek toliko da zagolica maštu:

"Kadšto je prvi išao pas, a katkad je Travis trčao prvi. Daleko su odmakli kada Travis shvati da se potpuno prenuo iz očaja i očajničke samoće koji su ga zapravo i potaknuli da dođe u predgorje Santaanskih planina.
Velik odrpan pas pratio ga je cijelim putem do njegova kamioneta, koji je bio parkiran na zemljanom putu ispod grana goleme sikanske smreke. Zaustavivši se kod kamioneta, retriver baci pogled prema natrag od kud su došli.
Iza njih, crne su se ptice obrušavale nebom bez ijednog oblaka, kao da su zaokupljene izviđanjem nekog planinskog čarobnjaka. Mračan zid od drveća prijeteći se uzdizao kao bedem kakva zloslutna dvorca."

Za one koji će ipak, nekad, možda već uskoro imati u ruci ovo djelo, samo jedna napomena, uživajte. Nije Dostojevski, ali svidjet će vam se.

Aries