ništa nije tako dobro kao dobar trač

A ja imam malo inspiracije za nemušto muško tračanje, nemušto stoga što muškarci zapravo ne upražnjavaju tračanje kao svakodnevni hobi, nego više pokušavaju biti u tijeku stvari koji se oko njih događaju, pokušavaju spoznati bit stvari i postaviti se na ovaj ili onaj način u odnosu na događaje.
Molim feministice da me ne prekore zbog ove rečenice, svjestan sam kako postoje i one "muške svinje" koje preko jezika prevale gadosti koje se teško daju ponoviti, osobito o ženama, no sad govorim o uglađenim, obrazovanim muškarcima, koji imaju kulturu, kućni odgoj i društveni status.
Dok ovo pišem, proleti mi kroz glavu misao kako možda ovo i nije dobra ideja za post, navući će mi za vrat prijekore i negodovanje, a to ne želim, no nastavit ću pisati, vidjet ćemo hoće li se iz ovoga izroditi išta vrijedno objavljivanja ili ću na kraju samo stisnuti "delete".
Za dobar trač je potrebno nekoliko esencijalnih sastojaka; prvi je okosnica svega, a to je događaj vrijedan prepričavanja, zatim slijedi elokventan i nepristran pripovjedač, očevidac, sposoban na pravedan i zanimljiv način slušačima prenijeti detalje i atmosferu zbivanja, te na kraju zainteresirani slušači. Svi akteri bi morali biti i emotivno povezani, jer bez toga priča gubi smisao. Najvažnije za dobar trač je izostanak podlosti. To posebno ističem, jer podlost je začin koji slatki,slasni, smiješni trač pretvara u neslano ogovaranje čiji sam najžešći protivnik. Ne volim širenje neistina, ne volim svjesno nanošenje zla drugima, ne volim vrijeđanje i narušavanje nečijeg integriteta a sve su to odlike ogovaranja.
Trač je simpatičan način na koji možete biti dobro obaviješteni. Volim biti slušač u ovom trokutu, ta mi je uloga najdraža.
Volim onaj osjećaj kad me netko povuče na stranu u hodniku, približi mi se zavjerenički i tiho šapne "šuška se..." ili kao u onoj poznatoj knjizi "hush, hush.." (valjda nisam napisao krivo - a i to bi bio simpatičan blogerski trač - onaj topsicret nema pojma da se to zapravo piše top secret...ili šuška se da ne piše loše, no engleski mu baš nije jača strana).
Volim saznati nešto o međuljudskim odnosima koji se kriju ispod površine, a to se može samo pažljivim promatranjem. Kraći put je postati "slušač" točnije osoba od povjerenja kojoj će sve strane ispričati u povjerenju svoju verziju događaja. Dobar slušač nikada trač ne prenosi dalje, niti otkriva što je sve čuo od druge strane. To je kao neki kodeks slušača. Jer u trenutku kad jednom popuste kočnice i trač se proširi, a izvor je slušač, on gubi svoj status osobe od povjerenja i postaje "ogovarač", a to je najniži stupanj na koji se može pasti. Posljedica je izbacivanje iz kruga osoba od povjerenja i često bivši slušač postaje nova meta, novi predmet bezazlenih i ne tako bezazlenih tračeva. U svakom slučaju, gubi.
Za one kojima nije jasno kako "pripovjedač" nije prezren, napominjem kako su pripovjedači koje poštujem uvijek osobe neposredni promatrači ili sudionici događaja, te zapravo ni ne šire ništa osim činjenica koje su se nepobitno dogodile.
Dobro tračanje je kao igra u kojoj svi sudionici znaju svoje mjesto i ne krše pravila, drže se kodeksa vještine i nikad, ali baš nikad ne govore neistinu, niti to čine radi svog osobnog probitka.
Posljednji dobar trač koji sam čuo odnosio se na starijeg gospodina koji nikada, ali baš nikada nije počastio kolege u uredu, a uredno dolazi na sva okupljanja kolega. Zamislite, pripovjedač je bio upravo on sam. Na simpatičan način je proširio priču kako je upravo on glavni i odgovorni za organizaciju domjenka koji će se održati u petak. Cijeli ured se grohotom smijao, jer su svi bili svjesni kako od tog domjenka neće biti ništa.
Trač u ovom smislu može biti simpatična razbibriga, ali i kompas. Neke ljude jedostavno prate priče i pričice, o njihovom karakteru, o njihovoj sposobnosti ili nesposobnosti, o rasipnosti, o neukusu, o poštenju ili nepoštenju. Sve njih treba uzeti s rezervom, ali su jako dobar orjentir.
Dobro je biti slušač. Nikada nisam iznevjerio ničije povjerenje. Čak i kada je nešto javna tajna, ne prenosim to dalje. No, ne znati najnovije uredske tračeve, znači biti izoliran, a često i predmet trača.

Ipak, kao i u svemu u životu, treba biti oprezan i imati mjeru. Jer fina nit dijeli šalu od uvrede. Prije nekoliko godina imao sam prigodu sudjelovati u nekom američkom programu učenja novih vještina. klasika, sjedili smo u krugu radi ravnopravnosti i iznosili svoje stavove o životu. To je bila neka vrsta treninga komunikacije. Voditelji su nam htjeli demonstrirati kako se informacije šire, kako bujaju, kako se deformiraju kroz vrijeme i prostor te se na kraju pretvaraju u nešto sasvim suprotno od polazne točke. Podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa je ostala sjediti u krugu, dok je druga morala izaći vani. Prva su grupa bili slušači. Druga pripovjedači. Jedan kandidat iz druge grupe dobio je napisanu priču i zadatak da ju pročita slušačima, a zatim kad drugi pripovjedaač dođe, da ju njemu prepriča. Tako je i bilo. Već kod prepričavanja uočili smo da je neke detalje izostavio, a neke promijenio, a neke i nadodao. Priča je malo izmijenila smisao. Sad je drugi pripovjedač kome je prvi prepričao priču trebao pozvati trećeg izvana kojemu će prepričati priču koju je čuo. Zanimljivo, priča je već izgubila 30 % svog prvobitnog smila. Do kraja igre, ništa više nije bilo isto. Kao da pročitana priča i ova posljednja koju smo čuli nemaju nikakvu poveznicu. Dvije sasvim različite priče.
Šokiralo me to simuliranje širenja netočnih informacija, način na koji se mijenjaju odnosi u priči, boje, događaji. Sve je to stvar ljudske percepcije. Netko nešto krivo shvati pa i krivo prenese. Netko drugi nije vičan detaljima pa ispriča kratko i nepovezano događaj, oduzimajući mu time pravo značenje. Netko pak govori kićeno i umno, s puno epiteta, pa doda nesvjesno i ono čega u originalu nije ni bilo. I na kraju, od vuka koji je pojeo crvenkapicu i baku, nakon čega ga je ubio lovac, nastane crvenkapica koja je ubila vuka i pojela baku.
Zanimljivo iskustvo, nakon kojeg sam čvrsto odlučio biti uvijek i jedino "slušač". Ma kako trač bio bezazlen.
Jer stvari se lako otmu kontroli, ma koliko ih mi željeli zauzdati.
Sjetite se samo filma "Trač", doduše nije baš bio neki razvikani film s poznatim glumcima, no nije bio ni tako loš.

Emocionalna inteligencija pomaže pri razlučivanju što je dobar trač. Treba procijeniti tko vam ga priča, zašto ga priča i način na koji ga priča. Ako vam time ponudi korisnu informaciju, ako vas nasmije, ako vas oraspoloži, ako vam zbog tog trača upravo osoba koju tračaju postane još simpatičnija, znajte da ste naletjeli na jedan jako dobar trač. I da doista ništa nije tako dobro kao dobar trač.

Nadam se da će oni koji budu ovo čitali biti blagi prema meni. Ipak sam ja samo "slušač" koji se drži pravila o neširenju trača.

A za one koji ogovaraju, jedna mala poruka. Život je prekratak da bi ga ispunjavali gorčinom i zavisti. Ne činite drugima ono što ne bi voljeli da oni učine vama.

Aries

P.S. Trač je jako teška riječ koja sa sobom nosi negativne konotacije. Na žalost, nisam mogao pronaći ni jednu drugu blažu riječ za ovo što sam htio opisati. Nadam se da ćete ovo shvatiti kao humorističnu i ne tako ozbiljnu priču, te da vam riječ "trač" neće previše zasmetati. Pokušajte se sjetiti nekog simpatičnog trača koji ste čuli o sebi, a na koji se niste uvrijedili, te koji vas nije rastužio nego razveselio i bit će vam jasnije o čemu sam htio pisati večeras. Možda bi bolja riječ bila ANEGDOTA. Ali nisam je se na vrijeme sjetio.