|
|
| rujan, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
See the world through my eyes and enjoy your life even when you think there is no way out!!!
Nadimak: Tonkica, Tonka
Horoskopski znak: Ribice
Rođendan: 26.2.
Živim: na Trsatu, u Rijeci
Best frendica: Marina
Best frend: Pero
Ljubav:Slobodna =)
Dečko: Nema toga kod mene
Izgled: niska, plavooka, glasna i uvijek nasmijana cura crne kose....=)
Hobi: gluma
Psihičko stanje: skrenula
I neznam šta da još kažem...sve ćete već doznat....
Volim...
...sve svoje prijatelje
...smijeh
...zabavu
...prirodu
...Trsat
...izlaske
...dečke
...cvijeće
Ne volim...
...zle ljude
...ratove
...dvoličnost
...mržnju
Bojim se...
...lopte
...bolesti ili smrti mojih bližnjih
Slušam...
Od stranoga:
-The Beatles
-Bob Dylan
-Janis Joplin
-Robbie Williams
-The Who
Od domaćega:
-Bijelo Dugme
-Psihomodo Pop
-Prljavo kazalište
-Parni valjak
-Daleka obala
Top 10 pjesama:
1. Imagine
2. Moj bijeli labude
3. Evo zaklet ću se
4. Like a rolling stone
5. Vjeruj u ljubav
6. Mercedes benz
7. Nakon svih ovih godina
8. Blowin' in the wind
9. Ja u ljubav vjerujem
10. (I can't get no) Satisfaction
The Beatles: Imagine
Imagine there's no heaven
It's easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today...
Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will be as one
Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world...
You may say I'm a dreamer
But I'm not the only one
I hope someday you'll join us
And the world will live as one
prijevod:
Zamisli da nema raja,
lako je ako pokušaš,
niti pakla ispod nas,
uznad nas samo nebo.
Zamisli sve ljude
koji žive za danas....
Zamisli da nema država,
nije teško,
ništa za što bi se ubijalo ili umiralo,
ni religija također
Zamisli sve te ljude
koji žive život u miru...
Možeš reći da sam sanjar,
ali nisam jedini,
nadam se da ćeš nam se jednom pridružiti
i svijet će živjeti kao jedan...
Zamisli da nema posesija,
zanima me možeš li
nema potrebe za pohlepo i glađu,
bratstvo ljudi.
Zamisli sve te ljude koji dijele svijet...
Možeš reći da sam sanjar,
ali nisam jedini,
nadam se da ćeš nam se jednom pridružiti
i svijet će živjeti kao jedan...
Bob Dylan: Like a rolling stone
Once upon a time you dressed so fine
You threw the bums a dime in your prime, didn't you?
People'd call, say, "Beware doll, you're bound to fall"
You thought they were all kiddin' you
You used to laugh about
Everybody that was hangin' out
Now you don't talk so loud
Now you don't seem so proud
About having to be scrounging for your next meal.
How does it feel
How does it feel
To be without a home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
You've gone to the finest school all right, Miss Lonely
But you know you only used to get juiced in it
And nobody has ever taught you how to live on the street
And now you find out you're gonna have to get used to it
You said you'd never compromise
With the mystery tramp, but now you realize
He's not selling any alibis
As you stare into the vacuum of his eyes
And ask him do you want to make a deal?
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
You never turned around to see the frowns on the jugglers and the clowns
When they all come down and did tricks for you
You never understood that it ain't no good
You shouldn't let other people get your kicks for you
You used to ride on the chrome horse with your diplomat
Who carried on his shoulder a Siamese cat
Ain't it hard when you discover that
He really wasn't where it's at
After he took from you everything he could steal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
Princess on the steeple and all the pretty people
They're drinkin', thinkin' that they got it made
Exchanging all kinds of precious gifts and things
But you'd better lift your diamond ring, you'd better pawn it babe
You used to be so amused
At Napoleon in rags and the language that he used
Go to him now, he calls you, you can't refuse
When you got nothing, you got nothing to lose
You're invisible now, you got no secrets to conceal.
How does it feel
How does it feel
To be on your own
With no direction home
Like a complete unknown
Like a rolling stone?
MOJ MALI JE OPASAN
Moj mali je opasan, a tako je drag,
on je nemiran i nestašan,k'o crni vrag,
jedna ruka,druga ruka ispod haljine,
e, moj mali,tako ne ide
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
on nosi tugu u očima i voli samo mene (x 2)
Ref:
Volim ga dirati i maziti i ljubiti
i svi mi kazu glavu cu izgubiti
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
Moj mali je opasan, a tako mi je drag,
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
on nosi tugu u očima i voli samo mene
Ref:
Volim ga dirati i maziti i ljubiti
i svi mi kazu glavu cu izgubiti
Moj mali je opasan kada je mjesec mlad,
moj mali je opasan kada krene u grad
on nosi jaknu sa nitnama
i pije pivo bez pjene,
moj mali je opasan,a voli samo mene (X 3)
A ovo je moja najdraža domaća pjesma:
Moj bijeli labude
I baš me briga 'ko te noćas vozi kući,
briga me,
i ako si i sretna k'o što kažeš,
mada znam da lažeš,
sve to ubija mą
...Grlim hladne jastuke
Moj bijeli labude
kad me jednom ne bude,
sve će vode, labude
da se razbistre..
I briga me što nisi mjesec, a ni sunce,
briga me,
al' nećeš moci preko blatne kaljuže
čista stić' do moje postelją
Moj bijeli labude
kad me jednom ne bude,
sve će vode, labude
da se razbistre..
Ne mogu vjerovat! Pa šta mi se nikad nemože dogoditi nešto stvarno lijepo? Ne, nemože... ma evo malo sam depresivna, ljuta i strašno razočarana u svoju sreću! Dođe mi da se zatvorim negdje, izolirana od svega svijeta, da uživam u svom svijetu mašte i ne izlazim iz svojih maštanja dok totalno ne poludim i ne završim u ludnici na Rabu!!!
Ne totalno ovako više nemogu! Možda sama sebi stvorim probleme di ih nema, ali jednostavno se osjećam STRAŠNO! I hvala bilo kojoj sili šta imam prijatelje (svih vas puuunooo volim i pozdravljam!) i šta se na njih mogu oslonit, pa malo prestanem mislit na sve i zahvaljujući njima još sam koliko-toliko normalna!!
Javit ću vam kad se oporavim, al ustvari neznam točno ni šta mi je...
Samo da vam još kažem, sutra je dobro znani hip-hop pa ću se javit sutra da kažem šta se dogodilo, onako opširnije od ovoga:"AMA BAŠ NIŠTA NOVOGA!!!", šta mogu i sad napisat....
Ajde ljudi ja idem jer mi je dosta prenošenja svojih sranja svima vama....
Budite mi dobro i uživajte!
Evo, čim sam se probudila otišla sam čitat blogove, i dobro da je to tako, jer sam na blogu od moje Kim shvatila da danas imamo povijest, a ne geografiju(moram to javit Bojani! Ne javlja mi se na mob...). Uglavnom umjesto da sad učim povijest koju nemam pojma, ja tipkam i pišem novi post...
Danas zadnja 2 sata imamo SRZ i informatiku, pa možete navratit na blog mene i Nine, ako baš imate volju....
I tako pošto nemam šta pametnog za napisat želim pozdravit ogroman broj ljudi! Pozdravljam Marinu, Vale, Pajolu, Luluta, Clea, Batota, Bojanu, Švabota, Pušku, Moniku, Nives, Deana, Brčota, Franca, Marinota, Luku, Perota, Gogota, Vidaka, Nanu, Nany, Ninu, Hrkija, Kim, Andreu, cijeli bivši 8.a razred OŠ Trsat i cijeli sadašnji 1.c PSHG i sve koje čitaju moj blog! Pozdravljam još i svoju sestričnicu Maju i svog bratića Igora! Nemojte se uvrijedit ako sam koga zaboravila, jer vas sve volim!
Make love not war!
Danas sam provela podosta zanimljiv dan u školi, ali sad mi se neda o tome....
Danas sam shvatila da većinu života provedemo u čekanju i u razmišljanju, ali čemu čekati i čemu razmišljati? Spontana djela su najbolja djela! Valja sve obaviti u jednom trenutku, baš kad nam to padne na pamet bez odugovlačenja, razmišljanja...
Nekad u živou naiđemo na "pravi trenutak", trenutak koji treba istoga trena ugrabiti i iskoristiti, jer ako okljevamo, taj trenutak prođe, stigne novi trenutak s kojim smo opet na početku i opet padamo u jednolično sivo čekanje....a taj je trenutak zauvijek nestao, utonuo u tamu i umro, zauvijek....
Ko god vam kaže kako trebate dobro promisliti prije nego nešto učinite, ne slušajte ga! Možda će vam se nekad činiti da je imao pravo, ali ako ste impulzivni, to ste doista vi, to ste pravi vi, koji činite što vam toga trenutka odgovara, činite ono što želite baš u tom trenutku, bez razmišljanja i susprezanja...
Vi ste iskreni, ponekad šašavi i blesavi, ponekad sretni, uzbuđeni, ponekad pametni, strastveni, sigurni, ponekad krhki i osjetljivi, tužni i ljuti... koliko li samo osobina, koliko li samo emocija čovjek drži u sebi... Zašto to ne pokazati? Zašto uvijek biti ukočeni i proračunati? Dopustite da ljudi upoznaju prave vas, kakvi doista jeste, jer čak i kada poslije razmišljate kako niste nešto smjeli učiniti ili izreći recite si: " Pa, šta sad? Pa to je ono što još uvijek mislim!" . No ako vam je doista žao i ako to stvarno niste mislili ili željeli, zapamtite uvijek postoji izlaz, iz svega, samo treba naći pravi put!
Ne žalite za prošlošću zbog svojih postupaka, samo zato što ste vi bili vi, jer taj je trenutak u kojem ste to učinili zauvijek otišao...nestao...
Život je kratak, prekratak za čekanje, taj je ludi život sastavljen od trenutaka, samo od trenutaka kojih sve do jednoga treba iskoristiti i ne dopustiti si da ih gledamo kako prolaze pored nas, prvi...drugi...treći...četvrti...peti.... kao malene sjajne zvjezdice koje se gase jedna za drugom u beskraju tame....
Nemam šta za reć... Osim vam reć da Bato ne održava obećanja i ne drži se dogovora... Nakon šta smo se dogovorili da ćemo( svatko iz svojih razloga) spalit aparat za poker,nakon 15 min sam ga ugledala kako kocka i troši pare...E, moj Bato...
Mister dotični (kako to kaže moja Pajolica, šaljem joj puuunooo pusa!!!) kojeg sam spomenula u prošlom postu o hip-hopu (ako se to može reć spomenula... više posvetila cijeli post) je bio tamo. Kako je to rekao moj Lulu (njemu puno, ali jako puno pusa i pozdrava!) isprva je išlo dosta loše, ali čini se da će sve to ispast dosta dobro... ( jako puno pozdrava Perotu i preslatkoj, malenoj plavuši,
Bojani...
Šta se njega tiče nemam više baš puno za reć.. To je ono: my coment: -no coment-
I kad sam već kod Bojane moram joj puno zahvalit i na tome šta mi je obojala kosu, naravno u plavo, i šta ime isfenirala... Stvarno mi se sviđa zurka! I pozdrav svima koji su pohvalili tu zurku!
Jučer je tamo došao i moj best friend Hrvoje! Joj kako mi je drago šta sam ga nakon toliko vremena malo vidila... Ako ovo čita šaljem mu ogroman broj pozdrava!
Danas idem u Omišalj...šmrc...ali,nadam se da ćemo ić kasno navečer pa da mogu još otić van...ali sumnjam...
Želim pozravit sve moje prijatelje, sve koje su jućer pili, koji su jučer brijali i koji su se jučer zabavili!
Svih vas puno volim i šaljem vam punoooo pua, a pogotovo jednom dečku!
Danas sam vidjela jednu dobru prijateljicu koju nisam vidjela dugooooo vremena... Nakon dugog grljenja i ljubljenja zapitala sam je: " I kako si mi? Kako ide?". Na to mi se ona nasmješi i reče:" Još uvijek tražim sreću..."
Nakon šta smo se pozdravile još sam razmišljala o tim riječima! Koliko se puta ja samo osjećam nesretno i žudim za srećom...ali onda se osvrnem oko sebe i začas me prođe! Ugledam svoju obitelj, svoje prijatelje, radost oko sebe, ljubav, puna podrška i spremnost mojih najdražih da mi pomognu. I tada shvatim da se sva sreća krije u meni i oko mene i da ne trebam i ne mogu poželjeti ništa više... Jer i da mi se događa nešto za šta mi se čini da je kraj svijeta oko sebe imam ljude na koje se mogu osloniti i vjerujem da bi mi pomogli na bilo koji način. I to je ono što ja nazivam srećom!
Ponekad, priznajem, poželim nešto više, poželim ljubav ili bilo šta slično tome. Želim dečka koji će me razumjeti, zagrliti, poljubiti i utješiti kada mi je potrebno... Želim nekoga koji će me podupirati i stajati uz mene u boli i veselju, koji će se samnom smijati i koji će samnom plakati... Neznam tražim li previše, ali sigurna sam da netko takav jednostavno mora postojati...
Čini mi se da u svakom traženju pogriješim, a možda jednostavno moram prestati tražiti, možda trebam pričekati da ljubav dođe k meni, da mi se uvuče u kosti i totalno me obuzme. Dotad, ću ljudi uživati u ovome što imam jer stvarno moram životu biti zahvalna na onome što imam, jer zaista imam puno... Hvala svima koji me volite i koji ste uz mene kad vas trebam, a uvijek vas trebam! Svih vas puno volim!
Baš kao i svaki puta bilo je super. Atmosfera:kao uvijek, zakon, društvo: uvijek isto, ali najdraže i najbolje (sve vas obožavam, šaljem vam puse i pusice), glazba: hip-hop, kao i uvijek... Samo je ovoga puta bilo manje plesa, a više priče i zajebancije(stvarno sam se dobro nasmijala...).
Ali, evo valjda po prvi puta ikad nakon hip-hopa ja sam jakoooo zbedirana i tužna!
Pitate se zašto? Ko drugi nego neki dečko... Pa taj dečko mi je "zapeo za oko" prije jedno tjedan-dva. S vremenom mi se sve više počeo sviđati, a bila sam podosta uvjerena da se i ja njemu bar malo sviđam. Tijekom večeri puno sam ga puta uhvatia kako me promatra i smješka mi se... To su primjetili i ostali, pa su mi čak i oni koji ne znaju da mi se on sviđa prilazili i govorili nešto u stilu: "Vidi kako te gleda" ili "Šta je to s vama? ili " Šta se vi pogledavate i smijete? Šta je to? hahahaha..."
Nekima sam priznala kako stvari stoje(s moje strane), ali sve je to trajalo kratko, točnije dok se on nije prilijepio za onaj jebeni aparat za poker i nije obraćao pažnju ni na šta drugo osim karti kako se vrte ispred njegovih očiju, love kojom hrani taj glupi aparat i dodira tipki pod svojim prstima...
Možda mu se sviđam ali se srami nešto poduzeti, možda me uopće ne primjećuje na taj način, a možda me totalno zasjenila cura zvana APARAT ZA POKER!!!
Ali stvarno mi se činilo da mu se sviđam... Pa ako ne, zašto me onda stalno gleda? Zašto toliko neznam...Zašto je tako druga čiji prema meni nego prema ostalima?
Stvarno neznam šta da radim, niti šta da mislim ni kako da se ponašam... Mislim da nije toliko glup da ne shvaća da mi se sviđa, da ne vidi kako mi sjaje oči kad ga ugledam i ne čuje kako moje srce lupa kad mi je blizu.............. Neznam šta da više kažem osim da sam zbunjena, povrijeđena i jaaaaaaakkoooooo tužna...
Dobro, ja idem leć u krevet, pokušat nać neke odgovore na svoja pitanja i odlučiti kako dalje...
Proklet bio aparat za poker!
Pozdrav ljudi, puno vas volim i šaljem vam svima milijun pusa!!!!!!!
I... da, još nešto; UNIŠTIMO SVE APARATE ZA POKER!!!!!!!
Ujutro, kad sunčane zrake ispune moju sobu, kad se polako i lijeno probudim često se zagledam u nebo i odšetam u svoj svijet... Sunčan dan... pod plavim nebom prostire se golema livada okružena šumom, a negdje u pozadini žubori potočić, pjevaju ptičice... Ja okružena prijateljima sjedim u travi i dok jedan od prijatelja svira gitaru svi pjevamo i uživamo...
No,tada zazvoni telefon i odvuče me u zlu stvarnost. Moja prijateljica treba nešto oko škole! Jooooj! Škola! Šta i tamo moram ić? Ali da to je tako u 14:00 ja moram biti u školi!
No dobro pokušavam ne mislit na to i otvaram jučerašnje novine (tata još nije donesao današnje!). Na naslovnici se odmah susrećem sa ovim našim svijetom: zagađenje mora, beskućnici i siromašni, bogatima još više novca...
Ne, ne ovo nije svijet za nekoga sa mojim razmišljanjem, sa razmišljanjem jednoga hipija. Ponekad se zapitam jesam li došla ovdje samo pukom pogreškom, jer ponekad mi se tako čini da živim u pogrešnom dobu...
Love & Peace
Ljudi moj prvi post! Kako ludoooooooo..... Čovječe! Fora! Tako sam zblesirana da nemogu baš reć neš pametnog, pa ono... pisat ću sutra! Pusiceeeeeee!!!! Volim vas!
Make love,not war!