Marketing
U potrazi za srećom...
Danas sam vidjela jednu dobru prijateljicu koju nisam vidjela dugooooo vremena... Nakon dugog grljenja i ljubljenja zapitala sam je: " I kako si mi? Kako ide?". Na to mi se ona nasmješi i reče:" Još uvijek tražim sreću..."
Nakon šta smo se pozdravile još sam razmišljala o tim riječima! Koliko se puta ja samo osjećam nesretno i žudim za srećom...ali onda se osvrnem oko sebe i začas me prođe! Ugledam svoju obitelj, svoje prijatelje, radost oko sebe, ljubav, puna podrška i spremnost mojih najdražih da mi pomognu. I tada shvatim da se sva sreća krije u meni i oko mene i da ne trebam i ne mogu poželjeti ništa više... Jer i da mi se događa nešto za šta mi se čini da je kraj svijeta oko sebe imam ljude na koje se mogu osloniti i vjerujem da bi mi pomogli na bilo koji način. I to je ono što ja nazivam srećom!
Ponekad, priznajem, poželim nešto više, poželim ljubav ili bilo šta slično tome. Želim dečka koji će me razumjeti, zagrliti, poljubiti i utješiti kada mi je potrebno... Želim nekoga koji će me podupirati i stajati uz mene u boli i veselju, koji će se samnom smijati i koji će samnom plakati... Neznam tražim li previše, ali sigurna sam da netko takav jednostavno mora postojati...
Čini mi se da u svakom traženju pogriješim, a možda jednostavno moram prestati tražiti, možda trebam pričekati da ljubav dođe k meni, da mi se uvuče u kosti i totalno me obuzme. Dotad, ću ljudi uživati u ovome što imam jer stvarno moram životu biti zahvalna na onome što imam, jer zaista imam puno... Hvala svima koji me volite i koji ste uz mene kad vas trebam, a uvijek vas trebam! Svih vas puno volim!
Post je objavljen 19.09.2005. u 23:37 sati.