skriveni osjećaji

Tina slegne ramenima, promatrala je oca, a ono što je vidjela na njegovom licu ni malo joj se nije svidjelo.
- Morat ćemo prodati istočni dio imanja.
- rekao je sa oklijevanjem.
Tina se trgnula.
To je bila najgora vijest koju je mogla čuti.
Odlučno je odmahnula glavom.
Ne to se nije smjelo dogoditi.
Ona će učiniti sve da pomogne aman baš sve.
A što je mogla učiniti ?
Gotovo ništa.
Jasno joj je bilo da se njen otac na to nije odlučio iz hira nego zbog teške situacije u koju su zapali.
Isto tako joj je bilo jasno koliko je on volio svaki centimetar svog imanja, on je živio za njega a sada se treba svega odreći.
Kako da mu pomogne?
Da li postoji način?
Ne postoji drugi način, njene su se oči napunile suzama.
Lice njenog oca bilo je blijedo poput kreča.
Tina je ustala.
Oči su joj bile pune suza, i s nevjericom je mislila na ono što joj je otac rekao.
Novca odavno nisu imali a da bi spasili imanje jedan dio su trebali prodati i to onaj koji je bio najljepši, onaj na kojem su se nalazili izvor, pećine ali i šuma koja je godinama bila njeno skrovište.
Kad je izašla nogom je šutnula kamen koji joj se našao na putu dok se kretala prema štali.
Kada je ušla naslonila se na zid, tijelo joj se protreslo od jecaja.
Nije ih mogla kontrolirati.
Ostati bez dijela imanja bilo je isto kao da ostane bez dijela sebe.
Prokleti novac, pomislila je ljutito.
Ako otac proda imanje a po svemu sudeći on je donio konačnu odluku, ona će živjeti zato da ga jednog dana vrati.
Pokušala se pribrati ali bijes koji se nalazio u njoj harao je cijelim njenim bićem.
Obrisala je suze i pošla prema svom omiljenom konju. Bio je to crni pastuh vatren onoliko koliko je i ona bila. Ukrotila je njegovu divljinu.
To ju je ispunilo ponosom.
Nekad je to bio neobuzdan ždrijebac a sada ju je slušao bez pogovora.
Ona je znala s konjima, uz njih je odrasla.
Jednog dana će ovo imanje ili ono što od tog imanja ostane naslijediti ali imala je osjećaj kao da joj nož zabio u srce.
Stavila je sedlo i uzjahala je konja.
Lagano ga je pobola i on je krenuo.
Išla je prema istočnom dijelu imanja, onom dijelu koji će uskoro pripadati nekom strancu.
Sve dok se to ne dogodi ona će svaki dan uživati u njemu.
Uzdahnula je, obožavala je jahanje ali u tom trenutku nimalo nije uživala u njemu.
Vjetar se poigravao sa njenom dugom kosom ali i sudbina s njom i njenom obitelji.
KREDIT?
Je li otac pomislio na njega, sigurno je ali su već bili toliko dužni da im ni jedna banka ne bi dala nijednu kunu a kamo li onoliko koliko im treba.
Ako ne proda dio imanja ostat će bez svega, to joj je bilo jasno.
Nije krivila oca niti nikoga, nitko nije mogao izbjeći ovu krizu koja je nastupila.
Godina je bila pobacila, urod je bio uništen snažnom tučom, a njen se otac odlučio na očajnički čin samo da bi im ostao dio imanja i krov nad glavom.
Tina je mrzila nemoć a u ovom trenutku je samo ona bila prisutna u njoj.
Kao i otac i ona je svoj život posvetila imanju.
Nedavno se vratila sa školovanja i odahnula.
Život u gradu nije joj bio nimalo privlačan, ona je voljela prostranstvo slobodu a u gradu se osjećala kao u mravinjaku.
Došla je do izvora, pustila je konja da pase svježu travu. Sjela je pokraj izvora i gledala vodu koja je bila bistra i svježa.
Ostat će bez ovog, to joj je bilo neshvatljivo.
Voljela se kupati na tom izvoru, to je bilo njezino utočište na koje nitko nije zalazio.
Sada nije imala volje da se okupa.
Plakala je poput malog djeteta.
Biser imanja bio je izvor.
On je predstavljao život a ona je uvijek osjećala strahopoštovanje prema prirodi.
Čovjek je trebao živjeti u skladu s njom i njenim zakonima a ona bi to znala uzvratiti.
Obrisala je suze.
Mrzila je kukavice, osobe koje su se predavale a ona se upravo tako ponašala.
Imanje će kupiti netko tko neće znati cijeniti a to je previše bolno za nju.
Promatrala je kako se drveće ogledava u izvoru, pogledala se u malen slap koji se spuštao prema izvoru. Tisuće kapljica vode slijevalo se u izvor čineći jednu cjelinu.
Imala je dojam kao da cijela priroda plače što će uskoro promijeniti vlasnika.
Ustala je i pozvala konja.
Za samo nekoliko trenutaka on se pojavio.
Stala je pored njega lagano mu milujući vrat a zatim je pošla prema kući.
Otac je bio na istom mjestu na kojem ga je ostavila.
Sav očaj vidio se na njegovom licu.
- U redu je oče!
- Tina mu je prišla i zagrlila ga.
- Postupaš onako kako moraš.
Nitko te ne krivi a ja najmanje.
To je samo dio imanja.
Važno je da to tako shvatimo!
Znam da će svima biti teško ali…
- slegnula je ramenima.
Nije mogla pronaći riječi utjehe.
- Ovo nije život za djevojku poput tebe!
- reče joj otac.
- To nije istina!
- Tina se pobunila
- Tebi trebaju mladi ljudi a toga ovdje nema zbog toga sam te i poslao na školovanje u grad! Trebala bi osnovati obitelj.
- Za to ima vremena, tek mi je 25 godina!
- Tina odmahne rukom.
- Vjeruješ u sudbinu?
- iznenada je upitala oca.
On ju je gledao kao da joj je narasla još jedna glava.
- Da ili ne?
- Tina ga je upitala.
Njen otac je znao koliko je Tina tvrdoglava i zato je morao odgovoriti na njezino pitanje.
-Da.
- ipak je nevoljko odgovorio.
- Onda ti je jasno da se ovo sve događa sa nekim razlogom a koji je to razlog doznat ćemo s vremenom!
- pokušala ga je utješiti.
- Jasno mi je samo da se ovo događa samo zbog jednog -razloga a to je zato što nemamo novaca!
- otac je ljutito odgovorio.
Tina je stala do njega i rekla mu ovo nije smak svijeta, pokušala ga je oraspoložiti.
- Za mene jest! Imam dojam da sam te izdao, tebe, našu obitelj i sve pretke.
-Dobio sam ga da ga sačuvam a to mi nije pošlo za rukom!
- Događa se!
- Tina će tiho.
- Ovo nisu vremena kakva su nekad bila.
- Ne trudi se!
-Nema riječi koje bi me utješile!
-priznao joj je.
- U redu!
- Tina se povukla u svoju sobu.
Ni njoj nije bilo nimalo lako, znala je da otac to zna i možda ga je to najviše pogađalo.
Tjerao ju je sa imanja da ne gleda nekog drugog na mjestu koje je njoj pripadalo.
Samo tako je mogla protumačiti njegove riječi.
Preboljet će ona to, obećala je to samoj sebi.
Trebat će joj vremena ali će preboljeti, u to nije nimalo sumnjala.
Ona je bila jaka i samostalna i sposobna prevladati sve nedaće.
To ju je otac učio.
Od malenih nogu.
Majka ju je učila djevojačkim manirama a on je s njom postupao kao sa nekim tko je odrastao.



2.

Dani su prolazili.
Imanje je bilo atraktivno a to su pokazivali brojni kupci koji su dolazili.
Tina se potpuno povukla u svoju sobu.
Nije željela susresti nikoga niti gledati tu žalosnu povorku koji će novcem kupiti ono što je za njenu i obitelj bilo neprocjenjivo.
Tko zna kakav će lešinar uzeti njeno imanje, točnije dio imanja ispravila se.
Tu večer joj je otac rekao da ima kupca koji će platiti i mnogo više od početne cijene.
Nije bilo lako pristati ali će ugovori biti potpisani.
- A kućica?
- Tina ga je upitala.
- Ona je dio imanja, onaj dio koji uskoro neće biti naš.
- Jasno mi je!
- Tina je šapnula.
- Tina!
- otac ju je pogledao
- Nije važan novac.
Doista pazim da ovaj dio imanja bude u rukama osobe koja će znati cijeniti.
To je najmanje što mogu učiniti.
- Znam!
- Tina se pokušala smiriti.
-Ti ovo imanje voliš više od mene.
Ali …
- pogled joj je postao prazan i pun boli
- … ovo je toliko bolno da imam osjećaj da će mi srce puknuti.
- I ja se tako osjećam!
- otac joj je rekao.
Ni sama nije znala zašto ali je osjećala silnu želju da ode na izvor.
Uskoro to neće biti moguće.
Što će onda?
Izvor joj je bio najomiljenije i najskrovitije sklonište u kojim se mogla prepuštati maštanjima.
U izvorskoj vodi je imala osjećaj slobode.
Uvijek se kupala naga,
voljela je da joj hladna voda miluje tijelo.
Voljela je onaj prvobitni šok koji bi hladna voda izazvala u njenom tijelu.
Preostalo joj je nekoliko dana i ona će iskoristiti svaki trenutak da bude na izvoru.
Za uvijek će ga smatrati svojim, jer je on to postao samim njenim rođenjem.
Činjenica da će promijeniti vlasnika na papiru nije mogla utjecati na ono što je ona osjećala u svom srcu. Samo nekoliko trenutaka kasnije bila je na svom konju, nije bila ni svjesna pogleda koji je pratio njeno kretanje. Čak da je i bila svjesna pitanje je da li bi se uopće obazirala na njega.
Martin je stajao na uzvisini zaklonjen drvećem. Promatrao je kako mu njena figura dolazi u susret. Sklonio se jer nije želio da ga ona ugleda.
Obilazio je imanje kojeg je želio kupiti.
Bio je dovoljan samo pogled da se zaljubi u prirodu koja ga je okruživala.
Godinama je tražio mjesto na koje bi se mogao povući, pobjeći od svijeta u kojem je živio i nije ga pronašao sve do trenutka dok ga nije nazvao njegov agent.
Doista je u pitanju nešto veličanstveno.
Priroda ga je ostavila bez daha.
Sve ono što je sanjao pronašao je na tom mjestu.
Dobio je dozvolu da pogleda imanje sam.
Znao je da kupuje samo jedan dio imanja ali to mu ni najmanje nije smetalo već je nazvao svog agenta i dao mu dozvolu da pokrene kupnju.
Upoznao je vlasnika imanja ali nije znao tko je ta djevojka.
Bilo je očito da ju tjera neopisivi bijes jer je on izvirao iz svake pore njenog bića.
To se moglo vidjeti čak iz te daljine gdje je on stajao. Do tog trenutka nije razmišljao o razlozima prodaje a nije ga ni zanimalo.
Očito je cijela obitelj pala u teške financijske probleme kada se odlučio prodati za njega neprocjenjive dijelove prirode.
Tina se kupala u hladnom izvorskoj vodi i nije joj smetala hladnoća.
Na nju je naviknula još iz djetinjstva.
Smetala joj činjenica da će to mjesto uskoro postati za nju zabranjeno.
Kako će to izdržati nije znala nije ni htjela misliti o tome.
Život se poigrao s njome i to na najgori način ali i s njenom obitelji.
Nije ona bila jedina kojoj je prodaja teško pala.
Ali svoje osjećaje ne smije pokazivati pred svojim roditeljima njima je i onako bilo dovoljno teško.
Otac je prodaju doživio kao izdaju prema svojim precima ali i prema njoj.
Kad se vratila kući krenula je odmah prema svojoj sobi. Legla je na krevet.
Misli su joj bile poput pogleda.
Samo su se u očima nalazile suze, suze koje su označavale nemoć i bijes kojeg je ona htjela kontrolirati. Ali joj to nije polazilo za rukom.
Imala je osjećaj da pada u ponor radi bijesa ali ga nije mogla pokazati.
Pokušala se pribrati.
Nakon nekoliko minuta razmišljanja krenula je pod tuš. Topla voda kao da ju je donekle opustila napetost je postajala manja, ali je još uvijek bila prisutna u velikoj količini.
Kad je izašla iz kupaonice odjenula se čula je kucanje na vratima.
- Naprijed!
- viknula je glasno da ju je osoba s druge strane mogla čuti.
Nije se iznenadila kada je vidjela svoju majku.
Njeno lice…
kada je Tina pogledala u njega trgnula se.
Ako je ona bila očajna njeni roditelji su bili mnogo očajniji.
Cijeli su život radili za to imanje, a sada su se morali odreći onog što im je bilo najvrjednije.
Tina je osjetila koliko je bila nepravedna prema njima, ali i prema samoj sebi.
Život je išao dalje a ona je živjela za onim što se nije dalo promijeniti.
- Kako si?
- majka je sjela na rub kreveta ali nije gledala prema Tini.
Izbjegavala je njen pogled.
Ponašala se kao da je ona kriva za sve, ali to nije bila istina.
- Dobro.
– Tina se natjera na osmijeh.
- Sigurna si u to?
- majka je nastavila s pitanjima.
Tina je došla do ruba kreveta.
Sjela je do majke i uhvatila ju za ruku.
Neko vrijeme je promatrala njene oči u kojima nije bilo nade.
Promatrala je svaku boru na njenom licu.
Nikada ju tako pažljivo nije promatrala, imala je dojam da dopire do same srži njene duše, a u toj duši se nalazio očaj i ništa više.
- Naravno!
- Tina je rekla mirno.
– A izvor ?
- majka će tihim glasom.
- Zašto misliš da mi život bez njega nema smisla ?
-upitala je Tina majku.
- Znam koliko ti znači.
- majka je rekla s tugom.
- Pa što?
Znači mi ali u tome nema ništa loše!
Ljudi se vežu za stvari za….
- To nije obična povezanost!
- majka je tiho rekla.
- Nego što?
- Tina je pokušala biti što mirnija radi majke.
- Meni ste važniji ti i otac od izvora!
Oči njene majke napunile su se suzama.
- To mi je velika utjeha.
Cijeli smo život posvetili tome da tebe poštedimo svega ali nam to nije pošlo za rukom.
-Zbog toga se osjećam da sam zakazala kao roditelj, kao osoba!
- reče majka.
- Zar misliš da ja to ne vidim?
- Tina ju je upitala.
- Ne bi smo trebali očajavati vremena su teška.
-Mnogi su ljudi ostali bez domova a mi svoj i dalje imamo.
-Ostali smo bez dijela imanja a to je očito tako trebalo biti!
-Znam koliko se otac brinuo, znam da nije želio da se ovo dogodi, ali smo mi svi žrtve okolnosti.
-Nadam se da nas ovo neće udaljiti.
-Kako mi se čini to bi se moglo dogoditi.
-Svi u sebi nosimo veliku količinu boli.
-A ta nas bol treba s bližiti a ne udaljiti.
-I nakon prodaje ćemo imati imanje koje je najveće u okolici.
-Žrtvovat ćemo jedan dio da bi spasili ostatak.
-To je sasvim logično.
-Nikad mi nije palo na um preispitat očevu odluku ili po sumnjati u nju.
-Niste zakazali kao roditelji uvijek sam mislila i sad mislim da imam najbolje roditelje na svijetu!
– Tina će odlučno
- Hvala ti.
- majka je tiho rekla.
Bila je vidljivo mirnija.
- Tko će kupiti imanje?
- Tina je postavila pitanje kojeg se najviše bojala.
- Ne znam dosta ih je bilo mislim da….
– majka je slegnula ramenima.
- Što?
- Tina će znatiželjno.
- Mislim da smo pronašli pravog kupca.
-Otac upravo razgovara s njim.
- Ovdje je?
- Tina je ustala pa zatim opet sjela.
- Ne! Otac s njim razgovara preko telefona!
– majka će kratko.
- Ah, tako!
- Tina je tiho rekla.
- Bit će sve u redu!
–majka ju pogladi po licu i ustane.
– Odmori se kćeri!
Tko zna što nam sutra nosi!
S tim riječima majka napusti sobu.










3.

U jutro je rano ustala i odmah se uputila u štalu. Uzjahala je konja i uputila se do izvora.
Sjela je na svoje omiljeno mjesto i zamislila se.
Iznenada je čula kako nešto pucketa nedaleko od nje. Okrenula se prema tom zvuku koji se nije uklapao u zvukove prirode koji su je okruživali.
Kad je vidjela muškarca pred sobom trgnula se.
Oči su joj se ispunile strahom, mržnjom i tko zna kakvim sve osjećajima.
Ona ih nije mogla ni svrstati u bilo koju skupinu jer su joj bili nepoznati.
Promatrala je stranca.
Mogao je imati oko 35 godina i izgledao je….
Nije mogla pronaći riječi kojima bi ga opisala. Veličanstveno, ali ipak nekako prirodno, opušteno, kao da ovdje pripada.
- Oprostite!
- muškarac je tiho rekao.
- Ja sam Martin!
Tina je šutjela.
Što je taj stranac radio ovdje?
A onda je pomislila da se ona možda nalazi na tuđem posjedu.
Tina se predstavila pružajući mu ruku.
Kad ju je on prihvatio ona je brzo povukla ruku.
Promatrala je tog stranca.
Imao je vitko mišićavo tijelo.
Bio je izrazito visok i ona je morala podignuti glavu da bi vidjela njegovo lice.
Prvo je uočila plave oči koje su bile neobično plave boje.
Imala je dojam da se komadić neba odražavao u njegovim očima.
Trepavice malo preduge za muškarca, te naglašene jagodice i brada.
Pravilan nos i pune usne bili su samo dio sklada koji se nalazio na njegovom licu, a gusta tamna kosa samo je popunjavala taj dojam savršenstva.
Tina ga je istog trena stavila na listu onih koji su nepoželjni u njenom životu.
Stvarno je bila opčinjena njegovom ljepotom.
- Vaše ime mi ništa ne znači!
- Tina je rekla kruto.
Martin se osmjehnuo.
Ona je imala pravo, njegovo ime njoj nije ništa značilo. Ali njemu njeno ime jest.
Kada sazna da je on kupio imanje njeno ponašanje će se promijeniti.
Upozorenje na njenu povezanost s imanjem.
On je dobio od njenog oca.
On joj nije imao namjeru bilo što braniti.
Ako hoće doći na izvor on joj neće braniti.
Ja sam kupio ovaj dio imanja rekao je tiho.
-Tina se trgnula.
Spustila je pogled.
Govor njenog tijela bio je dovoljno jasan.
Nije ga željela pogledati nakon onog što je saznala. Martin se osmjehnuo.
Izgledala je krko i ranjivo ali je znao da taj izgled samo zavarava.
Osobe koje su odrasle u prirodi jake su i nepredvidljive poput nje.
Nije očekivao da će sresti mladu i tako lijepu osobu poput nje na tako pustom mjestu.
Bila je jako lijepa i to bez malo šminke.
Rijetko je imao prilike sresti osobu koja imala tako prirodnu ljepotu poput nje.
Tamna kosa, još tamnije oči, božanstveno tijelo.
To je bilo prvo što je na njoj vidio.
Sigurno se u njoj skrivala pritajena vatra.
Bila je najljepša djevojka koju je ikad vidio.
Osmjehnuo se.
-Oprostite Tina je ustuknula.
Nisam željela smetati rekla je tiho glasom koji je pucao od pritajenih osjećaja.
–Ne smetate Martin je rekao.
Vidio je kako se njeno raspoloženje naglo promijenilo. Lice joj je ostalo blijedo a usne su joj podrhtavale.
-Volio bi da mi pokažete imanje pokušao joj je pružiti ruku prijateljstva ali je ona odmahnula glavom.
-Ja nisam nikakav vodič rekla mu je i još se jednom ispričavam hladno je odgovorila.
-Došla sam na vaše imanje….
- Zovite me Martin trudio se steći njeno povjerenje ali je to bilo nemoguće.
Ona je unaprijed odlučila mrziti ga.
- A protiv toga se bilo teško boriti.
-Ne Tina je odbila ruku prijateljstva koju je on pružao njoj.
Martin je neko vrijeme samo stajao a kad je vidio da ona ima namjeru otići osjetio je silnu želju da je spriječi u tome.
Pošao je za njom i uhvati ju za ruku.
Kad se ona okrenula prema njemu prostrijelila ga pogledom.
Martin je zastao ali je njegova odlučnost zadivljujuća.
-Tina izgovorio je njeno ime povišenim glasom ne želim da između nas bukne neprijateljstvo i mržnja.
Pokušao ju je zadržati ali se ona istrgnula svoju ruku iz njegove.
-Ja nikoga ne mrzim prosiktala je ne gledajući u oči.
-Nalazim se na imanju koje nije moje i bilo bi sasvim pristojno da odem sa njega rekla je hladno.
A glas joj je bio toliko hladan da se Martin stresao.
-Ako sam ja kupio imanje….
-Mene niste kupili pogriješila sam i ovo se neće ponoviti i žao mi je rekla je tina ljutito.
- Ne smetaš mi Martin ju je uvjeravao.
-Na ovaj izvor možeš doći kada god poželiš….
- Ne pada mi napamet rekla je Tina ljutito.
-Ovo nije moje.
-Nije više tuga se nazirala u njenom glasu.
-To ništa ne znači Martin je nastojao približiti joj se ali je ona oko sebe podigla zid koji on nije moga priječi jer mu to ona nije dozvoljavala.
Tina je krenula prema konju.
- Znam granicu do koje mogu ići rekla mu je Tina na odlasku.
Kada je uzjahala konja nije se ni okrenula dok je ona u galopu odlazila on je ostao stajati na istom mjestu osmjeh mu nije silazio s usana.
Bilo je to jedno od najboljih poznanstva.
Nalazio se u divljini a i Tina je nešto od te divljine imala u sebi.
Nešto neukrotivo nalazilo se u očima.
Znao je kako se ona osjeća.
Ona je smatrala da je on uzeo nešto što je njeno a to što je njeno on je kupio nije bilo važno.
Promatrala ga je kao osobu koja je otela nešto njeno a on ju nije mogao kriviti zbog toga.
Koliko je godina mogla imati?
-Nešto više od dvadeset?
Ljepota njene mladosti ostavila ga je bez daha.
Još uvijek je imala onaj dječji prkos u sebi a toga je oduševilo.
Ništa pred njim nije glumila.
Promatrao je izvor i bilo mu je jasno zašto je ona tako reagirala.
Kada je prvi put vidio tu prirodnu ljepotu osjećao se ispunjenim.
Bez lažne skromnosti trebao je sebi priznati da je imao osjećaj da ovdje oduvijek pripada.
Zaljubio se u to mjesto odmah čim ga je vidio.
Sigurno joj je bilo teško ostati bez svega toga.
On joj nikada neće zabraniti da dođe na izvor ali s obzirom na činjenicu koliko je ona bila ponosna ona neće pristati na to.
U što će se sve to pretvoriti?
- Njeni roditelji su ga pozvali na večeru.
To je trebalo biti uspostava dobro susjedskih odnosa ili se možda prevario?
- Tina će sve učiniti da se ne osjeća udobno.
Vratio se u malenu kućicu koja će uskoro biti preuređena.
Bit će to minimalne promjene gotovo neznatne.
Oduvijek je želio živjeti u skladu s prirodom ali sve dok nije kupio ovo imanje nije imao prilike za to.
Posao koji je radio mogao ga je i odavde raditi.
- Bio je poznati slikar.
- Kad se vratio u kućicu razmišljao je o Tini.
Čini mu se da ona nije baš doživjela susret s njim.
- Koliko god se trudila ne pokazati sve ono što se nalazi u njenoj duši on je mogao vidjeti i ono što se ona potrudila sakriti.
- Kupoprodajni ugovor bi trebao uskoro biti potpisan a to je jedino što je želio požuriti.
- Dio novca se već nalazio kod oca od Tine.
- A ostali dio će uskoro sjesti na njegov račun.
- Bio je tako ponosan na sebe sve do trenutka kad je sreo Tinu.
-Tek je u tom trenutku postao svjestan koliko je ona pogođena prodajom.
Ljudi se teško odvajaju od onoga što smatraju svojim ali niko ne može utjecati na događaje koji sve promjene. Njima je očito nešto krenulo po zlu a da su bili samo jedni od mnogih to mu je bilo jasno.
Uzeo je platno i počeo slikati.
Nakon nekoliko sati rada počeo se spremati za večeru na koju je bio pozvan.
Ni za ništa na ovom svijetu to ne bi propustio.
Tina je u njemu nešto pokrenula a on nije znao što je u pitanju.
Saznat će obećava samom sebi.
Bio je dovoljno zreo da shvati posebnost tih osjećaja koji su i njega samog iznenadili.
Osmjehnuo se.
On nije bio osoba koja bi se predala.
Ako je nešto zagolicalo njegovu maštu ili srce kao što je u ovom slučaju on će nastaviti istraživati sve dok ne bude potpuno zadovoljan onim što je otkrio.
Ni jedna žena nije izazvala kod njega toliko zanimanja. Zašto?
Bila je lijepa to nije moga poreći ali nije samo ljepota bila u pitanju.
Imala je nešto posebno nešto što ga je ostavilo bez daha. Rijetke su bile osobe koje su tako privlačne kao ona.
A ona je svoju privlačnost skrivala iza otvorene mržnje jednom će ju upoznati onako kako je želio a to je obećanje samom sebi dao.
A kad to učini on to i ispuni.
Za njega nije postajalo ništa što je nemoguće.
Kada bi nešto poželio to bi i dobio.
Takav je bio u poslu ali i u životu a u tom trenutku je silno želio prijeći zid kojim se Tina opasala.
To će biti teško što je i poticalo onu želju za izazovom koja se nalazila u njemu.
Pokušat će s prijateljstvom.
Ona je trebala znati da on nije kriv što se događalo njenoj obitelji.
Silno ga je zanimalo što će se te večeri dogoditi.
Njenog oca je upoznao.
Vidio je koliko je prodaja bila bolna za njega a on ju je htio ublažiti ali nije pronalazio način za to.
Kada je pokucao na vrata njihove kuće čuo je korake gotovo nesvjesno prošao je rukom kroz kosu.
Vrata mu je otvorila mama od Tine dovoljan je bio samo jedan pogled na njeno lice da mu potvrdi kako je upravu.
Da je ova prodaja svima teško pala.
Ona ga je ljubazno pozvala u kuću.
U njenom ponašanju nije bilo ni malo neprijateljstva.
Ili se kontrolirala ili nešto takvo nije ni osjećala.
Kada je ušao za stolom je sjedila Tina ali i njen otac. Pozdravio se sa svima i sjeo na ponuđeno mjesto.
Ako je razgovor u početku i zapinjao tijekom večeri se sve počelo mijenjati.
Svi su sudjelovali osim Tine ona se i dalje ponašala kao da joj je on neprijatelj a to njenim roditeljima nije promaklo.
Tina majka joj se obratila.
-Ponašaš se poput malenog djeteta!- ukorila ju majka.
Tina ju je samo pogledala oči su joj bile pune suza.
-A kako bi se trebala ponašati?
– upitala je majku.
- Imamo gosta!- majka je nastavila istim tonom.
-Ovdje sam samo radi pristojnosti.
-Tina je rekla ljutito.
-S prezirom je odmjerila Martina.
Otvoreno neprijateljstvo pokazivala je u svakom pogledu.
-Otac i ja idemo pretočiti vino u podrum.- majka je dala znak njenom ocu.
Tina je bila bijesna.
Ono što je htjela izbjeći upravo se dogodilo.
Roditelji su je ostavili na cjedilu.
Ostat će sama s osobom koju je htjela izbaciti iz kuće. Kako da glumi ljubaznost kada je nije osjećala?
Oni su se ponašali kao da to nisu razumjeli.
Kad su ostali sami.
Martin se okrenuo prema njoj.
Samo ju je promatrao.
-Mržnja mi zna ponekad i laskati.- rekao je uz osmjeh ali sa sjajem u očima koji ju je naprosto izazivao.
-Onda imaš sva laskanja na ovom svijetu.
-Tina mu je od brusila.
-Možeš biti svaku večer ovdje, možeš imati dio mojeg imanja ali ćeš uvijek biti stranac za mene.- nastavila je vatreno- To se ne može promijeniti!- žestoko mu je odbrusila Tina.
Martin se zabavljao dok ju je slušao.
- Ali to se sve može promijeniti.- reče Martin.
-Sumnjam!- Tina mu žestoko odbrusila.
-Možeš šarmirati moje roditelje ali ne i mene ja sam imuna na taj tvoj proziran šarm.
-Ne bi trebao smesti s uma da si upravo ti ona osoba koja je kupila imanje….
-Nisam ga oteo to bi trebala imati na umu.
-Martin ju je ljutito prekinuo.
-Ponašaš se kao dijete.- upozorio ju je.
-Ponašam se onako kako ja želim.
-Odrasla si Tina!- uz smijeh joj je rekao-Ja za ništa nisam kriv. Tvoj otac je prodavao a ja kupio.
To rade svi civilizirani ljudi.
-Jednom kada shvatiš da ja ne snosim nikakvu krivnju uvidjet ćeš koliko si bila nepravedna želim ti reći da se možeš ponašati kao i do sada.
-Neće mi nimalo smetati da odlaziš na izvor.
-Zašto bi mijenjala navike?
Nije mi bila namjera zagorčati ti život.
-Došao sam pružiti ruku prijateljstva a ti ju uporno odbijaš.
-Zašto se tako ponašaš?
Ovdje nema ljudi a vjeruj mi ponekad bi mi razgovor s tobom dobro došao ali ne ovakav govorio je tiho.
-Zašto baš moje imanje?
-Upitala ga je kruto.
-Mislim da ti je to jasno.
-Ne postoji ljepše mjesto od ovoga jednostavno joj je odgovorio.
-Nisi kupio moju naklonost upozorila ga je.
-Nisam martin joj je ravno dužno rekao.
-Ali sam se očito preplatio na mržnju koja hara u tebi. -Ni to mi nije bila namjera.
- Zašto me mrziš?
-Otvoreno ju je upitao.
-Tina je stala u pola pokreta.
Njegova otvorenost je bila poput otrova.
Uništavala je njenu mržnju a ona nije željela da se njeni osjećaji promjene.
Željela ga je mrziti i to joj je donekle polazilo za rukom. Na njenu mržnju on nije odgovarao kako je ona željela. Trebao je i on nju mrziti ali kod njega nije bilo ni traga tih osjećaja.
-Ja za ništa nisam kriv pokušao joj je Martin po ne zna koji put objasniti da on nije za ništa kriv.
-To je bilo moje imanje.
-Jednom će opet biti moje obećala je njemu ali i sebi samoj.
Martin se trgnuo nije moga ni pomisliti koliko joj to imanje znači.
-Kako?
Ipak je bio toliko radoznao da je upita.
Novac sve mijenja rekla je.
-Jednom ću ga imati toliko da ga opet mogu kupiti ono što već generacijama pripada mojoj obitelji radit ću stalno i cijeli život ću posvetiti tome vatreno je rekla. -Pokušat ćeš me i zavesti?- izazivao ju je.
-Tina ga je pogledala kao da je utvara.
-Ne bi sebe prodala za nikakvo imanje rekla je ljutito. Ako si na to mislio zaboravi ustala je od stola ali je ponovo sjela.
-Možeš imati sav novac na ovom svijetu, možeš kupiti sve nekretnine u okolici ali ne i mene.
-To nisam ni namjeravao,ako želiš nudim ti posao!-nastavio ju je izazivati.
- Ne treba mi ništa od tebe!- planula je-Mogu i zamisliti kakvi su ti tvoji planovi!- pjenila se od bijesa.
-Imaš dio imanja ali ti to neda za prav da budeš dio obitelji. To mjesto nisi kupio!- opet je ustala nervozno šećući po prostoriji.
-Martin je pratio svaki njen pokret.
Lice mu je bilo poput maske ili je samo dobro skrivao sve ono što se u njemu događalo.
Koliko god je on sebe mogao kontrolirati.
Tina sebe nije.
Šalio se na njen račun a to ju je još više ljutilo.
Kupnju imanja bi mu i još nekako oprostila ali njegovo ponašanje…
Ono je bilo toliko iritirajuće da je Tina jedva odolijevala da ga ne izbaci iz kuće.
Kad je malo bolje razmislila shvatila je da se ponaša poput djeteta.
Davala mu oružje koje je mogao upotrijebiti protiv nje a to je bila prva greška koju je učinila.
Odlučila je promijeniti ponašanje.
Okrenula se prema njemu s osmjehom na usnama.
Imala je na umu da prijatelje treba držati blizu sebe a neprijatelje još bliže.
Kakav posao nudiš?
Upitala ga je tiho.
-Radim portrete.
-Za nekoliko mjeseci imam izložbu.
-Ako bi mi pozirala.
-Dobro bi ti platio.
-Od nečega se mora početi.
-Ako želiš imanje natrag ti ćeš biti prva osoba kojoj ću prodati.
- Ja se nikada ne vežem ni za jedno mjesto slagao je.
Za imanje koje je kupio se vezao ali ona to nije trebala znati.
-Dakle tako Tina uzdahnula.
-Tebi je kupnja imanja samo hir zaključila je.
-Ne Martin je odmahnuo glavom.
-To je mjesto na kojem ču raditi a tu ima bezbroj načina da se probudi inspiracija meni samo to treba.
-Kada jednom iscrpim prodat ču imanje.
-Tebi dajem priliku da počneš skupljat novac vidio je da se njen otpor lomi.
A to je mogla biti i zamka trebao je biti oprezan.
Mržnja zna biti dobra motivacija.
A njena nagla promjena ponašanja samo je ukazivala na to da je promijenila taktiku.
Ženinu mržnju shvaćao ozbiljno a ona je žena.
Imala je tako poželjno tijelo i prelijepo lice ali i narav koja je još uvijek bila neukroćena.
-To je milostinja?
Tina ga je upitala.
-Ne Martin je odlučno odmahnuo glavom nije mi ni na kraj pameti to proglasiti milostinjom ja sam poslovan čovjek…..
Ako nešto drugo imaš na umu ISUSE.
-Martin ju je prekinuo uzvikom te riječi.
-Ja ne bježim pred zakonom.
-Nikada ne uzimam ono što mi nije ponuđeno to ne bi trebala s mesti uma čak ne uzimam ni ponuđeno ako to ne želim.
Tako da bi svaka tvoja teorija mogla pasti u vodu.
-Kada joj je rekao sve to.
-Ostala je bez riječi.
-Bila bi glupa kada to ne bi prihvatila.
-Ipak bojala se da se iza toga svega ne krije zamka.
-Samo poziranje?
-Željela je biti sigurna da je dobro čula.
-Naravno Martin se ponašao kao da ne vidi strah u njenom pogledu.
-Ti nisi djevojka kakvu bi po želio za zabavu napomenu je.
-Kada je vidio njezin izraz lica pokajao se zbog toga.
-Nisam mislio na ono što ti je palo na um.
-Ti si djevojka kavu si muškarac može samo poželjeti imati pokraj sebe za uvijek ispravio se ali je vidio da ona nato nije reagirala.
-Ne laži!- Tina mu je odbrusila.
-Poznajem takve izgovore iza njih se krije ravnodušnost a ona mi odgovara u ovom trenutku.
-I meni.- Martin je slagao bio je spreman na sve samo da ona pristane biti uz njega.
-Nitko u njemu nije probudio toliko zanimanje koliko je ona.
Želio ju je bolje upoznati a jedini način je bio ovaj koji joj je predložio.
-Ona je željela novac za imanje a on njeno društvo.
-Onda je to uredu.
Tina je tiho rekla tada su se vratili njeni roditelji.
-Tina se pokušala smiriti i sudjelovati u razgovoru.
-Ali je to stvaralo napor koji nije bio poželjan u tom trenutku.
Bila je napeta poput strune i nikako se nije mogla opustiti u njegovoj prisutnosti.
Život ju je mučio na razne načine a njoj nije preostalo ništa drugo nego da prihvati to mučenje.
Jednom će i to prestati.
-Obećala je to samoj sebi.
Još uvijek nije imala nikakav plan ali je znala da će smisliti nešto savršeno nešto što će joj pomoći da vrati imanje.
-Morao bi poći.- Martin je ustao.
-Tina isprati gosta.- majka joj je rekla nakon što se on pozdravio sa njima.
-Tina ju je poslušala kad su izišli Martin se okrenuo prema njoj.
Sutra te očekujem oko podneva.
-Tako kasno?
-Tina je bila zaprepaštena.
-Onda je svijetlost najbolja.- njegov izgled nije bio baš uvjerljiv kako je on želio da zvuči.
-Uredu!- Tina je pristala.
-Nije imala izbora.
-Mislila je na novac koji će dobiti.
-Sjedit će pred njim a on će joj to platiti.
-Jak motiv a i želja je da vrati imanje.
-Kada se to jednog dana dogodi tek onda će biti njena sreća potpuna i bez ikakve mrlje.
-Zasada će se pomiriti sa svim a onda će se sve promijeniti.
Dijete u njoj je bilo povrijeđeno ali se trebala trgnuti.
-Martin je samo kupio ono što je bilo na prodaju.
Imao je novac i mogao je kupiti sve što poželi.
-Otišla je leći jer sutra je novi dan za nove početke.



4.
Kad je ustala srce joj je uzbuđeno lupalo.
Poznavala je svaki pedalj na tom imanju a postojala su mjesta koja neće moći posjećivati onako kako je to ona željela.
-To nije bilo toliko važno pomislila je ona.
-Imala je mnogo važnijih ideja a jedna od njih je bila zaraditi novac.
-Što ako se to nikad ne dogodi?
-Što onda nije željela misliti na to.
Nakon doručka je pomogla ocu na imanju.
A nešto prije podneva je krenula prema Martinovoj kučici.
-Obećala je da će doći a ona je svoja obećanja uvijek ispunjavala.
Ipak u njoj je postojala doza straha koja joj je bila potpuno strana.
-Bit će s Martinom sama u njegovoj kućici.
-Što ako on nije ono što je rekao?
-Što ako nešto pokuša?
-Milijun pitanja se vrzmalo po njenoj glavi ali ona nije ni na jedno znala odgovor.
Vrijeme će pokazati dali su njeni strahovi bili opravdani ili ne.
Martin je u njoj budio povjerenje ali ona nije bila spremna vjerovati u svoju intuiciju.
Ponekad unutarnji glas laže a ona je vjerovala da je tako bilo i ovog trenutka.
Kad je pokucala na vrata kućice Martin je odmah otvorio.
Stigla si?
-Rekao je ozbiljno.
Mislio sam da će se predomisliti nastavio je istim tonom.
-Možda i bi da nije novac u pitanju!- rekla je kruto Tina.
- A on mi je potreban da ostvarim neke svoje ciljeve .-objasnila je svoje riječi.
-Svi ih mi imamo.- Martin ju je pustio da uđe u kučicu. Donio joj je svježe skuhanu kavu.
-Ne mogu te slikati s tim grčem na licu trebala bi se opustiti.
-Želim oslikati tu vedrinu u tvojim očima ja trebam toplinu na tvom licu a ne mržnju Tina.
Ostavio je kavu ispred nje a zatim je sjeo.
Promatrao ju je neko vrijeme.
Tina je osjetila nelagodu zbog toga.
Kao umjetniku sigurno mu nije promaknula ni najmanja sitnica.
Svaka mana na njenom licu činit će mu se neizmjerno velikom.
Zašto je nju izabrao?
-Zato što nije imao koga?
-U ovoj pustoši ljudi su u istinu rijetki a on nije mogao birati kao i što njen otac nije mogao birati kad je imanje bilo u pitanju.
Znam da tu toplinu posjeduješ rekao je martin uvjereno. Isto tako znam da će trebati vremena da to ostvariš dok sam ja prisutan ako se to ikada dogodi.
-Ovako ćemo opusti se i misli na nešto lijepo jer ja ne želim slikati santu leda u ljudskom obliku a to ti mora biti jasno.
-Ako želiš zaraditi novac trebat će se potruditi to je najmanje što možeš učiniti.
-Trebat će mi mnogo strpljenja s tobom ali znam da ću nakraju postići ono što želim.
-Kada popijemo kavu napravit ću samo skice.
-Znam da me ne voliš ali nemaš ni razloga za mržnju.
- Jedina si osoba s kojom bi mogao komunicirati.
-Naše poznanstvo bi se moglo pretvoriti u prijateljstvo.
- Kao što sam rekao na izvor možeš dolaziti kao i prije ništa se nije promijenilo meni to neće nimalo smetati ovdje sam da bi radio a ne da bi se svađao oko sitnica ili sebi stvarao neprijatelje.
-Želio sam mir a ovdje ga imam.
-Da sam želio gomilu ljudi ostao bi u gradu.
-Ne volim ići stazama nesreće a ja vidim da si ti nesretna zbog imanja.
-Tko zna jeli ovo djelo sudbine?
-Možda i jest.
-To nam je još uvijek nepoznato.
-Ne mogu biti sretan ako ti to nisi rekao je tiho a ono što je govorio odražavalo mu se i u očima.
-Kako dirljivo !
-Tina je podrugljivo rekla.
-Nije mu vjerovala nijedne riječi.
Već je na učila kamo vode sve njegove riječi.
-Veliko dušno joj nudi da nastavi dolaziti na izvor samo da bi u njoj izazvao osjećaje da mu je nešto dužna.
- Nitko se ne ponaša ovako kako on to čini da je ona na njegovom mjestu ne bi dozvolila da ju netko ometa na imanju.
Ako je ovdje došao pronaći mir njoj je nudio da ga ona poremeti.
Nije to imalo nikakvog smisla.
Koliko god on bio veliko dušan u tom trenutku je ona sumnjala u tu njegovu velikodušnost.
Bi li on to dozvolio i njenoj majci i ocu?
Sumnjala je u to.
Bilo je očito kako traži način da bude u njenom društvu. Novac koji joj je ponudio bio je prevelik a ona je toga bila svjesna.
On je plaćao a ona je samo trebala pozirati.
Mislila je da on neće vidjeti što se nalazi ispod površine ali se prevarila on itekako poznaje ljude.
Sama činjenica što ima talent za ono što vidi prenese na papir ili platno činila ga je posebnim.
Imao je oko za sitnice i ono što bi običnom čovjeku promaknulo njemu nikako neće.
-Hvala ti što misliš na mene ali nema potrebe da mi predlažeš da budem na imanju koje više nije moje nastavila je istim tonom Tina.
Martin ju promatrao bez prekida uzeo je šalicu i otpio gutljaj kave.
Nije mogla izdržati njegov pogled spustila je svoj netko vrijeme je promatrala svoje ruke koje su se nalazile u krilu a zatim je pozornost posvetila unutrašnjosti kolibe. Gotovo ništa nije dirano ali je u kolibi bilo mnogo detalja koji su odavali prisutnost novog vlasnika.
Tina je osjetila bol u svom srcu.
Teško joj je bilo pomiriti činjenicom da ovo više nije njeno a kako vrijeme bude prolazilo doista je mislila da će ta bol postajati sve veća i veća.
Osjećala je njegov pogled na sebi.
Nije joj bilo nimalo ugodno nikome ni ne bi da je na njezinom mjestu.
Gotovo je osjećala kako je njegov pogled peče i kako dopire do same srži njene duše.
Doslovno je imala osjećaj kako on skida sloj po sloj i kako mu je sve ono što je ona željela da ostane skriveno da mu je dostupno na neki način.
-Zašto si tako neraspoložena?
Martin ju je upitao.
-Ja ti nudim ruku prijateljstva a ti je grizeš.- pokušao joj je objasniti što ona radi ali je to u njoj izazvalo još veću ljutnju.
-Stvarno ?
Tina mu se pokušala osmjehnuti.
Podigla je pogled i susrela se s njegovim očima.
Nije bilo lako izdržati taj njegov prodorni pogled.
Ali je to njoj pošlo za rukom.
Ona se ne bi trebala povlačiti pred njim niti se trebala skrivati svoje osjećaje.
Ako je on imao jak karakter ni njen nije zaostao.
Istina bila je mnogo mlađa od njega i nedostajalo joj je iskustvo koje je on imao ali ona to nikako nije smatrala manom ni nedostatkom.
-Martin joj je rekao da se ponaša kao da je djevojčica a možda to i jesi glasno je izrekao svoje mišljenje.
-To je samo varka Tina je pokazala koliko su je njegove riječi povrijedile.
Nju nitko nije mogao smatrati djetetom jer ona to nije ni bila.
Djetinjstvo je bilo razdoblje koje se nalazilo iza nje a ona je odrasla.
Nikako ga nije mogla razumjeti u jednom trenutku se prema njoj ponašao kao da mu se sviđa ovo što pred sobom vidi a već idućeg bi je spustio na zemlju na način koji je to učinio u tom trenutku.
-Znam Martin se osmjehnuo.
-Pred sobom imam prelijepo lice i tijelo žene bio bi potpuno slijep kada to ne bi vidio.
Tina je osjetila kako joj rumenilo prekriva lice.
Osjećala je silnu nelagodu a pred njim ju nije mogla sakriti.
Bila je tako ljuta na samu sebe.
Odrastanje je trebalo donijeti mnoge promjene a ona se u istinu osjećala poput djevojčice.
Ja ovdje nisam….
-Ti si ovdje model Martin ju je prekinuo.
Ja volim upoznati osobe koje slikam.
Kada se to dogodi onda je mnogo jednostavnije prenijeti na platno ono što se ispred mene nalazi ti imaš nešto što bi svakog slikara po nutkalo na istraživanje.
-Nikada ljude ne promatram samo po vanjštini.
-Tako ni tebe neću promatrati.
-Treba ti biti jasno da nas cjelinom čini vanjština i nutrina.
-Jedno bez drugog ne vrijedi.
-Taj spoj nas čini posebnima a najbolji dokaz je zato sve jednojajčani blizanci.
Upoznao sam ih nekoliko i mogu ti reći da sam ostao iznenađen sličnostima ali i različitostima.
- Dva gotovo identična tijela ali sve ostalo se razlikuje.
-Nije li priroda veličanstvena?
-Onaj raskoš te svoje veličanstvenosti pokazuje na svakom koraku.
-Jasni su mi osjećaji koji te vežu za ovaj dio imanja. -Mislim da ovo smatraš dijelom sebe a ja sam ušao na zabranjeno područje.
-Iz tvoje perspektive je to neoprostivo ali nisi u stanju sagledati činjenice i iz druge perspektive.
-Možda to ne želiš.
-To tvoje durenje ni malo ti ne pristaje.
-Odrasla si osoba prihvati činjenice ali ti to nisi u stanju. Njegove riječi su je gotovo vrijeđale a najviše pogodila činjenica što su bile istinite.
Da teško joj je bilo pomiriti se činjenicom da je ostala bez imanja.
Znala je da se samo zanosi mišlju da bi taj dio imanja jednom mogla vratiti u svoj posjed.
Koliko god to zvučalo nemoguće ona je trebala imati cilj koji će je tjerati naprijed i imala ga je to što je on bio neostvarljiv nije ju trebalo obeshrabriti.
Čuda se događaju i život je uistinu prevrtljiv.
Svašta se može dogoditi.
Ako išta život ima onda ima bezbroj iznenađenja koja nas ostavljaju bez daha.
Ona nije željela biti još jednom iznenađena.
Što got da se dogodi u budućnosti ona će biti spremna na to.
Od novca koji je njen otac dobio sigurno će nešto i ostati.
A ona će se potruditi uvećati svotu.
Nadala se da ima pravo.
Ako Martin ikada odluči prodati svoj dio rekao je da će ona biti prva kojoj će ponuditi.
To je baš i nije tješilo ali drugačiju utjehu nije imala. -Ovdje sam radi poziranja!- Tina mu je naglasila.
-Opusti se!- Martin joj je savjetovao.
-Trebala bi imati povjerenja u mene.- šaputao je Martin.
-Ja te ne poznajem.- Tina je prkosno rekla.
-Ali si ipak došla ovamo mislim da djela ponekad dovoljno govore čak i više od riječi koje znaju biti beznačajne.
-Znaš da sam ovdje došla zbog novca.- Tina je osjetila kako ljutnja u njoj raste.
-I imaš motiv a to je dovoljno za početak
-Martin se osmjehnuo.
-Tina ga je promatrala.
-Izgledao je doista prelijepo.
-Bio je najljepši muškarac kojeg je ikada vidjela.
-Imao je zrelost i iskustvo a to se izražavalo na njegovom licu.
Sve što je jedna žena mogla poželjeti on je imao. Sigurno se iza njega nalazio buran život bezbroj avantura i mnogo slomljenih srdaca.
Taj spisak je sigurno dug a ona se nikako nije željela naći na njemu.
Lako bi ga bilo zavoljeti.
Nije mogla ne vidjeti toplinu u njegovim očima a način na koji ju je promatrao izazivalo je trnce duž njene kralježnice.
Morala je pripaziti na svoje ponašanje.
Ako to ne učini mogla bi se zaljubiti.
On je u njoj probudio ono što još nijednom muškarcu nije pošlo za rukom a nije ju ni do taknuo.
Njeno srce ju je upozoravalo a to nikada prije nije činilo.
Nije li vrijeme da krenemo s poslom?
-Tina je nervozno pitala.
-Jest!- Martin je ustao.
Neko vrijeme je samo tako stajao onda joj se osmjehnuo.
Idem potražiti platno a zato vrijeme se ti pokušaj pribrati savjetovao ju je.
Svijetlost je gotovo idealna a savršena svijetlost neće dugo potrajati.
Tina je klimnula ramenima.
Bilo joj je sasvim svejedno što će on učiniti ona je tu zbog novca a to je obadvoma bilo jasno.
Martin je krenuo prema izlaznim vratima.
Znala je da neće biti nimalo lijepo satima sjediti pred Martinom ali je ona imala prostranstvo mašte koja će joj pomoći da sve to prebrodi.
Kad se vratio nakon nekoliko trenutaka osmjeh mu se nalazio na licu Tina je ustala.
U ruci je držala šalicu s kavom.
-Sve sam sredio njegove riječi su bile znak da krene za njim i krenula je.
Korak joj je bio težak i imala je dojam da će se njih dvoje uskoro sukobiti.
Ništa ju nije moglo razuvjeriti.
-Razumijem Tina je pošla za njim.
Kada je ušla u prostoriju zastala je na trenutak. Pogledala je u sjedalicu koja se nalazila sa suprotne strane prozora.
-Ovdje trebam sjesti?
Tina je krenula prema sjedalici.
-Da Tina Martin joj se osmjehnuo.
-Tu je tvoje mjesto rekao je martin.
-Ali samo privremeno nije mogla da ga ne bocne svojom podrugljivošću.
-Da samo privremeno Martin je odsutno rekao kad je sjela Martin joj je prišao.
Rukama je obuhvatio njeno lice nekoliko trenutaka ju promatrao onda je odmahnuo glavom osmjeh mu nije silazio s usana.
-Ovako bi bilo najbolje prstima je prešao po rubu njene brade.
-Samo ostani u tom položaju za početak odmah je krenuo prema platnu.
Da nije poznavala onoliko koliko bila bi se zaklela da je bio zbunjen ali joj se to sigurno učinilo.
To se njemu ne može dogoditi.
Zbunjenost nije bila učestala u godinama u kojima se on nalazio.
Bio je previše samo uvjeren i siguran u sebe da bi si dozvolio da se ponaša poput nje.
Tina se doista trudila da se ne pomakne.
-Molim te!- Martin joj se obratio gestikulirajući rukama.
-Nemoj se micati!- rekao je s dozom nestrpljenja.
-Nisam lutka!- Tina se pobunila.
-Ne mogu stajati ovako satima rekla je prkosno.
-Ne stojiš ni nekoliko minuta!- Martin ju je upozorio.
-Ja nisam profesionalni model.
Tina je osjećala kako je njegove riječi vrijeđaju.
-I oni su imali svoje početke.
-Tina….
-Upozorio ju je ponovo.
-Mirno sjedi nije nikakvo umijeće.
-To bi trebalo biti jasno.
-Ako se nastaviš meškoljit tvoj boravak ovdje bi se samo mogao produžiti a siguran sam da to ne želiš ili se možda varam?
-Upitao ju je uz vragolast osmjeh.
To je bilo dovoljno da se Tina ukruti.
On je doista imao pravo.
Ako ona bude tvrdoglava to će mu samo otežavati a ona nije željela s njim biti ni trenutka više od onog što je bilo nužno.
Da je znala kako će joj ovo poziranje toliko teško pasti sigurno ne bi pristala na njega ni zbog ikakvog novca on je samo iskoristio situaciju u kojoj se ona nalazila.
Njoj je trebao novac i nije bila u situaciji da postavlja pravila ali on jest.
Promatrala je njegove pokrete gledao u nju a zatim u platno činilo joj se da se izraz u njegovim očima iz trenutka u trenutak mijenja.
Nešto se događalo s njim a ona nije mogla dokučiti što je u pitanju.
Odmahnula je glavom.
Razmišljala je o njegovim rukama.
One su tako nježno milovale platno a kako bi se ona osjećala kada bi se nalazile na njenom tijelu?
Prepala se tih svojih misli.
O njemu na takav način nije smjela razmišljati.
On je bio neprijatelj kojeg se trebala čuvati a ne muškarac koji će zauzeti počasno mjesto u njenim maštanjima.
O njemu nije smjela razmišljati na takav način.
Nije ni primijetila kada se Martin udaljio.
Tek ju je bljeskanje foto aparata trgnulo.
Uopće joj nije bilo jasno što to on radi.
Ako je bila model čemu onda to slikanje?
Trgnula se preplašeno pogledala prema njemu.
-Ostani u tom položaju.- Martin ju je salijetao sa svih strana.
-Napokon sam u tvojim očima uhvatio izraz koji mi je potreban o čemu si razmišljala?
-Upitao ju je kada je prestao sa slikanjem i kada je odložio aparat.
Tina je spustila pogled.
-Ako dijelim svoje slobodno vrijeme tu s tobom ne trebam i misli!- Tina se pobunila.
-Samo sam se nadao da će se to dogoditi.
Martin se osmjehnuo znaš zavidim muškarcu koji je uzrok tome na tvome licu.
Tina je željela propast u zemlju od srama.
-Nisam razmišljala o muškarcu rekla je ljutito.
Nego?
-Martin nije imao namjeru odustati.
-Nije važno.- Tina je odmahnula rukom.
-To nije najmanje važno nastavila je jednolično.
-Meni jest
Martin joj je prišao.
-Onaj tko je ne postoji onaj prekinula ga je ljutito.
-Sumnjam Martin je uzeo drugu sjedalicu i stavio je nasuprot njene.
-Samo sam profesionalan kada nešto radim onda težim sa savršenstvu.
-Vidio sam na tvom licu ono što sam želio tko god bio i čemu god razmišljala dok mi budeš pozirala nastavi s tim mislima tražim li previše od tebe?
Njegovo pitanje ali i položaj tijela ostavili su je bez riječi.
Zašto ne slikaš?
-Upitala ga je.
-Samo sam napravio skice to je za početak dovoljno rekao je blago.
-Koliko dugo će ovo trajati?
Rukom je pokazala prema platnu.
-To o tebi ovisi glas mu se u potpunosti promijenio.
- Rekao si nekoliko sati dnevno a ja sam tu tek nešto više od pola sata.
-Istina ako sam kupio tvoje vrijeme onda bi ga volio iskoristiti.
-Ne razumijem Tina odmahnula glavom zašto mi ne bi pokazala imanje za tekao ju je s tim pitanjem ali Tina je progutala knedlu koja joj je zapela u grlu.
-Molim te njegov pogled ju je prikovao za sjedalicu.
- Nitko ne poznaje ovaj krajolik poput tebe.
-Pa?
Upitala ga kruto.
-To nije razlog da te upoznajem s njim što sam ja godinama otkrivala.
-Idi sam pa istražuj planula je.
-Vatrena si isijavaš mržnju.
-Mislio sam da će ona s vremenom splasnuti ali se to ne događa.
-Jednom će se ta vatra pretvoriti u veliki plamen koju će ljubav samo još više rasplamsati.
-Ali ti nećeš biti taj koji će sve to potaknuti.
-Tina je rekla ljutito.
-Ovdje sam da bi pozirala a ne kako bi slušala sve to što je tebi na umu.
-Što ti znaš o ljubavi?
-Upitala ga je radoznao.
-Što ja znam o ljubavi Martin se zabavljao dok se prepirao s njom ako tako može nazvati njihov razgovor.
- Znam da sam je upozna u svim oblicima.
Barem tako mislim a što ti znaš?
Uzvratio joj je.
-Jesmo li gotovi za danas?
-Obratila se kruto.
-Kako želiš Martin je bio popustljiv a da odemo do izvora?
-Upitao ju je u trenutku kada ga je htjela odbiti.
-Tina je pomislila na svotu koju će joj isplatiti.
Bilo je trenutaka kada je pomislila da on samo plaća da bude s njom ali je to ipak smatrala neosnovanim.
Do izvora?
Tina je osjetila kako joj je tijelo zadrhtalo.
Može iznenada je rekla.
Nekoliko minuta kasnije hodali su prema izvoru oboje su šutjeli.
Koliko god se Tina trudila mrziti ga činilo joj se da joj to sve teže polazi za rukom.
On je posjedovao nevjerojatnu privlačnost s kojim nikoga ne bi mogao ostaviti ravnodušnim pa nije ni nju. Jeli to samo zbog usamljenosti?
Jasno joj je bilo kada je to on govorio i u potpunosti ga shvaćala da bila je usamljena.
Koliko god je voljela svoje imanje njoj je trebalo društvo njenih godina, trebali su joj izlasci, i druženje zajednički interesi ovdje se mogla družiti samo s prirodom ili s Martinom ovo prvo joj se činilo mnogo primamljivije.
Martina nije dobro poznavala i nije znala što bi od njega mogla očekivati.
Ako bi i u jednom trenutku pokušao iskoristiti to što je ona slabiji spol znat će se obraniti.
-Ovo je veličanstveno Martin je prekinuo šutnju.
Zastao je i slušao šum koji je dolazio s izvora. Osmjehnuo se.
Nosnice su mu bile nadražene s svježinom koja se osjećala s izvora.
I on je volio prirodu.
-Shvaćam bol zbog tvog gubitka rekao sam kako ne želim da se bilo što promjeni još jednom joj je napomenuo.
- Ja ne želim smetati Tina je ljutito rekla, ne želim biti ovdje jer ovo nije moje jednostavno je obrazložila.
-Znam da si se ovdje kupala.
Tina se trgnula zastala je i okrenula prema njemu.
-Vidio sam te jednom rekao je kratko.
Tina je nastavila dalje.
Sama pomisao na to da je on možda vidio možda više što je trebao dovodila ju je do ludila.
I nikad više nećeš obećala mu je.
-Zašto želiš da budemo neprijatelji?
Martin ju je pitao.
-Ti si djevojka koja je vrijedna moje pažnje….
-Zaboravi Tina je rekla nismo neprijatelji ali nismo ni prijatelji.
-To je sve što mogu reći ne želim s tobom biti ni trenutka više nego što je to potrebno.
-Ovo vrijeme je plaćeno…
-Ako je novac problem.
-Mogla bi raditi za mene.
-Tako bi svakog dana imao mnogo tvojeg vrjemena ali i pažnje rekao je u šali.
Tina je odmahnula glavom .
njegove riječi nisu imale smisla.
To mu je trebala dati do znanja.
Neke se stvari ne mogu novcem kupiti a neke nikada neće ni moći.
On je imao novac ali mu to nije davalo za pravo da ju ucjenjuje.
Novac?
-Tina je planula.
-Ne volim ucjene napomenula mu je.
-To nije ucjena Martin joj je pokušao objasniti.
-Tvoje me riječi ljute.
-Moje tijelo nije na prodaju….
-To nisam ni mislio kupujem vrijeme a samo i njega želim pokušao je izreći svoje misli ja nisam glupa.
-Znam kamo to vodi Tina je rekla ljutito.
-Moje vrijeme nije na prodaju…
-Ja nisam na prodaju.
-Želim novac ali ne po svaku cijenu.
-Ne želim na tom putu izgubiti svoj ponos.
-I ako je ranjen još uvijek ga imam dovoljno da pazim na njega.
-Što bi ti ja?
-Upitala ga je šapatom.
Stigli su do izvora.
Martin je sjeo na uzvisinu.
Na njeno omiljeno mjesto a i ona je to učinila.
Umjesto da se divi ljepotama prirode.
On je nju promatrao.
-Ti si jako zanimljiva djevojka.
-Drugačija si od svih koje poznajem.
Mnoge bi bez razmišljanja pristale na moj prijedlog…
I sam si rekao da ja nisam poput ostalih Tina je kruto rekla.
-Da to je istina.
-U tebi postoji nešto što bi ja volio iz tražiti.
-Svuda oko nas nalaze se tajne koje je trebalo otkriti.
- Mislim da si ti najveća na ovom imanju.
-U potpunosti se uklapaš u ovu prirodu.
Jednom…?
- Rukama je okružio oko sebe.
-Jednom sve ovo bit će tvoje.
-Pomoći ču ti Tina obećao joj je.
Tina se ukrutila.
Nije očekivala takve riječi od njega.
A jeli to bila samo maska zamka.
A u čemu bi to on njoj pomogao?
Na koji način?
-Tina ga je podrugljivo upitala.
-Ovo nisi kupio da bi nekome donirao rekla je gotovo ljutito.
-A ja nisam toliko naivna da bi povjerovala u te tvoje riječi.
-Riječi zna odnijeti vjetar i kao da nikad nisu postajale.
- Meni ne treba ničija milostinja.
-Ja na to ne bi pristala.
-Zato te molim da ne obećavaš ono što je nemoguće ispuniti.
-Stalo mi je do ovog imanja ali se znam nositi sa spoznajom da ono nije moje.
-Tako je vajda trebalo biti.
-Ne bi voljela da ovo iskoristiš za nešto što ne bi bilo primjereno.
-Ja ti to nikada ne bi dopustila dok je govorila gledala ga ravno u oči.
-To mi nije ni na kraj pameti pokušao joj je objasniti.
- Moja je obitelj bila siromašna poput crkvenog miša.
- Ništa nisam imao Tina.
-Ovo samo rijetki ljudi znaju.
-Cijeli život tražim mjesto gdje bi mogao pustiti korijenje i koje bi mogao smatrati svojim domom.
-Sada imam mnogo više nego što mi je potrebno ali mi to ne znači previše.
-Novac mi ništa ne znači.
-Žao mi je što sam te povrijedio kupnjom imanja.
-Ni je mi to bila namjera.
-Tražio sam dom u gradu se nisam osjećao ugodno zaljubio sam se u ovo mjesto na prvi pogled.
-Bijeg od ljudi samoća sve me to jako privlačilo.
-Volio bi da ti mogu slikovitije prikazati svoj život ali i ovo je previše.
-Nitko nije čuo ove riječi od mene.
-Nemam obitelj.
-Ko sam i kamo pripadam često se to pitam.
-Ti to ne moraš nije smisao života izvor niti će on meni ikada značiti ono što tebi znači.
-Obitelj daje smisao životu obitelj je izvor koji nas veže za jedno mjesto.
-Ti si izuzetno sretna.
-I ako si bila ljuta na mene bio sam polaskan pozivom na večeru.
-Na trenutak sam pomislio da nekamo pripadam ali samo na trenutak.
-Ti si se potrudila razbiti tu moju malenu iluziju.
Tina ga je slušala bez riječi.
Očekivala je cinizam, podrugljivost ali ne i riječi koje je on izgovorio.
Ni sama nije bila svjesna kako se to dogodilo.
Pružila je ruku i uhvatila njegovu neprestano ga je promatrala u oči.
U njima je vidjela tugu.
Ona se nikada nije osjećala onako kako se on osjećao kada je malo bolje razmislila ona je ipak imala iznimnu sreću.
Njena obitelj ju je voljela i uvijek je imala zaštitu, mnogo ljubavi ali i dom koji joj je mnogo značio.
Ona nije trebala tražiti sebe po svijetu a Martin je to činio.
Ona je imala korijenje a on ne.
Zašto joj je to rekao?
Jeli to bila istina?
Ako nije onda je on najveći prevarant koji postoji.
Žao mi je
Tina je tiho rekla.
Oprosti njeno se lice za žarilo od nelagode.
-Nemam ti što oprostiti.
-Ti si se samo osjećala ugroženom.
-Kod tebe sam uočio samo prirodnu reakciju.
-Nisam znala
Tina je s kajanjem rekla.
-Ove riječi ništa ne mijenjaju.
-Nadam se da je to tako nisam ih rekao s tom namjerom.
- Jednostavno sam osjetio potrebu da ti se povjerim.
-To bi ti trebalo biti dovoljno.
-U tebe imam povjerenja.
Iza tog zida koji si opasala oko sebe nalazi se prekrasna i prelijepa osoba.
Osjećam da je to tako gotovo nesvjesno lagano se poigravao njenim prstima.
-Ne mogu ni zamisliti kako bi se ja osjećala da sam na tvom mjestu!- Tina je osjetila kako je preplavljuje razumijevanje prema njemu ali i prema njegovim postupcima.
- ne bunim se
Martin se osmjehnuo.
-Žao mi je ako sam tebe povrijedio u istinu mi je žao.- Martin je sa žaljenjem rekao.
Tina kimnula glavom.
-Drago mi je što si ovu svoju tajnu podijelio samnom.
-Pokazat ću ti imanje a za to ne trebaš ništa platiti rekla je uz jedva primjetan osmjeh.
-Hvala.- Martin je uzvratio.
-No ne trebaš mijenjati svoje mišljenje zbog ovog što sam rekao.
-Možda samo shvaćam koliko sam bila nepravedna.
-Nisi.- Martin ju je pokušao razuvjeriti.
-Osjećala si se ugroženom i ponašala si se sasvim prirodno.- pravdao je njene postupke.
-Ponašala sam se kao dijete.
-Oprosti nisi ti kriv što je moja obitelj zapala u probleme.
-Kad malo bolje razmislim drago mi je što si ti kupio ovo imanje a ne netko drugi.
-Martin je podigao njenu ruku i prinio ih svojim usnama.
Ljubio je prst po prst na licu su mu se nalazili osjećaji koje ona nije mogla definirati.
-Jednom ću i ja imati obitelj tiho je rekao.
-Oni će znati ko su i kamo pripadaju cijeli život tražim ženu s kojom bi ostvario svoje snove.
-Ali je nisam pronašao ne dok tebe nisam upoznao ne šali se s menom.
-Tina ga je uz osmjeh upozorila.
Povukla je svoju ruku i pogledala ga u oči.
-Bio je ozbiljan osmjeh koji je treperio njoj na licu naglo se ugasio.
-Sve je to bilo nevjerojatno da je ona bila uistinu zatečena.
-Od mržnje do sasvim suprotnih osjećaja.
-Ne šalim se Tina.
-Osjećam da si posebna želim da ovo preraste u nešto više ali se moje želje ne moraju poklapati sa tvojima.
-Ne poznajem te Tina se branila jednim oružjem koji je još preostao.
-To nas u ničemu ne bi trebalo spriječiti imamo sve vrijeme ovoga svijeta.
-Samo sam ti ukazao na činjenicu da si kod mene probudila nešto što je bilo uspavano od kada postojim.
-Jeli to ljubav?
-Ne znam Tina.
-I meni treba vrjemena da to shvatim.
-Ne želim te na ništa prisiljavati niti želim da nas ove riječi udalje od jednog drugoga.
-Samo osjećam da si osoba koju bi mogao za voljeti cijelim svojim bičem.
-Koliko je žena slušalo ove riječi?
Tina se pokušala pribrati ali joj to nije polazilo za rukom.
-Nikada nijednoj nisam rekao ovo što sada govorim.
-Kako da ti vjerujem?
Tina je osjetila kako joj se oči pune suzama.
-Molim te ne govori mi te riječi.
-Želim da ostane sve kao na početku.
-Ti si samo stranac a to je riječ koja sve objašnjava.
-Ono što si rekao možda nikada nije trebalo biti izgovoreno.
Zašto?
-Martin ju je pitao čega se bojiš?
-Sebe?
Za zanimanjem ju je pogledao.
-Ne znam Tina je bila iskrena.
-Samo osjećam da ovo ne vodi pravom stazom.
-Sada sam u potpunosti zbunjena.
-Lakše mi je bilo dok sam mislila da te mrzim.
-Žao mije što sam u tebi probudio te negativne osjećaje.
- Ovdje ču biti neko vrijeme možda nekoliko godina.
- A ne bojiš li se da bi ja te tvoje riječi mogla iskoristiti da se dočepam imanja?
-U šali ga je upitala.
-Pokušaj!-Martin je prasnuo u smijeh.
-Znam da ti nisi takva osoba koja bi tako po stupila.
-Volio bi da se družimo zato što ti je stalo,a ne zbog novca.
-Pokazao je svoju ranjivu stranu a to je Tinu dirnulo.
-Ovdje nisam zbog novca.-Tina mu je priznala-Ovdje sam zbog izvora!- našalila se ponovo.
-I mislim da je vrijeme da krenem moji bi se mogli zabrinuti.
Znam da plaćaš ovu moju prisutnost ali…
-Nije znala kako nastaviti neke stvari nemaju cijene kao i neke riječi.
-Hvala ti što si se meni povjerio.
-Uzdahnula je i pogledala prema izvoru.
Više nije osjećala onu bol koja je u njoj bila prisutna od kada je saznala da će ju prodati.
-Nadam se da…
-Nije važno odmahnula je rukom.
-Znaš nagnula se i pogledala ga u oči.
-Shvatila sam da ne želim ovo imanje ne ovako kako sam ga željela do prije nekoliko trenutaka.
-Ovdje si poželio pustiti korijenje i učini to.
-Žao mi je zbog svega rekla je s kajanjem koje je bilo iskreno.
-Zašto mi to govoriš?
Martinu nije bilo jasno.
-Ne trebaš mi platiti za poziranje rekla je odlučno.
-To ne dolazi u obzir i Martin je ustao dogovorili smo se.
-Ja se svojeg dogovora pridržavam.
-To je odlika svakog čovjeka.
-Obećanje se da je da bi se ispunilo.
-Kad god nešto obećam to i izvršim.
-Primijetio sam da i ti imaš tu odliku.
-Do ista sam imao sreću što sam upoznao tebe.
-Možda još uvijek toga nisam svjestan onako kako bi trebao ali će se s vremenom moji osjećaji i misli razbistriti.
-Otpratit ću te do kuće.
Martin se ponudio.
ne Tina je odmahnula glavom.
-Imam potrebu biti sama.
-Molim te vrati se u svoju malenu kučicu .
-i…
Zastala je kada ga je ponovo pogledala.
-Mogao bi opet doći nama na večeru rekla je tiho.
-I nju samu su iznenadile njene riječi.
-Pružila mu je ruku pomirenja.
-I to s tolikom lakoćom da je ostala zatečena.
-Ima vremena Martin je rekao.
Onda…
-Tina ga je opet pogledala u oči.
-Vidjet ćemo se obećala je.
Krenula je da se nije ni okrenula.
Nije željela.
Ako to učini vratit će se.
Nije to željela trebala joj je samoća da razbistri misli.
O Martinu nije više razmišljala na način na koji je to činila do tog dana sve se promijenilo.
Tako malo je čovjeku potrebno da posloži neke kockice koje nedostaju u glavi i da shvati gdje griješi.
Njoj je Martin ukazao na grešku na tako jednostavan i zadivljujući način.
Ljude treba promatrati kroz dijela.
Ali sve treba uzeti u obzir.
Ona se prema njemu ponašala kao da je zločinac.
A on je samo lutao u potrazi sa svojim identitetom. Tražio je mjesto na kojem će se osjećati kao da ima dom.
A ona je sve učinila da se on tako ne osjeća.
U njemu je budila osjećaj krivnje i to bez ikakve potrebe.
Doista joj je bilo žao zbog njenog nerazumnog ponašanja.
Od kada zna za sebe roditelji su je učili da ljudima gleda dušu a ona to nije učinila.
Nijedna škola nije bolja od one koju nam život nametne. Sramila se sebe i svojih postupaka.
Odlučila je kako će sve da učini da se popravi nepravda ona koju mu je ona nanijela.
Kad je stigla kući nije ni pokušala nešto pojesti.
Nije imala teka.
Neprestano je razmišljala o Martinu kako da objasni svoje ponašanje?
Jeli se i ona bojala i jeli iza svojeg ponašanja skrivala ranjivost koje nije ni bila svjesna?
Možda je to bilo opravdanje ili istina s kojom se ona trebala suočiti.
A to joj nikada ne bi pošlo za rukom da joj Martin nije otvorio oči.
Osmjehnula se kada se sjetila njegovih riječi.
On joj je dao do znanja da je posebna a ona to nije smjela shvatiti doslovno.
Možda je samo bio usamljen kao što je ona nekada bila. Tu usamljenost je nekada osjećala toliko jako da ju je to boljelo.
Jeli sudbina doista imala neke svoje planove koje ona još uvijek nije mogla naslutiti?
Jeli moguće da će na mjestu koje je najviše voljela spoznati što je ljubav?
U Martina se bilo lako zaljubiti.
On je posjedovao šarm bio je neodoljiv a imao je i ljepotu duše što bi bilo prvo što bi netko mogao vidjeti kod njega.
Svi smo imali svoj životni put a njegov nije bio lagan put.
Cijelo veće se okretala po krevetu.
Nije mogla oka sklopiti.
Stalno je sebe krivila za takvo ponašanje prema Martinu.
Nije bilo nimalo lako osjećati to što je ona osjećala. Nakon mnogo razmišljanja odlučila je da će se u potpunosti promijeniti a posebno prema Martinu. Nadala se da je istina sve ono što je on govorio i da ih nije rekao ciljano.
Ako joj je lagao otkrit će ona jednom što se krije iza njegovih riječi a do tada će imati njeno povjerenje.
Čak i ako griješi neće se kajati zbog toga jedva je čekala jutro.
Sa svakom minutom je bila bliža susretu s njim.
Toliko se tome radovala da je samoj sebi počela prigovarati zbog svojih misli.

5.

Kada je idućeg dana došla kod Martina on je bio pred kučicom.
Sjedio je u ugodnoj stolici čašom soka u ruci.
Dočekao ju je sa osmjehom na licu.
Ustao je.
Tina je imala dojam da je puno opušteniji i da se nešto u njegovom ponašanju a i u izrazu lica promijenilo.
-Drago mi je što si došla.
-Bilo je trenutaka kada sam sumnjao u to.
-Jučer si otišla tako naglo da sam bio zatečen.
-Imao sam dojam da sam te otjerao svojim riječima.
-Nije mi to bila namjera.
-Svi mi imamo trenutaka kada osjećamo slabost želju da se nekome povjerimo.
-A ja sam jučer osjetio taj trenutak.
-Čudi me to.
-To nikoga ne bi trebalo zanimati.
-Nikad nikome nisam volio pričati o sebi.
-Moja prošlost je samo moja.
-A toga sam se slijepo pridržavo cijeli život.
-Pred tobom sam otvorio dušu i nije mi ni malo žao zbog toga.
-Znam da ti to nikada ne ćeš iskoristiti protiv mene.
-Povjeravanjem dajemo moćno oružje u ruke ja doista tako mislim samo sam želio da shvatiš kako te razumijem.
Tina mu se osmjehnula.
Lice joj je bilo mnogo mirnije i bez grča kakav je imala na licu do nedavno.
-Dao si mi materijala za razmišljanje tiho je rekla.
-Dugujem ti ispriku zbog svog ponašanja.
-Oprosti još je jednom tiho rekla s nadom da će te riječi on shvatiti onako kako je ona shvatila njegovu ispovijest koja ju je dobro dirnula.
-Nemam ti što oprostiti idem ti donijeti sok.
Dok je odlazio prema kući Tina je vidjela da je bez majice.
Njegov izgled je bio zadivljujući.
Snaga se osjećala u svakom njegovom pokretu.
Sjela je i zatvorila oči.
Prvi put se osjećala opušteno u njegovoj prisutnosti. Lako je donositi sud o ljudima koje ne poznajemo i to krivi sud.
Zar ne bi trebali upoznati nekoga prije nego što ga osudimo.
U bilo kojem pogledu?
Shvatila je da je imala krivi pristup s ljudima a ponajprije kada je on bio u pitanju.
Ljudi griješe a ni ona nije bila izuzetak.
Kada se vratio Tina mu se osmjehnula.
-Izgledaš potpuno drugačije primijetio je.
-I ti.- Tina je rekla tiho.
Razgovor je tekao sa nevjerojatnom lakoćom.
Tina je bila iznenađena očekivala je promjenu ali je ona bila više nego očita.
Sve se promijenilo u njihovom odnosu.
Ponašali su se kao dvoje odraslih ljudi a to su i bili. Vrijeme je za posao Martin je ustao.
- Žao mi je što ovo prekidam ali znam da je tvoje vrijeme dragocjeno šalio se to je istina Tina je prihvatila šalu.
-Vrijeme je novac a razgovor nije uračunat u cijenu. Sjela je na isto mjesto.
Martin joj se približio.
Opet je pokušao namjestiti njeno lice u položaj u kojem se jučer nalazio.
Kad ju je dodirnu Tina je osjetila kako cijelo njeno tijelo reagira na taj dodir koji je trebao biti bezazlen ali nije bio.
Martin je shvatio što se s njom događa okrenuo je njeno lice prema sebi i pogledao ju.
I ti osjećaš ono što i ja?
Zatekao ju je s tim pitanjem.
Tina je pokušala nešto reći ali nijednu riječ nije prevalila preko usana.
Nije bila sposobna za to.
Osjećaji su uzeli maha i ona je bila zatečena ništa manje od Martina.
-Ovo ne smijemo zanemariti.
-Tina …
objema rukama je uhvatio njeno lice.
-Što nam se ovo događa?
Pitanje je bilo postavljeno obadvoma.
Ona je samo promatrala njegovo lice.
On je imao pravo.
Ponašali su se kao da su bili očarani a to je na neki način bila istina.
Nikada ovako nešto nisam osjetio.
-Možda nikada više niti neću.
-Previše znam o životu da bi ovo zanemario.
-Previše sam tražio da ne bi prepoznao posebnost ovih osjećaja.
-Ovo je ljubav Tina rekao je sa sigurnošću kakvu ona nije imala.
-Martine Tina je tiho rekla njegovo ime.
-Možda je bolje da odem tiho je rekla.
Znala je da to nije smjela reći tim je riječima pokazala svoj unutarnji strah nesposobnosti da prihvati izazov koji se nalazio pred njima.
Bojala se osjećaja koji su joj bili nepoznati.
Martina nije poznavala.
Još uvijek je bio stranac.
Osoba koja joj se samo povjerila djelić svoga života.
-Ali to nije spriječilo osjećaje da počnu divljati prijeteći da izmaknu kontroli.
Bili su poput vatre i suhog drvlja.
Ako dođu u dodir plamen će buknuti a ona se bojala da ne sagori u njemu.
Podigla je ruku i skinula njegove sa svog lica.
-Ovo se ne smije dogoditi tiho je rekla.
-Zašto?
Tina ga je prekinula.
-Što bi ja tebi bila?
-Avantura kao što sam i rekla kupio si imanje ali ne i pravo na mene planula je Tina.
Njen obrambeni mehanizam se uključio.
Bojala se sebe a ne njega.
Nešto poput onog što je osjećala nikad joj se nije dogodilo.
Bila je zatečena, nesposobna da se snađe i bijeg je bio jedino rješenje.
Tina Martin ju je uhvatio za ruku.
O kakvim ti avanturama pričaš?
Nije mu bilo jasno.
-Zašto bi trebala misliti da sam ja posebna?
-Upitala ga je.
-Zato što je to istina.
-Nisi samo ti ta koja je zatečena.
-I ja sam Tina.
- Ovo se može usporediti s olujom u mojem tijelu.
-U srcu i cijelom mojem biću bez lažne skromnosti.
-Moram priznati da ovo nikada nisam očekivao.
-Kao i svi i ja sam sanjao o ljubavi ali nikada nisam upoznao značenje te riječi.
-Čini mi se da je i za to došao trenutak.
-Možemo bježati negirati osjećaje ali od njih ne ćemo pobjeći.
-Ako to sebi ne priznaš.
-Kad-tad bude došao trenutak kada se budeš morala suočiti s istinom.
-Odugovlačenje bi bilo pravo mučenje.
-Dozvoli mi da te upoznam onako kako želim molio ju je.
-Kako me želiš upoznati?
-Upitala ga Tina.
-Ne želim samo tvoje tijelo.
-Želim da nam daš vremena da se upoznamo.
-Korak po korak.
-To je jedini način.
-Ako si mislila da te želim u krevetu nisi se prevarila ali ne sada, ne odmah, ne dok ti to ne budeš željela.
-Previše znam cijeniti ovo što osjećamo da bih to izgubio zbog požude i strasti.
-Ja sam zbunjena?
Tina mu je priznala.
-Dođi Martin joj je pomogao da ustane.
-Pusti posao.
-Ovo je važnije od njega.
-Kad je ustala Martin ju je privukao k sebi.
Neko vrijeme ju je samo promatrao.
Kad je spustio svoje usne na njene nije bila zatečena s njegovim postupkom nego emocijama koje je taj poljubac izazvao u njoj imala je osjećaj kao da lebdi. Sav taj ushit popraćen osjećajem sigurnosti koji joj pružao njegov zagrljaj.
Da je mogla zaustaviti taj trenutak učinila bi to ali je ona prizivala mrvice zdravog razuma koji su bili tako daleko od svega onog što se s njom događalo….
Lako se prepustiti osjećajima ali se trebalo znati nositi s posljedicama. Ovo….
Pokušala ga je odgurnuti od sebe ali joj to nije pošlo za rukom.
-Ovo nema smisla.
-Rekla je zadihano.
-A što ima smisla?
-Zar bi smisao bio da se ovoga odreknemo ili da se ponašamo koda da se ništa ne događa?
-Ne Tina.
-Lavina se pokrenula.
-Mi smo zahvaćeni s tom lavinom.
-Možemo se ponašati kao da to nije istina ali koliko dugo?
Koliko Tina?
-I on je bio zadihan.
Oči su mu se caklile od osjećaja koji su ga zahvatili. ISUSE volim te gotovo je kriknuo.
-Ove riječi nikome nisam rekao a ponajmanje jednoj ženi.
A tebi ih moram reći Tina.
-Želim te uz sebe zauvijek za cijeli život.
-Udaj se za mene te riječi je izgovorio u euforiji sreće u kojoj se nalazio.
Tina je ustuknula.
Odmahnula je glavom.
Neko vrijeme ga je promatrala a onda se okrenula na peti.
Krenula je prema izlaznim vratima i pobjegla.
Čula je kako ju Martin doziva ali se nije obazirala na to. Previše je to bilo za nju.
Od neprijatelja do osobe koja ju je zaprosila.
Bio je to preokret koji nije očekivala.
Zašto ju je zaprosio?
Tek ga je upoznala.
Nekoliko dana nije bilo dovoljno da se ljubav probudi. Ni sama nije znala kako je došla do kuče.
Lice joj je bilo u suzama.
Ako je prije nekoliko dana mislila da ne može biti očajnija prevarila se.
Zbunjenost se miješala sa osjećajima.
Željela je biti sa Martinom koliko god to čudno zvučalo. Bila je zatečena ali ništa više od njega.
Bio joj je stranac.
Ništa o njemu nije znala.
Jedino je znala da on u njoj može probuditi vatru koju ona ne može kontrolirati.
Jeli bio upravu kad je rekao da oni trebaju priliku da otkriju ono što se događa?
Ponašala se kao djevojčica.
On joj je rekao da je voli a ona je pobjegla od osjećaja od njega ali i od prilike da bude sretna.
Kad je malo bolje razmislila shvatila je da i ona njega voli.
Koliko god to čudno zvučalo to je istina.
Možda se ona od samog početka skrivala u mržnji?
To je bila jedina istina.
Mrzi da sakriješ ljubav.
To je očito ona radila.
Kako da se ponaša?
Martin neće odustati a ona se osjećala da je u klopci. Nije bila spremna na ovo što se događalo.
Povukla se u sobu.
Nedugo nakon toga majka joj je pokucala na vrata.
-Što se događa?- upitala ju je zabrinuto.
-Znaš da u mene možeš imati povjerenja!- rekla je sjedajući na rub kreveta.
-Martin me zaprosio…
-Tina se odlučila na istinu.
-Zašto me to ne čudi?
-Majka joj se osmjehnula.
-Mislila sam da ćeš ostati bez riječi.
-Tina je bila šokirana njenim ponašanjem.
-Ono što se između vas događa je tako očito.
-Prije bilo koje odluke trebala bi ovo znati.
-Ne postoji garancija za ljubav.
-Nje uopće nema.
-Sve je to rizik kockanje i pitanje sreće.
-Da sam na tvojem mjestu ja se ne bi ni trenutka dvoumila.
-Jedva ga poznajem!- Tina je pokazala još veće zaprepaštenje.
-Pa?
Majka joj se osmjehnula.
-Možeš s nekim hodati godinama i razvesti se odmah nakon vjenčanja.
-Trebaš samo slijediti srce ići za onim što ti ono savjetuje.
-Sve ostalo je pitanje sudbine.
-To mi je neshvatljivo.
-Bojim se!- Tina joj je priznala.
Majka ju je uhvatila za ruku.
-Uvijek se bojimo kad imamo nešto do čega nam je stalo.
-Taj strah je prirodan.
-Zašto mu ne daš priliku?
-Jednim udarcem ćeš ubiti dvije muhe majka je prasnula u smijeh.
-O čemu govoriš ?
-Tina ju je upitala.
-Izvor bi mogao biti tvoj a i muškarac kojeg voliš.
-Ja nisam sigurna da ga volim.
-Tina je zamuckivala.
-Osjećaji se ne mogu skriti.
-To bi trebala znati.
-Naravno da ga voliš.
-Poznajem te bolje od ikoga.
-Taj sjaj u tvojim očima još nisam nikada vidjela.
-Ne trebaš pristati na prošnju no trebala bi dati priliku tim svojim osjećajima ali i njegovim.
Martin mi se doista sviđa.
-Čak i otac misli isto što i ja.
-On ne bi imanje prodao bilo kome.
-To ti je trebalo biti jasno odmah.
-Da mu se on nije svidio ne bi mu prodao imanje.
-Ne postoji novac koji bi ga natjerao na to.
-Što je njemu značilo onoliko koliko i tebi.
Idi do njega savjetovala ju majka.
-Ali….
-Nemoj se poslije kajati.
-Ljubav dolazi tako iznenada i na sve moguće načine.
-Martina ne poznajem….
-Tina se pokušala opravdati.
-To se lako da ispraviti majka ju je uhvatila za ruku i pogledala u oči.
-Ja neću ići do njega rekla je Tina.
-Ako mu je stalo zna gdje sam.- tiho je rekla Tina.
-Čini mi se da on ne dijeli tvoje mišljenje.
-Čuješ li kucanje na vratima?
-To može biti samo on Tina u ljubavi nema mjesta ponosu a on to zna.
Na odlasku joj se značajno osmjehnula.
Tina je ostala u istom položaju.
Kao što je njena majka rekla Martin je došao.
Čula je njegov glas.
Trebala je sići i suočiti se s njim.
Znala je da to ne će biti nimalo lako.
Majka ju je pozvala i ona nije imala izbora.
Kad je sišla majka je nešto nerazumno rekla i izgubila se iza vrata koja su vodila u kuhinju.
Tina se okrenula prema Martinu.
-Što ovo znači?
-Upitala ga je.
-Idem stazom ljubavi tiho je rekao.
-Rekao sam ti da te volim.
-Za prosio sam te.
-Moje namjere su časne.
-Jedino što tražim da mi pružiš priliku.
-Ne bojiš li se….
-Umirem od straha.
Ali….
-Tina je tiho rekla.
-Martin upita Tinu zašto se toliko opireš?
-Znam da i ti osjećaš ono što i ja.
-Zar to ne bi bilo idealno?
-Ako naša ljubav bude onakva kakva treba biti.
-Imat ćemo sve Tina.
Ja ču napokon imat obitelj, mjesto gdje ču pustiti korijenje a ljubav prema izvoru ćemo zajedno dijeliti.
-Osjećam da je to ovo mjesto odmah sam osjetio nešto posebno.
U zamjenu za izvor samo želim tvoju ljubav.
Raširio je ruke i Tina mu je poletjela u zagrljaj.
-Martin je imao pravo koliko god se opirala osjećajima se nije mogla oduprijeti.
Nalazila se u njegovom zagrljaju na mjestu gdje se i trebala nalaziti.
U to nije ni malo sumnjala.
-Taj izvor znači život za sva imanja u okolici.
-Ali on za mene ima posebno značajne.
-To će biti naše mjesto samo naše.
-Jednom ćemo našoj djeci o svemu ovome što nam se dogodilo pričati.
-Znači mogu na izvor?
Tina se našalila.
-Samo ako ćeš biti moja danas, sutra i zauvijek.
-Tko može odoljeti toj ponudi?
-Upitala ga je s osmjehom koji je izazvao sreću na njenom licu.
-Ja ne mogu tiho je rekla sretno.
-To mi je dovoljno.
Martin je spustio usne na njene.
Taj poljubac je označavao prekretnicu u njihovim životima.
Oboje su znali da će njihova ljubav pustiti korijenje na mjestu koje je oboma mnogo značilo a čije će značajne samo rasti zajedno s njima i njihovom srećom.