Ich Liebe Tokio Hotel

...sve se u mom ne baš lijepom životu vratilo u normalu...povijest me danas pitala pa ne moram učiti(što je najbolja stvar),karte sam aleluja kupila nakon mjesec i pol davljenja mame iiii napkon ja napunila 11 godinaaaaaa...ali svejedno mi je previše ostalo do punoljetnosti ....evo jedan tužaann intervju sa Billom:

Bill je tužaan!

Bill nikada prije nije bio ovako zamišljen! Samo za BRAVO Tokio Hotel-frontman otkriva zašto je ponekad tako tužan.

-Tonski studio, skriven u jednom stražnjem dvorištu u Berlin-Schönebergu (GER). Na prvom katu u kabini za snimanje glasa stoje Bill (20) i trinaestogodišnja čitateljica BRAVA, Nora. Ona je putem BRAVA osvojila malu sinkronizacijsku ulogu u "Arthur II". Bill posuđuje glas glavnom liku. Sada se Tokio Hotel pjevač brine o Nori, pomaže joj pri snimanju. Njih dvoje se razumiju, Bill se zabavlja, smije se cijelo vrijeme. Ali u BRAVO intervjuu koji je uslijedio pokazuje odjednom potpuno drugu stranu.

BRAVO: Bill, jesi li sretan?
Bill: Sa svojom karijerom sam u potpunosti sretan. Naš novi album "Humanoid" dobro prolazi. U većini europskih zemalja smo s njim čak uspješniji nego sa prethodnim albumima! Volio bih da mi i u privatnom životu tako dobro ide.. Ne znam što mi nedostaje, da bih bio- ali nisam zadovoljan.

BRAVO: Znaš li možda zašto je to tako?
Bill: Možda zato što nemam vremena za uživanje u onome što sam postigao.Ne mogu biti sretan ili slaviti naš uspjeh, jer uvijek moram raditi nešto novo. I još uvijek nedostaje ljubav. Na žalost...

BRAVO: Kako bi mogao pronaći ljubav? Možemo li mi tu nekako pomoći?
Bill: Ne znam ni sam. (uzdah). Puno ljudi pokušava pronaći ljubav u reality emisijama. "Bill in love" ne bi bilo ništa za mene! Pred kamerama razviti povjerenje prema nekoj djevojci ne bi bilo moguće. Mala je vjerojatnost da nekoga privatno upoznam. Nikada ne izlazim, ne idem čak ni u trgovinu.

BRAVO: Zašto jednostavno ne pobjegneš iz svog svijeta i izađeš van bez osiguranja?
Bill: Da budem iskren radije to ne bih isprobavao, čak se i bojim toga. Osobito u Europi mi je teško otići sam u klub. Čak i kada su zaštitari sa mnom, osjećam se kao da sam na fotografiranju ili potpisivanju. U takvim trenutcima se skoro osjećam kao životinja u zoološkom vrtu. Ali to dolazi sa slavom. Možda ću upoznati nekoga preko posla- tko zna? Ako će ljubav jednoga dana doći, onda će to sigurno biti slučajno.

BRAVO: Jesi li barem zadovoljan sam sa sobom?
Bill: Ponekad se apsolutno ne mogu trpjeti. Ne gledam svoje nastupe, na tv-u se ne podnosim! Također me živcira što stalno o nečemu razmišljam. Što sam često napet i nervozan. I sve moram kontrolirati. Uvijek dvaput provjeravam jesu li vrata zaključana. Deset puta provjerim da li sam nešto zaboravio. Mislim da bih stvarno trebao biti opušteniji.

BRAVO: Bojiš li se budućnosti?
Bill: Da. Tko zna što ću raditi za 5 ili 10 godina? Moja vizija iz strave bi bio posao u uredu za kompjutorom! To nije za mene. I u školi sam imao problema sa autoritetima. Ne mogu nikoga slušati. Nadam se da ću uvijek biti sam svoj šef.

BRAVO: Da li ponekad poludiš – ili si uvijek „drag“?
Bill: Stvarno sam pun emocija. Često vičem na ostale dečke ili na članove tima ako nešto pođe krivo ili ako mi ne paše.

BRAVO: Kako bi izgledala "Tokio Hotel"- prepirka?
Bill: Prije smo se često tukli. Sada više provodimo psihički pritisak.

BRAVO: Ozbiljno? Kako si to možemo zamisliti?
Bill: Prestanemo međusobno razgovarati. Ili namjerno otkažemo neke datume kojima se drugi veseli: Ako sam ja totalno uzbuđen zbog slijedećeg snimanja, a je Tom ljut na mene, tada on tajno otkaže snimanje. Ali slijedeći dan je obično sve opet uredu.

BRAVO: Da li je netko u svađi ikada rekao:"Dosta je! Odustajem"?
Bill: Nitko to još nije rekao naglas, ali su svi to već pomislili. I ja isto!! Bilo je toliko trenutaka u kojima sam pomislio: "Ne želim ovo više raditi, odustajem od svega!"..i toga još uvijek ima: Da pomislim, želim jednostavno imati vremena za sebe.

BRAVO: U kojim situacijama ti je dosta svega?
Bill: Kada ne znam kako nastaviti dalje ili kada nemam više ideja. Onda ima dana kada samo želim pokupiti svoje stvari – i najradije godinu dana ne čuti više ništa o bandu. Ali na kraju opet mislim na fanove, na energiju koju nam daju i kako je zabavno biti frontman Tokio Hotela.

Bože dragi znam da je on tužan ali toliko!!!

Par slikica:

























I to je to dragi moji...do slijedećeg posta!!!

Pusaaaaaa