Tko Boga ljubi
nedjelja, 30.09.2007.
Nesanica
Srela sam se neki dan s kolegicama s posla, umorne su i iscrpljene, kažu da mi pomalo zavide što sam na bolovanju. Kažu, barem možeš spavati do mile volje... Eh...
Ni inače nisam tip osobe koja bi dugo spavala ujutro, ali znate što ljudi vele - iskoristi priliku još dok možeš... Stvar je u tome da se ja probudim u 5 sati, 5 i 30, nekad i ranije - i više nema šanse za sklopit oči...
I onda mi nedavno dođe u ruke knjižica, autora jednog svećenika, koji kaže da treba pronaći vrijeme za redovitu molitvu, što on čini svaki dan ranom zorom. I počela i ja tako - što reći nego DIVNO! Osjećam se puno bolje! Inače, u svakodnevnom vrtlogu života rijetko sam imala vremena za izmoliti cijelu krunicu "u komadu". A sad to činim i super je!
Hvala ti, Gospodine, na trenucima koje provodim s Tobom u rana jutra, dok me djetešce u trbuhu lupka, to su dragocjeni momenti moje (naše) tišine i razgovora s Tobom.
srijeda, 19.09.2007.
Beba
"Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje."
(Ps 139, 13-15)
...Ona ima oko 20 tjedana. Najčešće ujutro, pozdravlja me laganim udarcima. To mi je najljepši pozdrav za dobro jutro.
Prekjučer bijah na pregledu, i donijeh kući CD s fotkama s ultrazvuka. Pokazala sam ih suprugu i kćeri. Oduševljeni su. (Hvala Bogu na naprednoj tehnologiji!)
Eto, bit ću ponovo mama. Nakon 10 godina.
Toliko toga želim reći, ali ne nalazim prave riječi za to Gospodnje čudo!...
PS: U prijašnjem postu opisah iskustvo s hodočašća u Padovu. Tada sam svetog Antuna zamolila da mi kod Gospodina izmoli još jedno dijete! A ni slutila nisam da ga već nosim ispod svoga srca!
