"Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje."
(Ps 139, 13-15)
...Ona ima oko 20 tjedana. Najčešće ujutro, pozdravlja me laganim udarcima. To mi je najljepši pozdrav za dobro jutro.
Prekjučer bijah na pregledu, i donijeh kući CD s fotkama s ultrazvuka. Pokazala sam ih suprugu i kćeri. Oduševljeni su. (Hvala Bogu na naprednoj tehnologiji!)
Eto, bit ću ponovo mama. Nakon 10 godina.
Toliko toga želim reći, ali ne nalazim prave riječi za to Gospodnje čudo!...
PS: U prijašnjem postu opisah iskustvo s hodočašća u Padovu. Tada sam svetog Antuna zamolila da mi kod Gospodina izmoli još jedno dijete! A ni slutila nisam da ga već nosim ispod svoga srca!
Post je objavljen 19.09.2007. u 20:17 sati.