Tjeskobna Moreplovka https://blog.dnevnik.hr/tjeskobnamoreplovka

petak, 11.11.2011.

Ako želite privući nečiju pažnju, napustite ga

Privukla mi je pažnju ova rečenica na kraju jednog poglavlja "Francuskog romana". Svidjela mi se ideja i čini mi se da ima nešto u tome. Moj djed napustio je mog oca dok je ovaj još bio dječarac. Čitav život poslije, odrastao je u grozničavo ambicioznog čovjeka u nastojanju da neprestano impresionira i nešto dokaže svom hladnom, lošem roditelju.

Ja sam u svom relativno kratkom životu najviše patila za jednim koji me napustio, naravno. Onog trenutka kad se htio vratiti, nije mi više bio ni mrvu zanimljiv.

Tko će razumjeti ljudsko biće, kad uvijek pati za onim čega nema, sve izgleda bolje s one strane, i susjedova trava i njegov brak i njihov seks i njen posao i njegov auto i njihov život......ah.

četvrtak, 03.11.2011.

Velečasni

Velečasni se pojavio u trenutku kad sam to najmanje očekivala i trebala. Nekako smo spasili jedno drugo tijeka nekih osobnih agonija, poklopilo se nekoliko banalnih slučajnosti....bio je hrabar, hrabriji od mene, kad sam nekoliko puta kasnije željela odustati, otići, bio je uporan.
Nije mi žao. Užasavala sam se ozbiljnih veza, zajedničkog življenja, prvu noć sam pobjegla spavati na pod, prepala sam se kao nikad u životu kad je onu večer kleknuo, nisam to htjela, mrzim formalnosti, nisam htjela niti odgovoriti, kupovala sam vrijeme, tražila način da mu objasnim da se užasavam braka, papira, pečata i potpisa, robije, obaveza, usuda.......nakon duge agonije iz mene je progovorio sam đavo- pristala sam i isti tren kosa mi se digla na glavi. Odgađala sam postupak maksimalno. Prolazile godine. Prije "čina" sam skoro zbrisala, htjela sam nestati, mrzila sam sav taj obiteljski cirkus i paradu, od panike sam probdjela dvije noći, bože, zavezati se za jednu osobu čitav život. Preživjela sam. Puno puta sam preveslala samu sebe zbog njega. Ogorčene svađe, dramatične scene, teatralno lupanje vratima, bjegovi i noćne vožnje. Sve je slomila njegova upornost. Rekao je da sam ga onu večer odbila, vjerojatno bih ga zauvijek izgubila. Rekla sam mu da je strpljiv ko mazga i da ni sama ne bih izdržala takvo mrcvarenje. Sama bih sebe poslala u ...... Dok nisam jedno jutro napokon dosegla zen. Prosvjetlilo me. Toliko sam u međuvremenu naučila da sad znam da je to tako moralo biti. On je na svetoj misiji. Netko ga je odozgo poslao da me urazumi. Preobrati. Sebična, samodostatna, tek sam poslije shvatila da mi je on trebao pokazati: sasvim dovoljna je ljubav.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi