Tisuću zašto - tisuću ne znam
31.03.2006., petak
Sunčani Hvar
|
Kako nemam budućnosti bio sam odlučio pisati o mojoj prošlosti. Moja prošlost je bolji dio mog života. To tek sad vidim. Dok sam živio u prošlosti, mislio sam da me najbolje tek čeka. No jednog dana se čovjek probudi – i shvati da je najbolje prošlo. Ili se to samo tako čini? Naime, neki dan tako razgovaram s jednim od nekolicine preostalih najboljih nepotrebnih prijatelja i objašnjavam mu kako je danas teško biti mlad, a tako star. Nekada je čovjek postajao pjesnik&pijanac ako bi se tako osjećao, a danas su pjesnici ridikuli, a pijanci nisu nikada ni bili in. Drugim riječima – ako bolujete od ljutijeh rana – jedina vam je opcija da se zamaskirate u barem relativno uspješnog mladića bez pretjeranih skrupula. Elem: - Seri ti koliko hoćeš, ali moj bankovni račun meni onemogućava svaki nastup depresije. - Dobro, kakve veze tvoj bankovni račun ima s mojim duševnim stanjem? - Nema nikakve veze prijatelju. NI-KA-KVE - ??? - Želim ti reći – jedino je bitno imati novce i dionice – a ti sam moraš doći do njih. - Kako? Da ubijem neku bogatu babu? - Opet čitaš ruske klasike umjesto stručne literature. Seljačino. - Ma ne ozbiljno, stvarno misliš da ak' se obogatim svi problemi će proći k'o rukom odnešeni? - Jašta. - Smatraj moj problem riješenim. - Nego ozbiljno pogledaj mene – tko bi rekao da ću ja danas putovati na Hvar kao da idem u vlastiti dom? - Istina – nekada su ti predviđali sivi dom. - A sad imam sunčani. - Bravo prijatelju. - Nema beda – šta'š popit? - Tuborg green. - I ja bokte. - Volim pivo s manje alkohola. - Kao i žene s manje strija i sala. - Nemoj sad alkohol uspoređivati s tim. - Pretjerujem prijatelju, ali kužiš šta želim reći. - Da žene trebaju držati do sebe. - Upravo to. - Živio - Živio i ti prijatelju. Eto – kako topla prijateljska riječ razmakne sive oblake i kako otvori čovjeku oči. Nakon ovog razgovora ja sam promijenjen čovjek. Budućnost je preda mnom. A prošlost? Pljujem ja na prošlost. Prave vrijednosti traju vječno. I tako – ovo ljeto putujemo na sunčani Hvar. Dosta je bilo Čiova i Trogira. Našli smo novi dom. Jer dom je tamo gdje je srce. A srce stavismo u novčarku. Yuppie II. |
- 11:08 - Komentari (91) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||