Tisuću zašto - tisuću ne znam
22.03.2006., srijeda
Projekt "Bečka škola"
|
Šta li ovaj naslov znači, o čemu li će pisati, ta gdje je bio do sada i koju je iskorištavao dok sam ja sanjala da mene iskorištava – pitaju se moje već ozbiljno ugrožene čitateljice. Ništa ne brinite – nisam bio ni sa jednom vama poznatom, te vaša ljubomora može ostati apstraktna. A apstraktni osjećaji su najljepši osjećaji – barem tako tvrde filantropi - oni koji vole ljude u načelu, ali im idu na živce oni koje poznaju. Ipak, zanemarimo filantrope i ostale čovjekoljupce s distance te se vratimo stvarnim ljudima. No, moram napomenuti, ni ovdje ne cvijeta cvijeće. Ljudi se jednostavno ne znaju ponašati – i to vam je to. Naravno da ja to primjećujem više nego ostali – moja obitelj vuče svoju grofovsku lozu još tamo od devedesete kada sam postao španjolski grof igrajući Pirates! – nije to malo. Kao autentičnom grofu imenovanom od španjolske loze Habsburgovaca - bečka škola mi je neupitna. Već tada su moji maniri bili drugačiji od manira mojih prijatelja. Zato sam i znao, sa uzdahom kakav samo razočarani 14-godišnjak može proizvesti, mrmljati si u bradu «i to su ti prijatelji». No boljih nisam imao. Stoga sam, požrtvovno, odlučio od njih stvoriti ljude s kojima ću moći barem donekle al pari komunicirati. Govorio sam im šta da čitaju, posuđivao sam im gitare, vodio sam ih u skupe restorane i objašnjavao razliku između vilica, poklanjao kliješta za čerečenje jastoga, spremao jastoge (jadranske – dabome), objašnjavao im da je jedina moguća rečenica u vezi doručka «danas sam opet doručkovao kavijar», osvješćivao ih da nije bitno koliko novaca imaju u džepu, nego dojam koji odaju, i, na kraju krajeva, davao im do znanja da time što sam ih ja prihvatio – vrijede puno više nego da ih je netko drugi prihvatio. Ovaj tajni projekt, poznat samo meni pod kodnim imenom "Bečka škola za početnike", iliti: "Stvori si prikladnog prijatelja", sam s priličnom uspjehom priveo kraju. Jedan je postao direktor koji komunicira na dva svjetska jezika, a na početku nije znao ni hrvatski govoriti, dok je drugi, inače nekada sklon rakijetini, glavni inžinjer velike firme, a i ponajveći somellier na potezu Sjenjak-Retfala – što je velik potez, da se razumijemo. Čak i oni koji nisu stekli neka pretjerana vanjska obilježja uspjeha – su stekli profinjenu dušu. A s profinjenom dušom se može bolje patiti. A ljubav je bol. Projekt je, dakle, uspješno priveden kraju. Sad su i oni skloniji promišljanju života umjesto življenju, kontempliranju umjesto stvaranju, te, na kraju krajeva, tugovanju zbog jedne, nego promiskuitetstvu s mnogima. Ko ih jebe! Hure |
- 22:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||