Tisuću zašto - tisuću ne znam
09.03.2006., četvrtak
Život je misterija...
|
…koja završava debaklom. I to negdje u tridesetoj, ako je suditi po meni, a ja ne želim suditi po drugima. Glupo je suditi po drugima. Recimo moj najbolji, lažni prijatelj Hile smatra da život i nije toliko bitan. Bitno je iživljavanje, kaže on dok mu skupo crno vino curi po preskupoj košulji kupljenoj od neisplaćenih dividendi rijetko uspješne firme. S druge strane moj dragi prijatelj Hmudek zagovara voajerski pristup životu. Treba vidjeti pruža li šta taj život za početak, kaže on smireno, pa tek onda razmisliti vrijedi li sudjelovati u njemu. Tko sam ja da mu oponiram? Moj život ne pruža ništa već godinama, govorim si u trenucima pretjerane samokritičnosti. Ni meni, ni drugima, pretjerujem i dalje, jer drugima ponešto i pruža. Kad kažem drugima mislim na druge! I džaba što moj esencijalni prijatelj zen-relativističkom mudrošću zaključuje da je život čak i životarenje. Možda i je, ali ja na to ne bih pristao. A pristajem i na gore! Situacija je loša, potrebe su velike, dok su zadovoljstva sitna i sve rijeđa. Tu negdje, u tragičnom i ničim izazvanom naletu tridesete, čovjek, htio - ne htio, se mora zapitati neke stvari: što je napravio, što mu je još za napraviti, koliko je popio, koliko mu je preostalo za popiti, koliko mu je nepotrebnih prijatelja preostalo, ima li kojega kada mu treba, ima li sijedih, ćelavi li, vara li njegov izgled i kako, te jebe li šta i jebe li njega ona tri posto. I tu se negdje zaključak o debaklu sam po sebi nameće. Toliko još toga za napraviti, toliko još zabava, otvorenog i zatvorenog tipa, za pohoditi, toliko još nepotrebnih poznanstava sklopiti, toliko još samotnih noći provesti, dok nju boli džon. Uvijek se sjetim mudrih&tragičnih riječi bivšeg mladića Hovle «To što ti o njoj razmišljaš 24 sata ne znači da ona o tebi razmišlja i jednu sekundu». Dabome – na kraju svakoga tunela je svjetlo. Samo treba proći kroz tunel. A mašina lagano trokira. Goriva i vjere ponestaje. Glazba na radiju je sve tiša i nerazgovijetnija. Vise sige. A dok se iskoprcam do kraja tunela – i njoj će se sise objesiti. A to je tek debakl. Hure |
- 16:15 - Komentari (50) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||