Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Poneki pogodak u moru promašaja

Prvi, programatski, tekst.
Ideju su autori, dabome, izdali.
Kao i štošta drugo.

Predivan tekst.
Empatični Hreno objašnjava kako i zašto je počeo pisati na jedinom nam blogu.

Hrenin vikend svakidašnji.
Priča o prijateljstvu, mamurluku i majčinskoj brizi. Dirljivo.

Kritički osvrt brata Hileta.

Hure govori o sebi i svojim putovanjima.
Jedan skromni osvrt na vlastiti doživljaj stranoga svijeta. Neprocjenjivo.

Hmudek izjavljuje ljubav jednoj ženi.
Samo na tisuć-blogu!

Hija je žedan.
Žeđ je gora i od gladi - uvjerite se.

Hure se oprašta, ali i ne.
Vrlo karakteristična priča.

Hiletova priča o ljubavi koja se u punini realizira tek s prostitukom.
Veselo, poučno i nipošto simbolično.

Birtija naše prošle mladosti.

Obljetnički tekst, tu imade još linkovlja.
To je to za sada.
Nemamo vremena.
Free Web Counter
Free Hit CounterFree Web Counter
Free Hit Counter

Što nudimo, to i tražimo.

hitna.pomoc@gmail.com

Tisuću zašto - tisuću ne znam

24.01.2006., utorak

Kesa

Hm, ići u grad na kavu ili ostat kući i učit? Vani je iznimno hladno a učit mogu i poslije. Dobro ću se obući i čim se vratim navaljujem na knjigu. Kako prozirno.

Dobro obučen, možda i za ruske prilike, zaputih se gradu. Pješke.
Na putu mi se ispriječila psina kojemu su roditelji neki Rotweileri. Iz respekta prema plemenitoj krvi dvojio sam da li da ga zaobiđem ili da se suočim s vlastitim kompleksom velikih i plemenitih.
U tom se trenutku u meni nešto slomi i rekoh si pa šta ako su mu preci Rotweileri, on je ipak samo pas. Kad sam mu prišao, ruku sam mu pružio. Bio je to dug trenutak.
On me ponjuška i mi se upoznasmo. Bio je to mladi, razigrani i izgubljeni čuko.
Ja sam odlučno nastavio svojim putem a njemu se to izgleda učinilo kao
-Ovaj izgleda zna kud ide, idem i ja s njim.
Bio je to čuko otvoren za upoznavanja. Naročito su mu se sviđali oni koji su respektirali njegovo porijeklo puno više nego ja.
Ti čukobojazni su u meni vidjeli neodgovornog vlasnika, a ja sam im svaki put objašnjavao da im neće ništa..da nije ni meni..nisam mu ja vlasnik.. ide za mnom..
Tako smo mi prekrstarili cijelii osijek. Ja sam u međuvremenu razmišljao o radiju, usvojenju, mogućem nesretnom vlasniku i krmku koji je psa ostavio na ovoj zimi.
Sretnem legu, ljubitelja pasa, koji je nazvao radio i prijavio moj pronalazak. Ostavim na radiju broj moba i odlučim odvesti psa kući dok mi se vlasnik ne javi. Lega mi dade EU-kanube.
Kako sam već bio vrlo blizu birtiji - pomislim- idem popit kavu pa vodim čuku doma.
Dakle, i dalje sam išao k svome cilju . Ne više sam. No nisam bio ni siguran da idemo zajedno. Povodac nisam imao, čuko je sam birao rastojanje i trenutak kad će mi se opet pridružiti.

Uđem u kaf, a čuko i prije od mene i nasta gužva. Ugostitelji ne vole kad su leđa rotweilera u ravnini stola na kojemu su kave njihovih cijenjenih mušterija.
Ugostitelj H-hale kaže da uopće ne voli velike pse i da ga ne mogu po sata držat u dvorištu,pa ipak da mogu, pa opet da ne mogu.
Dok je H-hale odlučivao, čuko se već bio upoznao sa svima koji su to htjeli te se počeo upoznavati i s ostalima.
S obzirom na okolnosti nije bilo govora o kavi. Čuko i ja smo neogrijani završili vani.
Mislio sam se - ko zna koliko je dugo on vani.
Postajalo mi je hladno. Gledao sam u čuku kojeg sam nazvao Kesa. Dao sam mu onu hranu.Kesa nije pokazivao znakove izgladnjelosti i proždrljivosti.
Krenem kući misleći kako ću Kesu udomit- na kraći ako ne i na duži rok.
U tim trenucima nisam bio svjestan da je moj autoritet, kao nekoga tko zna gdje ide, izgubljen.
Kesi nisam više bio zanimljiv. Otrčkarao je za prvim ko je prošao.
Ja sam potrčao za njim u želji da pomognem tom psu i da ga spasim zime.

On to izgleda nije tako ozbiljno shvaćao. Jurio je za nekim dečkom koji je imao sendvič u ruci,a dečko je jurio kao da rotweiler trči za njim.
Stvari su se više nego zakomplicirale.

Kupio sam Kesi sendvič koji je on više cijenio od onih EU-sranja i Kesa me je opet pratio.

i onda..sendvič pojeden..novi prolaznik..novi sendvič..nova kifla..nova prilika..
..ostavljen broj telefona na radiju..posuđen povodac..vraćen povodac..poklonjena hrana posuditelju povodca ...popijena kava..

Kesa neka ti je sa srećom i neka zima kratka i blaga bude!!!

hija

- 16:32 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke.

Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi.
U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek),
brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje.